Pokémoni, promet i budale – 1. dio.
Znam da naslov možda zvuči glupo, no tijekom posljednjih mjeseci se svijet automobila i prometa u općenitom smislu često veže uz vijesti koje podrazumijevaju budaletine s telefonima u rukama koji na ovaj ili onaj način pišu retke crnih kronika. Zato sam odlučio poigrati se s tom temom…
Kada su 1996. godine gospoda Ken Sugimori i Satoshi Tajiri sklopili pakt s Nintendom i Game Freakom, nitko nije mislio da će Pokémoni unutar tek jednog desetljeća zavladati ne samo medijima, već i mozgovima ovećeg dijela čovječanstva. Pričajući kroz novac i zaradu, Pokémoni su tijekom svog postojanja kroz raznorazne igrice, crtane serije, službenu liniju odjevnih proizvoda i (u posljednje vrijeme) igricu za mobilne telefone i tablete zgrnuli preko 46 milijardi dolara. Samim time vrijedi reći kako je s poslovne strane ovaj crtani projekt s japanskim kuglicama i izmišljenim kreaturama apsolutno uspio.
Iskreno Pokémone nikada nisam doživljavao kao nešto interesantno. Dapače, ideja mi se činila pomalo kretenskom, a razrada kroz crtiće na koje sam tu i tamo uspio naletjeti bila mi je dosadna. No jasno mi je da su klinci diljem svijeta prihvatili Pikachua i ostatak te uvrnute ekipe monstruma koji se čuvaju u posudama okruglog oblika. Jasno mi je i da Pokémoni poput mnogih drugih japanskih izmišljotina savršeno koketiraju sa svim tržištima, dok između redova izuzev definicije „hoardinga“ (tj. sumanutog skupljanja nepotrebnih stvari) ipak uspjevaju gurati osnovu kojoj su Japanci itekako skloni – a to je borba, ili vam ga po naški „fajt“.
Tijekom godina je Pokémon priča imala svoje uspone i padove, te je od 1996. godine do danas ta „moraš skupit´sve“ ideologija sporadično bila aktualna čak i našim krajevima. Stoga me zapravo čudi kako je uspjelo doći do toga da odjednom horde pomahnitalih „igrača“ poput muha bez glave letaju unaokolo i na zaslonima svojih mobilnih telefona i tableta natjeravaju i hvataju izmišljene stvorove koji su plod mašte dvojice ovisnika o crtićima. No koliko god da Pokémon Go kao trend danas trese mlado i staro diljem svijeta, objašnjenje je zapravo realno i vrlo jednostavno za objasniti.
Naime, ako ćemo vjerovati statistikama, svijet je u posljednjih stoljeće i kusur poprilično oglupio. To je vidljivo iz malog milijuna primjera i tijekom nekih danas minulih vremena, ali se u današnje vrijeme posebno vidi. Uostalom, dovoljno je otvoriti neke novine i pročitati „bitne“ teme u sklopu kojih se ogromnim fontom i raznoraznim eksklamacijama opisuje Severinin novi dečko ili pak tko je koga j**ao na Farmi ili pod budnim okom velikog brata. Zatim je informativno i otvoriti neki od medijskih servisa poput YouTube-a, te tamo pogledati ono što je u trendu i ubrzo će postati jasno da osim hrpetine sisa i guzica, te tu i tamo nekog tošu koji kroz svoj video-kanal pokušava postati slavan i nema neke pretjerane zabave.
Isto vrijedi i za društvene mreže koje su umjesto pametnih tema i inteligentnih razmišljanja većinom krcate fotkama nečije djece, lokacija na kojima su se pojedinci nalazili tijekom godišnjeg odmora i svega što su jeli. Zatim je tu mali milijun „jednolinijskih“ postova poput „dobro jutro“, „ajme kako kenjam“, „volim te Mirela i baš si drolja što si me prevarila s Antom“ i tko zna čega još sve ne, što pak iz sociološkog kuta gledano znači tek da su ljudi danas skloni razmišljanjima kako su njihove najobičnije radnje nešto važno za ostatak svijeta. Time se u pravilu samo glorificira prosječnost i ništa više, a svijet iz dana u dan gubi pokoji bod iz svog ukupnog IQ-a, a o pismenosti (tj. manjku iste) da ni ne pričam.
No vratimo se Pokémonima…
Pokémoni se svojom jednostavnošću i ideologijom besmisla zapravo savršeno uklapaju u današnji sociološko-politički (moš´mislit´) svijet, jer predstavljaju zabavu i pravo odabira vlastitog interesa za svakog „igrača“. Doduše, to u prijevodu znači i da za ostale obaveze mnogi ne nalaze mjesta unutar svojih dana, jer izuzev trčkaranja za nekakvim Snorlaxima, Aerodactylima, Kangaskhanima i njima sličnim nacrtanim izmišljotinama preostaje jako malo vremena za posao, obitelj i ostale manje bitne dijelove života. Uostalom, „moraš skupit´sve“, zar ne?!
OK…nekima se isplatilo skupljanje Pokémona na pametnom telefonu, jer kao dokaz tome stoji nekolicina prodanih mobitela, koje su zbog uhvaćenih rijetkih Pokémona kupili tikvani i preplatili ih i po pedeset puta. No to su izmimke koje potvrđuju pravilo koje kaže da malobrojni imaju pameti i znaju što rade, dok većina slijepo i glupo prati trendove koji ih koštaju „nogu i ruku“ (kako bi se reklo u narodu).
…a kad smo već kod nogu i ruku, spomenimo i sve češću negativnu spregu između trčkaranja za nacrtanim izmišljotinama i stvarnog svijeta – pogotovo u smislu automobila, tj. prometa u svom općenitom smislu. U toj sam maniri skupio nekoliko primjera koji jako dobro pokazuju koliko je Pokémon Go kao igra uzela maha i koliko su Pikachu i ekipa isprali mozak pojedincima.
1. U Belgiji je tijekom posljednjih mjeseci zabilježen porast stradavanja pješaka i ustanovljeno je kako je do tog porasta došlo direktno zbog utjecaja igrice na dotične. U pravilu se radi o ljudima koji su igrajući igricu i blejeći u svoje mobitele jednostavno zaboravili na pješačke prijelaze, semafore i vozače, pa ih je nekolicina stradala bez da su uopće vidjeli što ih je pogodilo. Belgijske vlasti su zbog toga proširile članak 7.2 zakona o prometu, te od nedavno Pokémonofili plaćaju kaznu od 55 eura ukoliko ih se ulovi da igraju ovu glupost na ulici.
2. U Americi je prije nekoliko tjedana jednu 15-godišnju klinku put odveo u muzej. No ne da bi u njemu razgledavala umjetnine i divila se intelektu, evoluciji i sposobnosti čovječanstva, već da bi uhvatila Pokémona za kojeg je dobila dojavu da šeta onuda. Nakon uspješne misije koja podrazumijeva mobitel, kuglicu i nacrtanog monstruma, cura je krenula kući, no po putu je naletjela na još jednog Pokémona i završila u bolnici. Naime, kako priča kaže, curu je nasred jedne od najprometnijih ulica u gradu mlatnuo auto dok je ona bjesomučno trčkarala za svojim Pokémonom i zapravo je sreća u nesreći da je tijekom naleta automobila na nju zadobila tek lakše povrede.
3. Prije nekoliko dana je u Japanu lik za volanom hvatao Pokémone umjesto da koncentrirano vozi svoj automobil. Rezultatno stanje te „igre“ je pješački prijelaz koji čovjek nije ni vidio, te tupi udarac uslijed kojeg je ubijena jedna pješakinja, dok je još jedna teško ozlijeđena. Inače statistike kažu da je od pojave Pokémon Go igrice u Japanu stradalo već preko 70 ljudi, a kako stvari stoje, taj se trend neće smanjivati – barem dok se igrica ne povuče s tržišta ili pak famu oko nje zamijeni neka druga budalaština.
4. Nedavno je 19-godišnji Australac pokušao upravljati automobilom i natjeravati Pokémone, pa je tijekom te eskapade uspio uletjeti u obližnju školu i do neprepoznatljivosti upropastiti svoj automobil. Srećom pa se nemili događaj dogodio iza 19 sati, te u školi nije bilo nikoga čiji bi život u maniri „moraš skupit´ sve“ filozofije bio zauvijek ugašen. Tinejdžera su priveli, automobil je zaplijenjen, a vozačka dozvola je pod suspenzijom „do daljnjeg“. Šteta je samo utoliko što će takav kreten opet dobiti mogućnost osakatiti ili ubiti nekoga zbog neke sasvim osamnaeste distrakcije. No to su ljudska prava koja nikome ne bi trebalo uskratiti.
5. Hvatajući Pokémona u američkoj saveznoj državi New York, 28-godišnji klipan je prije nekoliko dana uspješno uhvatio drvo – i to za volanom bratove Honde. Policija mu je mlatnula kaznu za uništavanje okoliša, te je dotični klipan ostao bez vozačke dozvole (nažalost tek na neko vrijeme), a brat je (pretpostavljam) u maniri Pokémon-tradicije „moraš izbrojat´ sve“ svom članu obitelji izbrojao sva rebra. Vi ne biste?
Nastavak pročitajte na ovom linku: Pokémoni, promet i budale – 2. dio
