Ovo je 10 automobila u kojima nije teško poginuti
Znam… morbidan naslov, morbidna statistika i (najvjerojatnije) poveći broj onih koji će negativistički reagirati prema cijeloj priči. No statistike su tu i ne lažu.
Kupujete novi automobil? Super! Baš dobro za vas!
Naravno, pri samoj ideji oko kupnje novog metalnog ljubimca krenula je i era informiranja, jer u krajnjoj liniji uvijek treba znati omjere uloženog i dobivenog. No isto tako je izuzetno bitno provjeriti što po pitanju sigurnosti za vas i vašu obitelj donosi pojedina klasa, i pojedini modeli unutar nje. Mislim, tako bi barem trebalo biti.
Tijekom posljednjih godina se na sceni automobilske industrije itekako pazi i prati na koji se način proizvođači i njihovi modeli ponašaju u smislu aktivne i pasivne sigurnosti.
Razlozi tome prvenstveno stoje u činjenici da budaletina za volanom uvijek ima, te da je u sklopu svakodnevnog prometnog kaosa kojem svi mi zajedno pripadamo nesreća praktički iza svakog ugla.
Zato je siguran automobil polovica zdravlja.
Iako se na našem tržištu posljednjih godina prodaje svega i svačega, kupci svejedno itekako pomno biraju na što će potrošiti sljedećih sedam godina kredita i kamate kakve bi više priličile nekom kamataru nego banci. Gleda se doista sve i svašta – od opreme, preko potrošnje goriva i boje, pa sve do onih mukotrpnih redovnih servisa, za koje vlasnici automobila u Hrvatskoj tako teško izdvajaju novac. No ako se prosječnog kupca priupita što je najbitnija stavka vezana uz automobil, velika većina će reći „cijena“.
Cijena je naravno strahovito bitan faktor, no ako ćemo realno, nikako presudan. Dapače, mišljenja sam da bih radije kupio polovni automobil s više svega, nego novi koji nije u stanuju ponuditi sve ono što mi možda u datom momentu treba. No trend „novog“ je kod nas itekako izražen i velik broj ljudi ipak ne dijeli moje mišljenje.
Kako sam već spomenuo, izbora u našim krajevima nikako ne nedostaje, te je izuzev europskih proizvođača moguće birati i Japance, Koreance, Amerikance, Kineze i još hrpetinu drugih naroda i narodnosti koje su se iz nekog razloga odlučile proizvoditi automobile.
I da… legislatura u tom proizvodnom kaosu zapravo ide na ruku kupcima, jer postoje određeni segmenti u sklopu kojih pojedine klase i kategorije automobila imaju striktno definirane „plus i minus“ stavke, no svejedno uvijek postoje oni koji se na testiranjima provlače poput pijanih maturanata na popravnom iz matematike.
E sad… vjerovali ili ne, prema statistikama je takvih „opasnih“ automobila sve manje i manje, te na globalnom planu u usporedbi s početkom milenija u današnje vrijeme smrtno stradava skoro trećinu manje ljudi. To je naravno pozitivan pomak koji su donijela pravila igre na pojedinim tržištima, te time (slučajno ili namjerno) pomogla spasiti pokoji život.
Prema klasama u pravilu najviše stradavaju vozači malih gradskih automobila, i to najčešće zato što im nikako nije jasno da pojmovi „mali“ i „gradski“ imaju striktnu definiciju, te npr. na autoputu prema moru predstavljaju izvor frustracije i opasnosti za sve oko njih, pa i njih same.
Zatim su tu poredane klase prema veličini, što nije nerealno, jer veći automobil je nekako oduvijek značio nešto viši stupanj sigurnosti, a i po statistikama se u tom smislu teško orijentirati, jer većih automobila u današnje vrijeme na cestama ima manje nego malih.
Recesija ili ne, jednostavno je tako.
Zapravo jedino bitno iznenađenje donosi segment SUV-ova, u kojima vozači ginu u velikim količinama usprkos svoj sili opreme i nevjerojatnoj čvrstoći samih automobila. No razlozi za to u ovom segmentu svijeta automobila nisu u manjku opreme ili lošim rezultatima na crash-testovima, već najčešće leže u prepotenciji vlasnika, koji misle da voze tenk i za volanom istog bez ikakvog povoda izvode gluposti.
Tako npr. postoji jedna simpatična statistika koja kaže da od strane vozača SUV-automobila svake godine strada najviše pješaka, što mi nekako i nije baš teško za povjerovati, no kako ne bih generalizirao i priklanjao se statistikama koje nisam u detalje proučio, radije neću, pa nastavljam u revijalnom tonu.
Dakle… automobili koji se prema institutu IIHS (odnosno Insurance Institute for Highway Safety, za što bi IIHS bila skraćenica) navode sljedeće automobile kao potencijalna pokretna groblja:
| Marka i model automobila | Broj vrata / oblik karoserije | Ukupan broj vozača po milijunu registriranih primjeraka modela | Sudari s više od dva automobila | Sudari s dva ili manje automobila | Prevrtanja tijekom nezgode |
|---|---|---|---|---|---|
| Kia Rio | 4 vrata | 149 | 96 | 54 | 15 |
| Hyundai Accent | 4 vrata | 120 | 65 | 53 | 16 |
| Chevrolet Aveo | 4 vrata | 99 | 65 | 31 | 10 |
| Chevrolet Camaro coupe | 2 vrata | 80 | 19 | 60 | 25 |
| Honda Civic | 3 vrata | 76 | 46 | 29 | 10 |
| Ford Focus | 4 vrata | 70 | 55 | 13 | 5 |
| Jeep Patriot | SUV | 57 | 44 | 9 | 3 |
| Mazda 6 | 4 vrata | 54 | 34 | 17 | 3 |
| Dodge Nitro | SUV | 51 | 7 | 50 | 40 |
| Honda Civic | 4 vrata | 49 | 28 | 21 | 8 |
Kao što vidite, u tablici se nalazi doista svega i svačega, no ako pogledamo malo detaljnije, vidjet ćemo da postoji određeno „pravilo“ koje jasno pokazuje koje se modele, iz kojih zemalja i iz kojih klasa / kategorija treba pomalo pribojavati.
Ne kažem da su to nužno loši automobili, niti favoriziram nekog drugog proizvođača ili zemlju porijekla, tako da i to odmah bude jasno.
Ovo je sirova statistika preuzeta iz jedne respektabilne institucije i ja je u sklopu ovog teksta samo prenosim.
… i da…Golf „dvojka“ nije najbolji automobil na svijetu, ma koliko vam se pojedinci trudili dokazati drugačije.
Uglavnom, cilj ovog teksta i prikaz ove statistike nipošto nije u odbijanju nekoga od kupnje nekog od navedenih modela automobila, već samo u smislu informacije koja dolazi bez uvjeta koje bi nam eventualno postavila neka marketinška agencija koju plaća neki proizvođač automobila.
Dapače, ne samo da ovu tabelu zajedno s tekstom nije potrebno shvatiti „zdravo za gotovo“, već bi vezano uz kupnju novog automobila u familiju savjetovao sljedeće:
Informirajte se, saznajte što vam zapravo treba i kakav bi vas autom zadovoljavao, te (ukoliko baš nemate želju za zaduživanjem i kreditom u “švicarcima”) jednostavno kupite dobar polovni automobil.
Sve ostalo ne vrijedi tih novaca, ma koliko se jeftino činilo, a tome u prilog ovakve statistike i idu.
