OPOZIV: Alfa Romeo i novi (potencijalni) kvarovi
“Ci risiamo”, rekli bi Talijani…
Ako ćemo biti realni i nepristrani, može se slobodno reći da svi itekako dobro znamo koliko su simbiotski orijentirani ispali pojmovi “Alfa” i “kvaliteta” tijekom osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća. U pravilu isto kao i Ford tijekom istog razdoblja, ili pak Opel u smislu limarije na većini modela s kraja prošlog milenija. Tj. nikako. Ford se malčice odmaknuo od “hejtera” i sprdnje, dok Opel i dan-danas u sklopu internetskih memea muku muči s asocijacijama na hrđu, ali Alfa Romeo danas usprkos tim tragičnim vremenima oduševljava mnoge.
A razloge tome svi itekako dobro znamo.
Tijekom posljednjih je godina Alfa Romeo kao proizvođač automobila prerastao u neko novo ruho. “Cuore Sportivo” je i dalje prisutan slogan, ali za razliku od devedesetih godina prošlog stoljeća dotični ne podrazumijeva česte transplantacije i sporadično oživljavanje. Ili se iz Alfe barem trude tako poručiti svijetu.
Uglavnom, tako je Alfa Romeo izuzev modela MiTo kao prijevoznog sredstva za frizere-pripravnike odlepršao u neke druge vode i tržištu podario neke nove momente. Doduše, Giulietta je reciklirana već osamsto dvanaest puta, dok je 4C ispao tipično talijanskim sportskim automobilom (čitaj: skup i prepun čudnovatih rješenja koje nitko izvan granica Italije ne može shvatiti). No to nije pokolebalo ekipu iz Alfa Romea, pa se u posljednje vrijeme Alfa malo pomalo vraća svojim korijenima. Za početak je u svijet otisnuta nova inkarnacija modela Giulia, te je dotična predstavljena kroz gromoglasan urlik svoje najjače iteracije. Zatim je krenula priča oko Alfinog SUV-prvijenca pod nazivom Stelvio, a danas su sve glasnije priče o “pravom” Alfinom GT-modelu koji bi trebao priprijetiti “svetom trojstvu”, tj. BMW-u, Audiju i Mercedesu. Stoga je trud vidljiv.
No što je s kvalitetom?
Pa, ako ćemo suditi po nekolicini testova, reklo bi se da je kvaliteta u porastu, ali da se Talijani i dalje bore s nekim “dječjim bolestima”. Jer iako Giulia Quadrifoglio apsolutno fascinira u domeni dizajna i performansi, ergonomski je i dalje riječ o polu-proizvodu, dok su problemi sa strujom za nekolicinu primjeraka ispali i više nego prisutnima. Stelvio pak ima drugačiji set problema, pa je već nekoliko puta od strane proizvođača na kupce i vlasnike upućen apel da svoje automobile dovezu u servise na naknadnu inspekciju od strane mehaničara. Stoga nije potrebno stavljati veliku dioptriju na oči da bi se vidjelo kako problemi za Alfu i dalje postoje. Doduše, u usporedbi s devedesetima su praktički nebitni, ali su svejedno i dalje prisutni, pa se zbog toga na račun ove slavne marke i dan-danas zbijaju šale.
…a kako je krenulo u sklopu ove najnovije vijesti vezane uz Alfa Romeo, nekako čisto sumnjamo da će šale tako skoro prestati…
Naime, prema službenoj objavi od strane američke Nacionalne uprave za sigurnost prometa na cestama (ili NHTSA za ovisnike o skraćenicama), Alfa Romeo Stelvio i Giulia sa sufiksom Quadrifoglio imaju nekoliko problema.
Prvi se svodi na curenje crijeva za rashladnu tekućinu. Što prema navodima iz NHTSA “može uzrokovati pregrijavanje motora i eventualno neželjeno zaustavljanje”. Slaba kvaliteta crijeva rashladne tekućine navodi se kao korijen problema, a koliko je do sada poznato, na američkom je tržištu od te crijevne viroze oboljela ukupno 674 primjerka oba modela. Simptomi su vidljivi kroz pregrijavanje motora, ali pretpostavljeni kvarovi nisu pretjerano problematični, te u svakom slučaju ničije zdravlje njima nije ugroženo ni na koji način – baš kao ni novčanik. Jer u Alfi priznaju problem, te su servisi i zastupstva već počeli slati obavijesti i pozivati vlasnike u posjet, kako bi se sve skupa anuliralo ugradnjom novih i kvalitetnijih crijeva.
Dakle, stvarno posrijedi nije ništa strašno. Samo još malo “issa ok” ideologije koja je u Alfi očito i dalje poprilično prisutna.
Drugi problem pogađa one slabije izvedenice “Đulije i Stevice” i prema službenim obavijestima predstavlja kudikamo veću dramu od one s crijevima rashladne tekućine. No kako ne bismo ulazili u detalje i objašnjavali stvari koje ionako ne znamo u cijelosti objasniti, recimo to ovako: verzijama s dvolitrenim motorima s kojima raspolažu ova dva modela prijeti spontano samozapaljenje.
A evo i zašto…
Elektronički sklopovi koji kontroliraju eksplozije goriva u cilindrima sporadično ne funkcioniraju kako treba. Zbog toga je sam rad motora poprilično narušen i vozačima bi sve trebalo biti jasno ukoliko im se ispred očiju upali “check engine” lampica. No problem nije samo u sporadičnom paljenju spomenute lampice, već i u posljedicama koje su opasne za katalizator koji se pregrijava, te je u stanju izazvati omanji požar na automobilu. A to pak nije ni najmanje poželjno, zar ne?! U Alfi potvrđuju kako situacija jest problematična, te također šalju obavijesti i pozivaju ekipu da posjeti servise. Ali navodno je u cijelu priču oko spontanog samozapaljenja involvirano tek nekih 1% prodanih primjeraka oba modela, pa sve skupa i nije toliko strašno.
Naravno, osim ako se ne zapalite na cesti.
Istini za volju, Alfa Romeo nije jedini proizvođač automobila kojem se ovakve stvari i situacije danas događaju. Jer globalizacija čini svoje, pa od sporadičnih padova kvalitete i kvarova pate i Nijemci, i Amerikanci i Japanci. No za razliku od njih, oko Alfe ipak postoji hrpetina zlobnika kojima ovakve vijesti uvijek dobro dođu, kako bi opravdali svoj odabir (najčešće) u obliku Golfa. No nama ostalima je jednostavno žao vidjeti kako se sav trud u Milanu svako toliko anulira manjkom pažnje i slabom kontrolom kvalitete. Jer Alfa Romeo usprkos svemu za nas entuzijaste prema automobilima (čitaj: dinosaure) i dalje predstavlja jednu od “onih” marki. Takve je nemoguće ne voljeti usprkos problemima i samo se nadamo da će ovakvih vijesti u budućnosti biti sve manje.
Sve ostalo nije toliko bitno.
