Poznati doktor Dean Šarić otkriva nam svoju bajkersku stranu
Iako ga većina poznaje kao vrhunskog oftalmologa, Dean Šarić je veliki zaljubljenik u motore i vožnju na otvorenoj cesti. Odlučili smo razgovarati s njim i saznati kako se motori uklapaju u život jednog doktora.
Svakodnevno putuje na posao s motorom bez obzira na vremenske uvjete, a u njegovoj kolekciji pronašla su se četiri zanimljiva motora. U ovom kraktom razgovoru s doktorom Šarićem otkrili smo gdje je sve putovao, koji mu je najdraži motor te kako je njegova profesija povezana s vožnjom na motorima.
Za početak, možete li nam reći kada se rodila ljubav prema motorima?
Još kao klinac iz Novog Zagreba gledao sam u čudu starije dečke iz nebodera kako su slagali tada nevjerojatni motor Norton. Mi klinci smo ga glancali do savršenstva samo da možemo biti blizu motora i dio te priče. Od tada pa sve do danas ta čarolija i strast prema motorima nije prestala.
Sjećate li se koji je bio Vaš prvi motor?
Kako se ne bi sjećao, bio je to Suzuki GR 650, pravi ljepotan od motora. Imao je i oklop što mi je bilo idealno jer sam svih 365 dana u godini na motoru. Bio sam jako ponosan na taj Suzuki, a naročito na njegov robustan oklop. Kasnije sam ga prodao legendardnom Ivi Majeru (prvi Kawasaki Z 900 u ovim krajevima) koji je odmah sutradan skinuo oklop na koji sam bio toliko ponosan. Kad sam ga pitao gdje je, odgovorio mi je, točno se sjećam njegovih riječi: “Bacio sam ga u najdublju rupu na Kraljevcu jer ništa ružnije u životu nisam vidio.”
Vozite li motor za vrijeme svih godišnjih doba pa čak i zime?
Non stop sam na motoru jer jedino tako mogu stići obaviti sve što trebam u jednom danu. Tako da motor vozim i po zimi. To zna biti nezgodno jer se zna dogoditi da se zbog leda ne uspijem uspeti do kuće pa motor ostavim u podnožju brijega, a onda ga ujutro iskopavam iz snijega što i nije neka zabava.
Vi ste doktor, kako pacijenti reagiraju kada Vas vide na motoru?
Svojevremeno sam radio jednom tjedno u ambulanti u Oroslavlju. Pacijenti su se bili navikli na docenta Kušića koji je uvijek dolazio u ambulantu u odijelu i s kravatom. No, onda sam došao ja na Kawasakiju i malo ih sve šokirao pa za vrijeme prvih par dolazaka u ambulantu nisam imao niti jednog pacijenta. Ljudi nisu navikli da liječnik dolazi u ambulantu na motoru. S vremenom su se navikli pa je bilo smiješnih situacija kao npr. purica za doktora koju bi vezali zavojima na zadnji sic.
Imate 4 motora, koji su to i koji Vam je ipak najdraži?
Tako je, imam BMW RT 1150 koji mi je idealan za svakodnevnu vožnju, Kawasaki Z1000, i sada već legendarni oldtimer Harley – Davidson Softail Heritage 105 anniversary. Harely je raritetan model koji gdje god da dođem s njim, bude atrakcija. No ipak, daleko najdraži motor mi je kultna Honda CBR XX Blackbird, savršenstvo tehnike i po meni, vjerojatno najbolji motor ikada sastavljen. Već vidim kako ću zbog ove izjave patiti u moto krugovima ha-ha.
Postoji li neki motor koji bi voljeli imati?
S Harleyem sam vjerojatno zatvorio krug i s ova 4 motora sam dostigao nirvanu no kako James Bond kaže: “nikad ne reci nikad”.
Obzirom da imate obitelj sigurno vozite i automobil. Je li Vaša ljubav prema automobilima barem približna onoj koju imate prema motorima?
Navikao sam se na motor i gradske gužve me jednostavno užasavaju i radije ću kisnuti i smrzavati se na motoru kako bih to izbjegao. Autom se volim voziti jedino po otvorenoj cesti. Vozio jesam aute različitih modela jer sam čak u jednom periodu života zarađivao tako da sam dovozio automobile iz Italije. Kako sam se zaljubio u Hondin motor tako sam se zaljubio i u Audi A8 iako mi ni Jeep Wrangler nije mrzak.
Koja je po vama najveća prednost vožnje motora? U čemu najviše uživate prilikom vožnje?
Jako je praktičan, pogotovo ako u jednom danu trebate obići više mjesta kao i ja. A što se tiče užitka vožnje motora, to se može sažeti u dvije riječi: osjećaj slobode.
S motorom putujete i na dalje relacije. Gdje ste zadnji put bili na vožnji i koja Vam se najviše urezala u pamćenje?
Moje moto društvo i ja neuspješno pokušavamo svake godine otići na jednu dulju turu, a zadnje smo vozili Pirenejski poluotok. Prije toga smo išli na turu do Crnog mora. Najviše mi se urezala u pamećenje tura Rute 66, majka svih cesta za motoriste, a čak smo je malo i produžili tako što smo krenuli iz Bostona, a iz L.A.-a smo se spustili po Route 1 do San Diega. Moram priznati, Route 1 je zanimljiviji od Route 66 ali ipak svaki biker koji drži do sebe treba proći slavnu Route 66. Dopustite da malo i dociram mladim bikerima: balkanske gudure i stranputice su kudikamo zanimljivije od razvikanih moto destinacija.
Imate li neostvarenu želju gdje bi još voljeli otputovati s motorom?
Da, naravno. Istok nas jako privlači kao npr. Rusija iza Urala ili Mongolija.
Jeste li se za vrijeme vožnje na motoru susreli s nekim situacijama koje su vas iznenadile?
Nedugo sam ostao u kvaru na autoputu A1 i iznenadilo me da mi nitko, baš nitko od stotine automobila nije stao i barem pitao može li pomoći. Na kraju mi je, nakon nekog vremena, pomogao jedan motorist. Razočarao sam se jer prije tako nije bilo i skoro pa svatko bi inače stao i pitao za pomoć. Što se tiče neke zgode s putovanja, teško mi je sada izdvojiti ili sjetiti se ali prvo što mi pada napamet je situacija kada smo se vozili na cesti Route 66 i stali smo ispred grada St. Louis. Kada smo sjeli na kavu i kada su tamošnji dečki shvatili da mi planiramo nastaviti dalje kroz grad St. Louis, problijedili su. Pola sata su nas uvjeravali da ne idemo jer nećemo živi dočekati jutro. Da ne duljim priču, znatiželja je pobjedila i spustili smo se u grad i pritom promašili skretanje za centar koji je siguran i završili smo s krive strane rijeke. Ono što nas je tamo dočekalo ostavilo nas je u šoku: ulica je izgledala kao da je usred rata, svi prozori bili su razbijeni, zgrade urušene,a ljudi su pokušavali na sred cesre provaliti u neki izgoreni automobil… Pogledali smo se u nevjerici i pobjegli glavom bez obzira.
Jeste li član nekog motociklističkog kluba? Sudjelujete na moto susretima?
Član sam BMW kluba no na žalost, nemam baš vremena za moto susrete ali kad dođem na tjedni sastanak volim doći s Harleyem ili Hondom. Uvijek bude zabavno jer se prepirem sa ortodoksnim bemvejašima o prednostima i manama BMW-a.
Vi ste poznati stručnjak i oftalmolog koji se bavi i laserskom korekcijom vida. Vid je vozačima, a pogotovo motoristima od životne važnosti. Zanima nas, imaju li motociklisti velikih problema s vidom i kako ih najčešće rješavaju?
Motoristi su zapravo idealni kandidati za lasersku korekciju vida. Naočale nije lako nositi ispod kacige, a leće se u vožnji sa stalnim vjetrom i prašinom teško podnose. Prije 30-40 godina kada su laser bili tek na početki znalo je biti teškoća u noćnoj vožnji nakon korekcije vida, pogotovo ako se korigirala visoka dioptrija. Današnji moderni laserski zahvati rješavaju tzv. aberacije višeg reda i tako omogućuju optimalan nočni vid. Dapače, iDesign kao zadnji novitet u svijetu lasera sada omogućuje idealan vid i kod najkompliciranijih dioptrija.
Dean Šarić i njegov Harley – Davidson Softail Heritage 105 anniversary ispred Optical Express poliklinike u kojoj i radi.
