Pitanje dana: Jeste li „brzi“ ili „sigurni“?

Razgovor uz kavu od prije nekoliko dana urodio je jednim zanimljivim pitanjem, pa eto…u nastavku pročitajte o čemu se radi.

Dobro pitanje, zar ne?!
Dobro pitanje, zar ne?!

Ako ste rođeni pod „sretnom zvijezdom“, ili pak „sa zlatnom žlicom u dupetu“ vjerojatno se nikada niste zapitali što bi učinili da vam oveća svota novaca padne u krilo, no za ostatak svijeta upravo je to jedno od pitanja koja u sklopu raznoraznih maštarija volimo postaviti samima sebi.
Zapravo se pod „ovećom svotom novaca“ prvenstveno podrazumijeva dobitak na Lotu, pa se pojam „maštanja“ još čvršće veže uz takva razmišljanja, jer nekoliko milijardi naprama jedan, koliko iznose omjeri za dobitak glavnog zgoditka na Lotu definitivno ne ide u prilog realnosti.

Bi li euforija vezana uz dobitak ogromne količine novaca prevladala nad karakterom?
Bi li euforija vezana uz dobitak ogromne količine novaca prevladala nad karakterom?

Za mene dobitak na Lotu predstavlja ogromnu financijsku injekciju, no ne nužno i naglo umirovljenje od posla i obveza, jer protiv posla nemam ama baš ništa.
Naravno da bih uzeo poduži godišnji odmor, te prošao sve one dijelove svijeta koji me skoro oduvijek privlače, no nekako sumnjam da bih zbog novaca na računu „dobio krila“ i zastranio u svijet nerada, jer bi mi ubrzo postalo dosadno.
Takav stav naravno ne vidim kao nešto posebno, jer iskreno vjerujem da mnogi razmišljaju na takav način, no od osobe do osobe ipak postoje određene razlike u pristupu maštarijama, pa tako i ovoj.

Biste li se zbog dobitka pretvorili u frajera...
Biste li se zbog dobitka pretvorili u frajera…

Naime, neki bi od nas napravili tulum koji bi trajao mjesec dana i u sklopu kojeg bi se zapili milijuni kuna, te bi uz apsolutno neodgovorno ponašanje tijekom tog vremena bilo stvoreno jedno nezaboravno iskustvo.
Drugi bi pak zastranili u svijet sponzoruša i jeli bi najskuplji pršut za vrijeme oralnog seksa (što sam čuo na svoje uši jednom prigodom), dok bi treći bili nešto razumniji i iz dijela tih novaca krenuli u neke nove poslovne avanture. To je naravno sve divno i krasno, no uvijek se na kraju u sklopu takvih maštarija ljudi dovode do fenomena koji podrazumijeva ideologiju besramnog trošenja novaca na sve ono što nam je ikada predstavljalo „polje snova“.
Nekima je od nas to kuća s bazenom i više soba nego članova obitelji, a neki pak sanjaju o avionima i helikopterima, no auto-entuzijastima su garaže i ono čime bi ih napunili oduvijek obavezan dio maštarija koje se odnose na hrpetinu novaca. Tu se i sam upisujem u klub besramnih trošitelja financijskih resursa dobivenih na nekoj imaginarnoj lutriji.

...ili u...hmmm...kakav bi izraz ovdje odabrao, a da ne uvrijedim seljake...
…ili u…hmmm…kakav bi izraz ovdje odabrao, a da ne uvrijedim seljake…

Naravno da uvijek postoje i oni koji poslovici “novac ne može kupiti ukus” daju savršenog smisla, pa zbog takvih najčešće profitiraju neki hoteli i razvikani klubovi (poput jednog u Zagrebu u kojem sam nedavno bio i uživao u pogled na Smart parkiran na bini unutar kluba) unutar čijih prostora se zelenim zlatom plaća najobičniji “gemišt”.
Zatim takva ekipa najčešće financijski potpomaže zlatare i dilere raznoraznih opijata (da ne kažem droga), no to su već neke sasvim druge sfere razmišljanja o kojima ovom prigodom ne bih puno tipkao.
Zapravo se svaki puta uz poimanje oveće svote (dobivenih) novaca sjetim i oveće količine starih narodnih mudrosti koje me čak i u mašti na neki način drže “malenim ispod zvijezda”, dok se s druge strane ipak nalazi ona “sigurna zona” u sklopu koje glavna uzrečica postaje “novac nije problem”, te je blud i razvrat oko nemilog trošenja novaca praktički obavezan.

No vratimo se automobilima…

Pagani Zonda - automobil koji bi bez problema mogao voziti gol
Pagani Zonda – automobil koji bi bez problema mogao voziti gol

Za sebe znam što me i zašto iz svijeta automobila privlači, pa samim time znam i da bi jako mali dio mog imaginarnog voznog parka imao više od dva vrata. Naravno, postoje iznimke tom „pravilu“, no ako se mene pita, veliku je količinu novaca uvijek najbolje potrošiti na nešto nisko, lijepo i po mogućnosti ultra-brzo, pa tako vjerujem da bi prvi automobil u mojoj garaži snova bio Pagani Zonda (koji bih najvjerojatnije vozio gol).
Sad će neki reći da sam zbog toga infantilna osoba i čovjek s pomiješanim prioritetima, no to će od strane tih „kritičara“ biti samo pretpostavke koje ne znače puno, jer za sebe znam da sam takav. No tu pomoći nema, jer kad odrastanjem čovjek dobije uvid u sve ono predivno i brzo što svijet automobila nudi, povratka u „normalu“ jednostavno nema i takvu je osobu teško fascinirati s automobilom poput Golfa Diesela, ma kako nov, predivan i opremljen on bio.

Apeliram na vlasnika da me na mjesec-dva zatvori u ovu halu
Apeliram na vlasnika da me na mjesec-dva zatvori u ovu halu

Uglavnom, za sebe i nekolicinu poznatih ljudi u svom užem okruženju mogu bez problema reći kako su njihovi snovi na četiri kotača oduvijek uobličeni prvenstveno u automobile s prezimenima u nazivu, a tek onda prema ostatku proizvođača „bijesnih pila“ koje za osnovu svog postojanja imaju brzinu u svako doba dana i noći.

Današnji su SUV-automobili apsolutna demonstracija sigurnosti
Današnji su SUV-automobili apsolutna demonstracija sigurnosti

No postoje i oni kojima brzina nije ni približno bitna, već se dotični prvenstveno zamaraju s pojmovima poput sigurnosti i opremljenosti (tj. luksuza).
Takvim je ljudima izuzetno bitan povišeni položaj vozača i putnika u automobilu, te hrpetina „igračaka“ i oveći broj aktivnih i pasivnih sustava koji uz sigurnost donose i svojevrstan spokoj za volanom. To ni približno nije krivi pristup, te mi je u potpunosti jasno kako se takvo razmišljanje događa kod zrelih ljudi s izraženim nagonima za preživljavanje, tj. kod ljudi kakvi bi svi mi zapravo u nekom postotku trebali biti. No jedan dio mene takve ljude ipak ne može razumjeti, jer brzinu, ubrzanje, držanje ceste i sile koje se uslijed žustrije vožnje po nekoj zavojitoj cesti događaju zajednički definiraju strast prema automobilima. Strast koju je jednostavno nemoguće doživjeti u fotelji, gdje je kontrola okoline apsolutna i gdje nema ni mjesta ni razloga na bilo koji način sumnjati u njen gubitak.

...ili možda ipak nisu...
…ili možda ipak nisu…

To je strast koja jednim dijelom kroz afinitete definira karakter i pristup vozača samom procesu vožnje, i upravo je to nešto što niti jedan pomodni kupac nekog SUV-a nikada neće moći ni približno shvatiti.

Ovakav bi (vjerujem) bio odabir mnogih novopečenih milijunaša...
Ovakav bi (vjerujem) bio odabir mnogih novopečenih milijunaša…

Uglavnom, iako ovaj tekst možda i nije pretjerano realan u nekim dijelovima, svejedno pitanje s početka ostaje interesantno.
Dakle bi li radije da umjesto jakog motora u sklopu sportskog automobila dobijete nekolicinu dodatnih sigurnosnih sustava i dvozonski klima-uređaj, ili bi vam se više dopalo da umjesto pojedinih sigurnosnih sustava i dvozonskog klima-uređaja proizvođač pod poklopac motora vaše limuzine ili SUV-a ugradi neku monstruoznu tvorevinu s kojom je moguće divljati po cesti ili stazi kad god za to postoji mogućnosti i(li) volje?
Svoj odgovor na to pitanje itekako dobro znam, no baš me zanima kako razmišlja naše cijenjeno čitateljstvo.
Nemojte se sramiti i komentirajte – bit će mi (a i nama u redakciji) izuzetno drago pročitati vaše komentare, ma kakvi oni bili.

Nema mjesta poput doma, zar ne?!
Nema mjesta poput doma, zar ne?!