Ovo su najnepotrebniji sustavi u automobilima današnjice
Na popisima opreme raznih automobila postoji doista svega i svačega. Neke su stavke zanimljive. Neke nam pak iz ovog ili onog razloga trebaju. A onda su tu i apsolutno nepotrebni sustavi u automobilima koji se iz dana u dan pojavljuju na tržištu.
I upravo takve sustave i uređaje u sklopu ovog teksta imamo „na piku“.
Kao svojevrstan dinosaur o sustavima unutar automobila mogu reći ovo:
USB-port na audio-uređaju je super. Isto vrijedi i za servo-upravljač i ABS-sustav za pomoć pri kočenju.
A sve ostalo jedan automobil može i ne mora imati.
No ovo nije priča o nečemu što automobil može imati, već o onome što današnji automobili imaju bez ikakve potrebe i razloga.
Tj. razloga zapravo ima. Ali dotični razlozi ne leže u ničem logičnom, već jednostavno u ljudskoj nezainteresiranosti, nesposobnosti i lijenosti.
I zato nekolicinu takvih nepotrebnih i blesavih sustava u ovom momentu vrijedi nabrojati.
Pa krenimo…
Prepoznavanje gestikulacije:
Gestikuliranje rukama savršeno je ispravan način komunikacije među ljudima. Jer tako možemo izraziti neke stvari koje riječi možda ne opisuju kako treba. Ili pak riječi i usklike upotpuniti vizualnim podražajem, ne bi li nekome objasnili da je sladak, glup ili nešto u tom stilu.
Ali mahanje nekakvom uređaju montiranom unutar automobila jednostavno je bespotrebno, smiješno i poprilično glupo.
No od svih tih dijelova definicije uređaja koji prepoznaju gestikulaciju vozača, možda je najbolje reći kako osoba koja se time služi gledano sa strane izgleda poprilično blesavo.
Jer golim rukama dirigirati klima-uređaju i tako namještati temperaturu unutar interijera gledano od strane slučajnog prolaznika djeluje retardirano. Isto tako vrtjeti prstima kao da motate cigaretu, a zapravo poglašnjavate ili stišavate radio također izgleda blesavo. A nekima možda i nastrano. Stoga prije nego odlučite potrošiti novac za neki ovakav sustav u automobilu i krenete mahati kao sumanuti, možda bi bilo dobro nagovoriti čovjeka u salonu da sjedne u auto, zatvori vrata i prozore te demonstrira kako takav sustav funkcionira.
Pa ako gledajući sa strane uspijete odoljeti umiranju od smijeha na licu mjesta, uvrstite ovakav sustav na listu opreme svog novog automobila. Jer ćete tako nama ostalima uljepšati dan.
Integracija s društvenim mrežama:
U današnje vrijeme svatko misli da su informacije koje dotični dijele na društvenim mrežama iz ovog ili onog razloga bitne. Ali vjerujte mi na riječ kada kažem da nisu. Jer globalno gledajući, nikoga ne zanima što ste i u kojem restoranu jeli. Isto tako nikog normalnog izvan vašeg užeg kruga pratitelja ni najmanje ne zanima koliko je puta kakilo vaše dijete, niti se itko zamara s time gdje ste sa svojom boljom polovicom bili na godišnjem odmoru.
Stoga bih u ovom trenutku citirao jednog renomiranog britanskog psihologa koji je jednom prigodom ustvrdio kako „društvene mreže predstavljaju apsolutnu glorifikaciju prosječnosti“.
No iz nekog razloga su društvene mreže i dalje krcate tuđom djecom, kućnim ljubimcima, bogato opremljenim interijerima stanova i kuća te hrpetinom „selfie“ fotografija s lokacija na kojima su samoprozvane zvijezde društvenih medija bile jučer ili prije mjesec dana. I zato se sustavi koji potpomažu implementaciju takvih trivijalnih informacija danas ugrađuju unutar Infotainment-sustava pojedinih automobila.
Jer nije dovoljno što samoprozvane zvijezde virtualnih društvenih prostora „spamaju“ uz kavu ili guzica parkiranih kraj televizora, već je očito potrebno da to rade i iz svojih automobila.
A to je isto toliko tašto i nepotrebno, koliko je i glupo do krajnjih granica.
Upozorenje za prebacivanje brzine:
Nekada su automobili većinom imali ručni mjenjački sklop. I taj je mjenjački sklop bio sasvim dovoljan većini ljudi koji su sjeli za volan i krenuli voziti.
Nekima su Bogovi automobila ponekad bili naklonjeni, pa su uz brzinomjer ispred sebe mogli gledati i na mjerač okretaja u minuti. I takvima je promjena brzine predstavljala informativno-taktilnu radnju.
Ali danas to više nije tako, jer automobili većinom dolaze na svijet s nekakvim robotiziranim ili kompjuteriziranim mjenjačkim sklopovima koji manualno mijenjanje brzina imaju tek kao opciju. Stoga je apsolutno nejasno čemu bi u cijeloj toj digitaliziranoj priči mogli poslužiti sustavi upozorenja koji za cilj imaju informirati vozača da promijeni brzinu.
Mislim, s jedne je strane jasno čemu tako nešto služi. Ali s druge se pak strane vrijedi zapitati gdje je tim ljudima sluh i čemu im služi vid, ako nisu u stanju čuti urlanje i zavijanje motora svojih automobila. Ili pak vidjeti iglu obrtomjera koja se zakucava u crveno polje i pri tome pati zajedno s motorom koji samo što nije odustao od svega.
Najiskrenije smatram da bi takvima umjesto znaka upozorenja ili nekog sustava koji upozorava na promjenu brzine u takvim momentima bolje bilo oduzeti pravo na upravljanje motornim vozilom. Jer takvi nisu sposobni pratiti što rade i što se s njihovim automobilima u vožnji događa.
Ali tehnologija upravo takvima najčešće ide niz dlaku, pa takvi nepotrebni i smiješni sustavi često nađu svoje mjesto unutar današnjih automobila.
Umjetni zvukovi automobila:
Imate radio? Super.
Imate zvučnike? Opet super.
No znači li to da vam motor sam po sebi ne treba ispuštati nikakav zvuk? Ili pak da je sasvim u redu da zvuk vašeg novog automobila s 300 ili više konja zvuči poput promuklog i astmatičnog hrčka s probavnim problemima?
Jeste li se ikada zapitali takvog što?
S obzirom na to da mi ovdje jesmo. Jer smo imali prilike probati nekolicinu automobila koji zvuk motora ne ispuštaju od tamo gdje treba, već iz zvučnika unutar interijera. A to je istovremeno smiješno, glupo i jadno. Pogotovo u kombinaciji s ispušnim sustavom koji grglja i puca svaki puta kada se otpusti papučica gasa.
Automobil čiji zvukovi motora funkcioniraju na takav način u pravilu su poput masturbacije. Jer radnja postoji, ima i nekog osjećaja, ali na kraju je čovjek sam u prostoriji i po završetku cijele priče se osjeća malčice blesavo.
Odnosno nepotpuno. A takvi su i oni kojima ta umjetna priča oko zvuka njihovih automobila ne smeta, već na neki način zapravo imponira i odgovara.
Što se tiče električnih automobila, tu čak i nemamo zamjerki. Jer električni automobili ne proizvode zvukove koji bi čak ni na daljinu bili nalik nekakvom motoru čiji bismo zvuk prepoznali i zavoljeli. Stoga nemamo ništa protiv te sintetizirane priče o zvuku koja se unutar električnih automobila odvija posredstvom zvučnika.
Ali današnji benzinci koji usprkos Turbo-punjačima i nabrijanim ispušnim sustavima koriste blagodati takvog načina ispuštanja zvukova jednostavno nemaju opravdanje.
Jednostavno su „fejk“. Baš kao i njihovi vlasnici kojima je ta priča „top“.
Autonomna vožnja:
Ako je upravljanje automobilom privilegija koju je čovječanstvo dobilo evolucijom ljudi i tehnologije, onda autonomni automobili jednostavno nemaju smisla. No čak i ako anuliramo tu evolucijsku priču i posvetimo se samom procesu vožnje, recimo da voziti automobil u pravilu nije teško. Samo je potrebno poznavati osnovna pravila prometa, biti koncentriran prema samom procesu vožnje i uz to pratiti gdje se za volanom svog automobila nalazite u prometu.
Ali to je nažalost u današnje vrijeme mnogima previše, pa znanost i legislative izmišljaju toplu vodu u obliku autonomnih automobila.
Mislim, koliko je teško sjediti u klimatiziranoj prostoriji i okretati volanom u željenom smjeru? Koliko je teško uz omiljenu pjesmu uživati u pokretu i voziti se ravno ili pak skretati prema vlastitom nahođenju?
Izgleda da su ova pitanja zapravo retoričkog tipa. Jer unificirani odgovor bi očito bio uobličen u „jako“.
I zato danas imamo ekipu u bijelim kutama koji zajedno s programerima radi na tome da se kontrola samog procesa vožnje oduzme iz ruku onih koji se nalaze za volanom. I ne samo to, već se radi i na tome da se dotičnima i sam volan kao okrugli komad interijera odstrani iz njihovih automobila. Jer što će im volan, ako automobil vozi sam…
Iskreno govoreći, samu ideju autonomne vožnje vidim kao nešto smiješno. Čak i opasno. Jer sve te autonomne automobile netko ili nešto treba kontrolirati. A tu će ulogu preuzeti kompjuterski sustavi u koje neće biti pretjerano teško ući sa strane i potom napraviti kaos. Dapače, neki kakve od milja nazivamo teroristima sve to jedva čekaju.
Uglavnom, ako netko ne želi voziti svoj automobil, onda neka hoda, sjedne u autobus ili taksi i tako odradi putovanje koje ima u planu. A mi ostali ćemo se rado i dalje voziti koristeći svoje volane i vlastite ruke. Uživajući pri tome u svakom metru provedenom u svom automobilu koji vozimo sami.
Još kada bi auto-industrija sve ovo pročitala i shvatila…
