Ratovi performansi su prošlost. Ratovi ekrana predstavljaju budućnost.
S obzirom na trendove u svijetu automobila, možda bi najbolje bilo sve salone automobila jednostavno preimenovati u CES.
Jer u današnje je vrijeme elektronika pojela konje.
I to je činjenično stanje.
Stoga nije pretjerivanje reći kako su ratovi performansi prošlost, te da ratovi ekrana predstavljaju budućnost.
Tijekom posljednjih je godina manjih ili većih ratova unutar auto-industrije bilo napretek. Neki su se poput Bugattija i Hennesseyja borili za prevlast unutar domene maksimalne brzine. Bentley je također u toj domeni svima objavio rat, proizvevši Bentaygu kao najbrži SUV na svijetu.
I taman kada je cijela ta priča počela djelovati kao globalna specijalna olimpijada, eto nam svima nekoliko revolucija pametnih telefona i tableta koji su s vremenom svoje mjesto pronašli unutar automobila.
I vjerovali ili ne, taj je rat na području auto-industrije tek počeo.
Realno gledano, sve što nam je potrebno da bismo upravljali automobilom na cesti i stigli tamo kamo smo krenuli svodi se na volan, sjedala i pedalice na podu. Jer motor unutar automobila podrazumijevamo isto kao i četiri kotača, ovjes, kočioni sustav i karoseriju.
Sve dalje od toga u momentu premijernog prikazivanja na tržištu bio je luksuz.
No s vremenom su na popis opreme stizali raznorazni audio i video-uređaji, telefoni, masažna sjedala, panoramski krovovi i senzori za sve živo i neživo. I svakim je komadićem te “prijeko potrebne” opreme svijet automobila malo-pomalo pretvaran u nešto nalik pokretnim domovima.
Jer izuzev materijala i elektroničkih sklopova, današnji je automobil otprilike milijardu puta pametniji od onog koji za njegovim volanom sjedi.
I zato iz godine u godinu automobili bivaju sve skupljim komadićima tehnologije koja apelira na sve i svakoga.
Prije nekoliko desetljeća je „baja“ bio onaj koji je unutar automobila imao ekran. I to jedan-jedini. Maleni, jednobojni (odnosno dvobojni ako računamo crnu podlogu) i jedini je zapis na takvom ekranu bio sveden na neku sporadičnu informaciju poput radio-stanice koja je trenutno na repertoaru.
No kako se vremena užurbano mijenjaju, tako su se i stvari vezane uz ekrane poprilično odmakle od tih narančasto i zeleno-crnih vremena. A ekrani i dalje rastu. I rastu. I rastu…
Nedavno je Ram (odnosno Dodge) šokirao svekoliku američku publiku, kada je unutar redizajniranog modela 1500 svoje mjesto pod suncem našao 12-inčni zaslon osjetljiv na dodir.
A sada već Ford ima uz opciju proširenja na čak 15 inča u planu ponuditi identično veličinu ekrana unutar direktnog konkurenta RAM-u u obliku modela F-150.
Dakle, ekran definitivno više nije tek jedna od komponenata, već postaje dominantan faktor unutar dizajna interijera današnjih automobila.
Iako nitko točno ne zna gdje je i kako cijela priča oko nadmetanja u veličini (ekrana) otpočela, nekako se čini da je Tesla sa svojim Modelom S kao proizvođač-inovator pokrenuo tu besmislenu priču.
Jer Tesla kao tehnološki predvodnik i jedan od komercijalnih pionira u domeni električnih automobila oduvijek pozornost plijeni sjajnim i osvijetljenim površinama osjetljivim na dodir.
I naravno da se razvojem konkurencije unutar domene električnih automobila svako malo pojavi neki novi konkurent s nekim novim i ogromnim ekranom.
Takav je slučaj npr. s Mustangom Mach-e koji s puno entuzijazma potpisuje Ford, te koji unutar interijera ima ekran od 15 inča. Međutim Tesla unutar Modela S i Modela X ima 17-inčni ekran, pa je i dan-danas u tom polju apsolutni rekorder među proizvođačima automobila.
Naravno da svi ti silni ekrani nisu ekskluzivno orijentirani na automobile pogonjene strujnim krugovima, već se i ostatak svite proizvođača itekako bori na tom polju.
Primjera radi, Alfa Romeo unutar modela Giulia i Stelvio za ovu godinu planira ugrađivati ekrane od 8,8 inča. Volvo također ima istu priču, dok je npr. Volkswagen s modelom Touareg veličinu ekrana podignuo na 15 inča. Isto kao i Tesla Model 3.
Neki proizvođači poput Mercedesa u današnje vrijeme kombiniraju nekoliko ekrana u jedan. A tako se neki modeli te slavne marke s logotipom trokrake zvijezde busaju u prsa s 12,3 inčnim zaslonom ispred vozača u kombinaciji s još jednim 12,3 inčnim zaslonom koji u suštini predstavlja infotainment-sustav.
Jaguar i Range Rover uskoro dolaze s tri međusobno povezana ekrana, a toj se ideologiji priklanja i Audi, koji će uskoro u mini-ekrane pretvoriti čak i tipke unutar interijera.
Dakle, ekrani su definitivno postali predmetom borbe i svi žele imati najvećeg na tržištu. I to je smiješno, jer svi znamo da se upravo ekrani nalaze među najjeftinijim proizvodima na tržištu elektronike. A proizvođači ih prodaju kao skupocjene komade tehnologije i time nam svima zajedno vrijeđaju inteligenciju.
Nedavno je IHS Markit donio studiju koju je prvenstveno prenio Wall Street journal. Dotična studija kaže kako je prosječni Infotainment-sustav unutar posljednjih 5 godina narastao s 6,4 na 7,3 inča.
I vjerovali ili ne, nekim proizvođačima čak i ti ekrani danas prosječnih veličina itekako predstavljaju ono čime nagovaraju kupce da svrate u njihove salone. A kupci poput bezglavih ovaca kupuju sve te svjetleće gluparije, ne bi li što je moguće lakše tipkali po njima umjesto da voze svoje automobile.
Mnogi od kupaca itekako pate na ekrane Infotainment-sustava i vole ih koristiti za sve i svašta. Ali istovremeno one svojih pametnih telefona ne miču iz ruku i nisu se u stanju potruditi da upare jedne s drugima, kako bi barem donekle bili sigurni u prometu.
Ali o tome današnja auto-industrija ne brine, već je puno važnije apelirati na nečiju podsvijest i u obliku ekrana i šarenila na njima zapravo samo podržavati nečije komplekse.
Osobno nemam ništa protiv ekrana u automobilu. Ne smetaju me ako su normalnih gabarita i smatram da je cijela ta priča barem nazivno iskoristiva. Današnji infotainment-sustavi itekako imaju smisla ako se koriste na ispravan način, ali to prvenstveno ovisi o osobi koja upravlja s automobilom u kojem se ekran nalazi.
U protivnom svaki od ekrana ugrađenih unutar interijer nekog automobila znači tek dodatnu distrakciju, a to nikako ne valja.
Osim ako baš nemate želju tijekom procesa vožnje ubiti sami sebe ili nekog drugog.
Isto tako je lijepo vidjeti da ekrani konačno ne djeluju kao da ih je netko pijan zalijepio unutar interijera, za što je uvijek najbolji primjer Mercedes A-Klase (W176) čiji ekran ne samo da djeluje kao da ga je netko bez gledanja bacio u automobil, već izgleda poput jeftinog tableta i uz to nije osjetljiv ni na dodir.
A to je pak notorna glupost iz kojeg god kuta se ova priča gledala. No to je na kraju krajeva ipak Mercedes. Odnosno tvrtka koja poput mnogih drugih bez doplate niti ne razmišlja o kombinaciji forme i funkcije.
Uglavnom, s obzirom na razvitak cijele ove priče i ratove ekrana koji već itekako traju, takvim je polu-tabletima s polu-funkcijama lagano odzvonilo, pa ih nema smisla posebno apostrofirati.
Iskreno govoreći, svijet automobila već je odavno izgubio kompas.
Umjesto voznih svojstava imamo senzore. Umjesto vlasništva imamo raznorazne varijacije na temu leasinga, a umjesto performansi imamo senzore i ekrane. I tako (najvjerojatnije) do onog momenta kada ćemo umjesto automobila zapravo kupiti jedan veliki ekran s četiri kotača. A kako se sada čini, do tog momenta ne bi trebalo proći puno vremena.
I zato bi umjesto afiniteta prema svijetu automobila možda bilo najbolje započeti sa štovanjem goblena.
Jer ako već ništa drugo, gobleni su već stoljećima imuni na tehnologiju.
Ah ti ekrani…
