Porsche i naglasak na ego-trip
Znam da naslov sam za sebe zvuči pomalo čudno, no upravo ovih dana za Porsche kreće marketinška kampanja koja uz samu marku promiče umišljenost onih koji imaju dovoljno novaca da uživaju u produktima iste.
Kada je čovjek u sedamdesetima poželio imati Porsche 911, većina njegovih prijatelja se posprdno nasmijala, jer u to vrijeme je 911 u usporedbi s pojedinim modelima marke Ferrari, Lamborghini i Maserati ispadao smiješnim automobilom.
Doduše, takav je slučaj bio samo teorija, jer je u praksi 911-ica svijetu itekako dobro pokazala koliko inženjerska ludost i tvrdoglavost mogu daleko stići.
No to su bile sedamdesete, kada je dio svijeta još uvijek imao priviđenja od droge, dok je drugi dio svijeta bio okupiran naftnim krizama koje su svako toliko negdje izbijale na površinu, te u to vrijeme nitko nije ni pomislio da bi Porsche sa svojih nekoliko sportski-orijentiranih modela mogao stići toliko daleko.
U današnje vrijeme su stvari puno drugačije, jer su za početak poimanja raznih atributa pojedinim automobilima otišla k vragu.
U toj se maniri „sportskim“ može opisivati čak i mali obiteljski automobil kojem je proizvođač podario oveću količinu konjskih snaga, dok se „luksuznim“ na stranicama pojedinih brošura opisuju sasvim obični automobili s klimom i navigacijskim sustavom u sklopu popisa standardne opreme.
Uostalom, koliko ste samo puta doživjeli neku reklamu na kojoj se pod „luksuzno opremljenim“ automobilom podrazumijevao neki sasvim običan automobil, koji su grafičari unutar zidova neke marketinške agencije „fotošopirali“ više nego Nadana i Kolindu zajedno?
Dakle s obzirom na trendove koji današnju industriju automobila itekako potresaju iz dana u dan, moglo bi se bez problema reći da je najzapaženiji trend vezan uz marketing koji prati svijet automobila jednostavno izvrtanje istine u kombinaciji s pretjerivanjem, odnosno laički rečeno laž.
No to je samo jedna strana medalje, dok druga ne ide tim stopama, već odabire nešto drugačiji pristup – onaj koji od vlasnika modela pojedinih proizvođača automobila (i onih koji bi to tek mogli postati) instantno čini uspješne i najsposobnije ljude na svijetu.
Takav pristup možda nije direktno lažan, no u svakom slučaju ima tu komponentu, dok je ona najizraženija svedena na umišljenost, što je zapravo još gore.
Naime, u Australiji je upravo postala aktualna „Standard Creative“ kampanja koju za Porsche provodi tvrtka oOh!, što samo po sebi nije ništa čudno. Nije čudno ni to što je za ovu kampanju osmišljen poseban set senzora, kamera i mjesta za plakatiranje, a nisu čudni ni pojedini dijelovi novih modela tvrtke Porsche koji s dotičnim „eksternim“ marketinškim komponentama komuniciraju.
No da sad u teoriji ne odem u domenu znanstvene fantastike i time ne zbunim vječne realiste kojima nije jasno „kako sad odjednom postoje svemirski brodovi i tko je ovaj sa šiljatim ušima?“, eto pojašnjenja cijele priče:
Ako se kojim slučajem iz ovog ili onog razloga dočepate nekog od modela koje potpisuje tvrtka Porsche i nađete se za volanom na nekoj od ulica Melbournea (odnosno u ovom momentu u blizini aerodroma), velike su šanse da će vas snimiti kamera montirana na nekom od mjesta za plakatiranje kraj ceste.
To naravno samo po sebi nije ništa loše, jer snimka zapravo ne postoji, te nema teoretske šanse da se vaše nasmijano lice pojavi na serveru neke od tamošnjih policijskih postaja.
Ne, ideja je nešto sasvim drugo…
Signal koji vas je uhvatio zajedno s vašim Porscheom prosljeđuje se nekoliko stotina metara dalje, gdje veliki plakat po primitku dotičnog signala iz reklame za tampone ili neku novu tarifnu opciju vaše omiljene mobilne mreže postaje poruka upućena isključivo vama – i to samo zato što ste za volanom Porschea.
Super, zar ne?!
To naravno nekima možda i zvuči predivno i prekrasno, no mene osobno tjera na WC i na prisilno izbacivanje doručka, jer ako se mene pita, vlasnicima Porschea ne treba podilaziti i stupidnim kampanjama i reklamama poručivati da su super, uspješni, divni i krasni, te tko zna što već sve ne, jer pretpostavljam da su dotični vlasnici toga već sami po sebi svjesni.
S druge strane, ako ćemo realno, nije baš generalno pravilo da se samo uspješni, pametni i revni ljudi nalaze za volanom Porschea, jer svi znamo kakvih smo sve već primjeraka ljudskog roda vidjeli za volanom nekog automobila te marke iz Zuffenhausena. Samim time znamo i da smo od nekih itekako pametniji i sposobniji, no lutrija života je presudila u njihovu korist i oni se lijepo voze u Porscheu, dok se vi (ili ja) vozimo u nečem „običnijem“, tj. nekom od automobila zbog kojih nam poruke šalje samo osiguravajuća kuća i porezna uprava – i to na malim papirićima umjesto na jumbo-plakatima.
Ne znam kako vi razmišljate, no osobno mislim da ti nije u redu.
E sad…kako vječni kritičari i opet ne bi imali materijala za raznorazne atribute kojima bi me nazivali zajedno s portalom, reći ću odmah da ovaj tekst nije produkt ljubomore i(li) zavisti, jer me uopće ne dira radi li se o Porscheu, BMW-u, Mazdi ili Volkswagenu, odnosno nije bitna marka automobila.
No ono što jest bitno svodi se na još jednu nepotrebnu podjelu na „one koji voze Porsche i svi im se smiješe“ i one kojima ne trebaju plakati i takva vrst podilaženja da bi se osjećali dobro.
Dakle stvar je psihologije koju marketinške tvrtke iz dana u dan sve više i više eksploatiraju, te od „običnih ljudi“ (pre)često rade budale, što pak generalno i globalno rezultira samo lošom voljom većine populacije koja zbog svojih prosječnih mjesečnih primanja nikome nije posebna i „ne izdvaja se iz mase“ poput npr. vlasnika Porschea u Australiji.
Uglavnom, u eri loših reklama i još gorih pristupa istima, ovu australsku ideju smatram najgorom koju sam ikada vidio. Čak smatram da je sama ideja još stoput gora od one koju su kroz „vodu s porukom“ progurali ljudi koji za cilj imaju prodaju obične vode.
S druge strane nimalo ne sumnjam da će Porsche kao tvrtka uplatiti masnu sumu novaca na račun tvrtke oOh!, te je time kampanja uspjela, dok s treće strane znam da će pojedinci kojima Porsche ne znači ama baš ništa u životu jednostavno dobiti još jedan razlog da mrze Porsche i sve one koji tu tvrtku na ovaj ili onaj način podržavaju.
Je li to doista efekt s kojim bi se netko trebao pohvaliti?
