I tu staju lijepe vijesti, ako se neke od nas ovdje pita.

Ah te devedesete… Vrijeme na koje u današnje vrijeme mnogi auto-entuzijasti gledaju s nostalgijom. Vrijeme nekih čudnih stvari, situacija i događanja – pogotovo ako se nas na ovim prostorima pita. Vrijeme u sklopu kojeg je filmska industrija u mnogočemu redefinirana, te ono u kojem je čak i hrpa incestuozne i manje incestuozne djece poput Rednexa i Kelly Family uspijevala razvaljivati na glazbenim top-listama. Dakle, devedesete doista jesu bile jedna posebna era, jer iako nisu uspjele dosegnuti genijalne i neponovljive osamdesete, svejedno su milijardu puta premašile sve ono što je uslijedilo s početkom novog milenija. Pogotovo u sferama auto-industrije.

Ako se samo malčice krenemo šetati osvijetljenim putevima sjećanja i u glavama evociramo devedesete godine prošlog stoljeća, istog momenta ćemo se prisjetiti nekih stvarno velikih automobila i njihovih tvoraca. Jer od BMW-a M3 E36 u raznoraznim varijacijama na temu (pogotovo u Lightweight verziji), preko Porscheove nikad prežaljene 911-ice i njenog zrakom hlađenog Turbo-motora, njena četiri pogonska kotača i kodnom oznakom 993, pa sve do poremećenih cestovnih trkača poput Ferrarija F50, Mercedesa CLK-GTR, Jaguara XJ220 i vražjeg Lamborghinija, stvari postaju kristalno čiste i apsolutno jasne. Devedesete su godine prošlog stoljeća u domeni sportskih automobila ispale jednom od najpoželjnijih dekada svih vremena, te i dan-danas slove kao savršen balans između tehnologije, tehnike, dizajna i vozačkog gušta. Pogotovo u nekim kategorijama u kojima su sporadično mogli uživati i „obični smrtnici“.
Uostalom, automobili poput Subaru Impreze WRX, Mitsubishijevog Rally-asa uobličenog u Lancer Evolution, vječne Mazde MX-5 (NA), Chevroletove vizije Pamele Anderson na četiri kotača, odnosno Corvette ZR-1, te još hrpetine raznoraznih automobila iz raznoraznih klasa i kategorija auto-industrije jednostavno govore sami za sebe.
A onda je tu i jedna kategorija koje danas više nema – mali, gradski i relativno praktični automobili sportskog dizajna i karaktera.

Opel Tigra, Mazda MX-3, Toyota Sera, Nissan 100NX, Hyundai Coupé… Sve su to bili maleni automobili koji su u sklopu svojih relativno skučenih gabarita vozačima nudili puno uživanja u vožnji. I da…neki su sa sobom nosili neke probleme i „dječje bolesti“, ali usprkos tome, riječ je o automobilima kakve su tijekom devedesetih kupovali entuzijasti koji su tek počinjali svoje eskapade na prometnicama diljem Europe. A predvodnica cijele te priče bila je Puma. Fordova Puma.
Taj je maleni i zaobljeni automobil u pravim rukama bio sposoban puno jačim i razvikanijim automobilima itekako zagorčavati život. Bio je lagan, malen i iznimno agilan. Ovjesom savršeno izbalansiran, te opremljen taman koliko je bilo potrebno za ono vrijeme. Dakle, branici i retrovizori u boji automobila, aluminijske felge i nekih 125 konja ispod poklopca motora. Tj. sasvim dovoljno da ova mala gradska jurilica skuplja poglede i na cesti, i na parkingu.

Originalni Ford Puma stvarno je bio jedan izniman automobil. S jedne je strane malčice patio od kompleksa Fordove kontrole kvalitete iz devedesetih, dok je s one druge usprkos svemu tome bilo lako obožavati ovaj maleni auto. Jer za volanom je Puma bila savršenstvo u pokretu, pa stoga nimalo ne čudi kako se upravo ovaj automobil svako malo pojavljivao na stazama i u rukama profesionalaca. No Pumu su najviše cijenili novinari, a tome pak svjedoči hrpetina pozitivnih recenzija i razmišljanja, te nagrada koje je ovaj maleni i zaobljeni Ford svako malo osvajao. Uostalom, kako Top Gear kao renomirani automobilistički medij uvelike kroji javno mnijenje u domeni svijeta automobila, tako i njihova nagrada za najbolji automobil 1997. godine itekako ima svoju „težinu“.
Uglavnom, Ford je s ovim automobilom po tko zna koji puta svijetu itekako zorno pokazao kako zna što radi i kako ideja brzog, malenog i zabavnog automobila za njih nikada nije sišla s dnevnog reda.

…ili možda ipak jest…

U današnje vrijeme se Ford itekako ponosi sa svojom „Go Further“ ideologijom prodaje svih modela na svim kontinentima i tržištima. Isto tako se Ford svako malo poziva na svoju slavnu povijest, modele poput Caprija, Escorta, Sierre i svih ostalih koji su na sebi ikada nosili značku „RS“. Stoga u današnje vrijeme i dalje postoje automobili poput Focusa s tom oznakom. No sve je to skupa više orijentirano prema marketingu, nego prema stvarnoj dostupnosti i uživanju u vožnji, jer Focus RS za održavanje zahtijeva redovitu prodaju organa, dok s druge strane u smislu cijene pri kupnji za mnoge predstavlja tek nedosanjani san. A u tome nikada nije bila poanta RS-modela ove marke, ma koliko odjel marketinga trubio drugačiju pjesmicu.
Danas je Ford orijentiran opremi, tehnologiji, senzorima i sveopćoj generici. Sporadično nas sve zajedno doduše iznenadi s nekim posebnim novim modelom ili posebnom verzijom nekog već postojećeg automobila. Ali sve to skupa jako malo znači onima koji su odrastali uz malene, brze i sposobne automobile poput Pume. Jer u krajnjoj liniji ova nova iteracija tog modela nema veze s onom prvom – kao ni sa zdravim razumom. A osnovni problem je u obliku karoserije.

Naime, originalna Puma bila je zaobljena, malena, lagana i nepraktična. Zapravo bi najbolje bilo opisati je u stilu sportskog automobila koji je netko odjednom odlučio naknadno umanjiti. No ova nova generacija modela izvučena iz naftalina u nekom podrumu predstavlja dijametralnu suprotnost. Radi se o kompaktnom CrossOveru (da, dobro ste pročitali) koji umjesto uživanja u performansama u sklopu popisa opreme prvenstveno nudi masažna sjedala i Fordov CoPilot 360 autonomni sustav. Dakle, hrpetinu senzora i opreme upakiranih u praktičnu i pomalo vizualno kastriranu karoseriju koja je tek u nekim detaljima nalik na originalni automobil iz devedesetih.
Kako je to i prije bio slučaj, i ova se nova Puma svojim podvozjem i šasijom bazira na aktualnoj generaciji Fordovog modela Fiesta. I to možda i ne bi bilo toliko loše, kada karoserija ne bi bila ovako zdepasta i smiješna. Ali oko toga u Fordu očito ne brinu, jer milenijalci traže svoje, marketing radi punom parom, a cjelokupno tržište već odavno ne brine oko pretvaranja svijeta automobila u jedan ogroman bazen koji pune CrossOveri, SUV-modeli i njima slični glorificirani furgoni, karavani i terenci.

Nova Puma sastavljat će se u Rumunjskoj, odnosno točnije u gradiću Craiova. Svoje će proizvodne kapacitete gurati rame uz rame s Fordovim modelom EcoSport, a svoje će mjesto pod suncem pronaći u sredini, tj. između većeg i manjeg CrossOvera iz Fordove današnje ponude. Samim time nova Puma već u startu ne predstavlja ama baš ništa posebno, pa bi sumnja u neke veće i bolje prodajne rezultate s bilo koje strane mogla biti itekako opravdana. No ni oko toga u Fordu očito ne brinu, jer se eto tako po tko zna koji puta evocirala slavna povijest.
Fordov globalni odjel marketinga već je prije nekoliko tjedana počeo najavljivati novu generaciju Pume, a onda se rumunjski odjel marketinga potrudio najaviti i 26. lipnja kao datum premijernog prikazivanja ovog „urbanog i stiliziranog kompaktnog CrossOvera“. No srećom nisu snimali reklame za televiziju, jer bi od toga mogla nastati prava mala katastrofa. Naime, dok je originalnu Pumu reklamirao pokojni i vječni Steve McQueen, ovu bi novu mogao reklamirati eventualno Justin Bieber. A to već govori dovoljno samo po sebi. I da stvar bude bolja, nije daleko od istine, ma koliko se mi u ovom momentu šalili.

U kontekstu nove Pume se umjesto uživanja u vožnji i performansi već na premijeri spominju paketi opreme pod nazivom „Titanium“ i ST-line (što bi kao trebalo biti sportski). Spominju se i detalji poput 456 litara prtljažnog prostora, parkirnih kamera, 10 zvučnika i dva ekrana – jednog od 8 inča i jednog od (pazite ovo) „čak 12,3 inča“. Dakle, tipično za današnji kastrirani svijet automobila kojem ni autonomija ne može zorno pokazati kojim se putevima zapravo kreće.
Motor zapremine omanje boce soka, odnosno jedne litre sa svojih 123 i(li) 153 konja čak ni u kombinaciji s 48-voltnim Hibridnim sustavom ne zvuči nimalo posebno. A oko performansi ovog automobila se u Fordu čak nisu ni potrudili očitovati. Jer su vjerojatno nebitne – kako današnjim nezainteresiranim kupcima, tako i nama i vama cijenjeni čitatelji. A u tome možda i leži srž problema ovog automobila.
Jer ako je originalna Puma bila najpopularnija cura u kvartu s kojom su se svi dečki htjeli družiti, onda bi se ova nova mogla okarakterizirati tek bezličnom i ni po čemu posebnom djevojčicom koja je uporna s objavama svojih „selfie“ fotki na društvenim mrežama, te koja skuplja „lajkove“ od totalnih stranaca. A to je već u samoj srži jadno – baš kao i sam automobil.
No to je pak priča o vremenu u kojem živimo i u kojem Ford samo pokušava preživljavati.
Ne mislite li i vi cijenjeni čitatelji tako?