Porsche i stvarna solidarnost
Znam…ovaj je naslov u najmanju ruku čudan, no usprkos tome tekst koji slijedi zorno pokazuje kako uz malo solidarnosti i veliki osjećaj pripadnosti jednoj poslovnoj sredini čak i najteže stvari postaju moguće.
Za sve one kojima je auto-industrija pomalo strana, te se i dan-danas pitaju zašto su automobili oduvijek toliko skupi, odgovor je i više nego jasan: zato što svaki automobil zahtijeva ogromnu količinu ljudskih i inih drugih resursa, vremena i novaca koji odlaze na razvoj raznoraznih komponenata svakog novog modela i platforme.
Uglavnom, svaki proizvodni proces i stadij košta određenu količinu novaca – sve do konačnog izlaska na tržište i početka prodaje novih modela s kojom se uloženi novac vraća i generira se zarada.
Zapravo je riječ o zdravoj logici, no nekako uvijek vrijedi podsjetiti na cijelu tu priču.
U svijetu sportskih automobila i tvrtki koje su u tom svijetu manje ili više specijalizirane situacija je često još kompleksnija, jer se radi o automobilima koji ciljaju na samo jedan segment tržišta, tj. na kupce koji svoje afinitete prema automobilima gledaju kroz sferu performansi i ekskluzivnosti.
Samim time je usprkos kudikamo većoj cijeni sportskih automobila u odnosu na one “obične” zarada često upitna, pa je bitno napraviti dobar financijski plan.
Porsche je u tom svijetu sportskih automobila i ekskluzivnosti jedno izuzetno dobro poznato prezime. Zbog toga ovu tvrtku iz Zuffenhausena zapravo nikome ne treba posebno predstavljati.
Doduše, tijekom posljednjih godina priča za ovu slavnu marku nadaleko bježi iz segmenta sportskih automobila, jer u ponudi postoje SUV-ovi, limuzine i sva sila Coupea i Roadstera, no duh ove tvrtke za mnoge i dalje definira kombinacija tri brojke – 911.
Kako bi se tome doskočilo, te kako bi Porsche bio globalno prepoznatljiva marka koja je u stanju proizvesti puno više od jednog modela, postoje ljudi koji prate tehnologiju, trendove i svu silu ostalih dijelova današnjeg tržišta automobila, te pokušavaju izmisliti nešto novo i zanimljivo tom istom tržištu.
Uglavnom, tako je došlo i do ideje vezane uz direktnog konkurenta s kojim bi prezime Porsche napalo čak dva prezimena vezana uz jedan automobil – Musk i Tesla.
Naravno, radi se o konceptu Mission E, koji je prije nekoliko mjeseci svijetu predstavljen na salonu automobila u Frankfurtu.
Ukratko, radi se o električnom automobilu čija dva elektro-motora na kotače izbacuju ukupno 600 konjskih snaga, uz maksimalnu autonomiju od nekih 500 kilometara i punjenje 800V baterije za otprilike sat vremena.
Dakle, reklo bi se da je Mission E zapravo omanja revolucija – i to ne samo za Porsche, već i za tržište koje tijekom posljednjih godina korištenje struje u smislu pogonskog goriva gleda kao savršenu alternativu opće poznatim benzinskim i Diesel-motorima.
U današnje vrijeme proizvesti jedan električni automobil više nije toliko skupo koliko je bilo u samom začetku tehnologije, no to svejedno ne znači da je put do proizvodne trake jeftin. Dapače, za ideje poput ove koja se skriva iza Mission E koncepta cijena može rasti u nebesa, a to ni u kojem slučaju nije poželjno.
Isto tako uz ovaj Porscheov konceptni automobil vrijedi vezati i ogromne gubitke koji su pogodili Volkswagen i V.A.G. grupaciju (koje je Porsche član), pa stoga rađanje Mission E koncepta, kao i prelazak ovog automobila iz konceptne faze u željeni oblik na tržištu nije nimalo lako.
Toga su naravno svjesni i radnici u Porscheu, pa se tijekom posljednjih nekoliko tjedana oko priče o ovom automobilu doista događaju neke fascinantne stvari.
Naime, kako je prije nekoliko dana jedan od čelnih ljudi ovog proizvođača automobila izjavio za Reuters, “zaposlenici i uprava su zajednički na snagu donijeli mjere koje su omogućile daljnji razvoj Mission E koncepta i pomake ove ideje prema stvarnom tržištu”.
To u prijevodu znači da su poslodavac i radnici u sklopu cijele havarije s Volkswagenom i aferom Dieselgate prepoznali problematiku, te su se odlučili zajedničkim uštedama otisnuti prema konačnoj proizvodnji i približavanju ovog koncepta tržištu.
Cijela je priča provedena kroz nekoliko faza koje za početak imaju povećanje radnih sati s 34 na 35, te smanjenje plaća za nekoliko posto za razdoblje između 2016 i 2025. godine. Time bi se unutar tog vremena povećala produktivnost uz istovremeno smanjenje troškova proizvodnje, te bi za Mission E koncept bio osiguran prelazak iz ideje u stvarnost, odnosno u prodajne salone.
Uglavnom, ako sam u posljednje vrijeme uspio naletjeti na neki presedan unutar svijeta automobila, onda je to ova priča, jer ovakvim potezom od strane radnika i uprave nije teško vidjeti da je Porsche jedno uvelike posebno mjesto za rad i poslovanje.
Samim time itekako smeta kada se u usporedbi s jednim ovakvim potezom čovjek u mislima okrene Hrvatskoj, gdje raznorazni sindikati unedogled trube o pravima radnika, dok istovremeno njihovi čelnici sišu novac iz države i usprkos jadnoj propagandi imenima i prezimenima stoje na platnim listama postavljenim od strane vlasti po kojoj bacaju drvlje i kamenje.
Naravno da se unutar svog tog kaosa iz dana u dan u Hrvatskoj proizvodi sve manje toga, BDP raste u mikroskopskim vrijednostima, a nezadovoljstvo radnika stoji na granama u visini zemlje (da se metaforički izrazim), no s obzirom na “solidarnost” koji nam sindikalni oci i raznorazne udruge i ministarstva guraju u grlo cijela ta priča zapravo i ne čudi baš previše.
Stoga ovakav potez jednog od najpoznatijih i najcjenjenijih proizvođača automobila na svijetu jednostavno vrijedi spomenuti kao pozitivan primjer od kojeg bi sindikalisti, ministri, šefovi i direktori mogli ponešto i naučiti.
Vjerujem da bi nam svima bilo bolje kada bi riječ “solidarnost” stala rame uz rame s riječima “odgovornost” i “poštenje”, te da bi korištenjem te tri riječi i iz naših krajeva na tržište mogla svratiti pokoja dobra ideja.
…no da bi se to dogodilo, prvo moramo redefinirati rječnik stranih riječi i naučiti ga koristiti u praksi, a ne samo u teoriji kao što je to bio slučaj tijekom posljednjih četvrt stoljeća.
