Ono kad Suzuki napravi savršenu kavicu…
Ako ovo nije najfinija i najposebnija “kavica” na svijetu, onda ne znam što jest…
Prema originalnoj talijanskoj recepturi Cappuccino se sastoji od tri dijela. Jedna trećina sadržaja je espresso, druga trećina je kuhano mlijeko i zadnja trećina je pjena. Japanska receptura za Cappuccino također sadrži tri osnovna dijela: lakoću odnosno nevjerojatno malu težinu automobila, kompaktan dizajn i dimenzije, a na kraju i motor.
“Kei automobili” japanska su izmišljotina. I napravljeni su prema specifičnim zahtjevima. Zvani su i „lagani automobil“, „ultramini“, „japanski mikroautomobil“ i u suštini predstavljaju malene gradske automobile koji za osnovnu ideju imaju niske troškove u smislu potrošnje goriva i hm… To da su maleni. Odnosno da svugdje stanu – neovisno o tome ima li vlasnik svoje parkirno mjesto ili ne.
Kategorija kei automobila kreirana je krajem četrdesetih godina prošlog stoljeća. I to u pokušaju japanske vlade da pokrene tržište automobila u veoma siromašnom, tada poslijeratnom razdoblju u Japanu. Od tih vremena do sada nekoliko puta su mijenjane specifikacije po kojima se kei automobili proizvode.
U usporedbi s klasičnim poimanjem automobila razlikuju se u nekoliko karakteristika: postoji specifična maksimalna veličina automobila, obujam motora, snage i razine olakšavanja života u Japanu. Od 1949. godine kada je započela proizvodnja do danas, obilježena su tri razdoblja mijenjanja pravila proizvodnje i specifikacija automobila kako bi čim bolje bili prilagođeni ciljanom tržištu.
No što povezuje kavu i kei automobile?
Odgovor je zapravo jednostavan. I naziva se Suzuki Capuccino.
Riječ je o malenom, slatkom i karakterom sportskom kei automobil koji se u Japanu proizvodio između listopada 1991. i 1998.godine. Pet brzina ručnog mjenjača ili tri brzine automatskog mjenjača bili su smješteni u samo 725 kilograma i u kombinaciji s 3 cilindra, 0,65 litara zapremine i 65 konjskih snaga.
Početno tržište bilo je samo japansko. No kroz godinu dana Cappuccino je predstavljen na sajmu pod nazivom “British International Motor Show”. I tom je prigodom ova malena kavica na japanski način osvojila dvije dizajnerske nagrade – najbolji sportski automobil ispod 20 tisuća funti i najbolji automobil sajma te godine.
Početna cijena bila je 11,995 Funti. Odnosno nekih 13,500 Eura u prijevodu na valutu koja i nas ovdje uskoro čeka. I za te je novce vlasniku na adresu stigao automobil u kojem se moglo vrlo dinamično voziti s otvorenim krovom.
Osim što je mali, sladak i simpatičan, često se za Suzuki Cappuccino priča i da je „doppelganger“ Mazde Miate. Odnosno svojevrsna umanjena kopija još jednog malog, slatkog i simpatičnog automobila. No i drugi su proizvođači unutar Kei-klasifikacije proizvodili Roadstere sličnih sportskih aspiracija. Honda je s modelom Beat bila itekako prisutna u tom dijelu japanske priče o automobilima.
Mazda je s modelom Autozam AZ-1 otišla čak i korak dalje, predstavivši Kei-automobil s “Gullwing” vratima. No za Cappuccino štovatelji svijeta automobila kažu kako je riječ o jednom od najlakšij, najmanjih i najvozljivijih automobila koji su ikada proizvedeni. A to pak ne čudi zbog omjera mjenjačkog sklopa i nenormalno visoko postavljene “blokade” motora.
Oni koji su vozili Cappuccino i imali ga duže vrijeme u svojoj garaži smatraju da je začuđujuće zabavno, prostrano i zanimljivo biti za upravljačem ove kavice i uparkirati je u vlastitu automobilsku kolekciju. Iako su u dimenzijama, jačini i performansama Cappuccino i Miata u drugačijim sferama, svejedno se može vidjeti zašto ih se u nekim sferama postojanja smatra sličnima.
Imaju slično zaobljen nos, poprilično dugačak poklopac motora i kraći zadnji dio, kao i različite varijacije na temu za pomični krov.
Nakon predstavljanja na britanskom tlu prodano je oko 1,110 primjeraka Cappuccina do 1995. godine. A budući da su te godine postrožene mjere za ispušne plinove, svaki je primjerak koji nije registriran do 30. rujna iste godine morao ponovo biti homologiran.
U procesu pregovora oko redizajna i prilagodbe novim pravilima odustalo se od „nove“ europske verzije budući da su troškovi proizvodnje u odnosu na potražnju na tržištu bili daleko u disbalansu. I zato Cappuccino kao model na prostoru “starog kontinenta” nikada nije zaživio.
A trebao je. Pogotovo ako bi se zbog pokojeg primjerka Cappuccina neki od primjeraka Smarta ForTwo maknuo s ceste.
Prema dostupnim podacima proizvedeno je malo više od 15,000 primjeraka ovog malenog Kei-Roadstera. Suzuki je za Cappuccino u sklopu marketinškog slogana tvrdio kako će upravo taj prema kavici nazvan model ispuniti vaš san o posjedovanju „stylish“ i cjenovno prihvatljivog sportskog dvosjeda.
U odnosu na stotine tisuća automobila koji su izvezeni iz Suzukijeve tvornice, ovo je doista jedan od rijetkih automobila koji usprkos svojevrsnom besmislu itekako imaju smisla. I reklo bi se da u kilometarskim bespućima ogromnih, nepreglednih, nefunkcionalnih automobila koji za svrhu imaju voziti umjesto vas, ovakva mala jurilica predstavlja kompletno drugačiji doživljaj.
Ako niste imali priliku sjesti u maleni sportski Roadster koji ne pati od pretilosti poput mnogih europskih modela takvog tipa, za takvog što itekako vrijedi preporuka. Možda neće biti Cappuccino budući da su primjerci ovog modela na europskom tržištu malo dostupni.
Možda će biti neka drugačija jurilica.
Automobili poput Cappuccina usprkos malim gabaritima i nazivno slabašnim motorima u sebi imaju nešto predivno, sirovo i pozitivno. Sadrže neke komponente koje se jako rijetko mogu pronaći u tako malim automobilima. I zato su takvi automobili posebni. Pogotovo kada se u onih “pravih pet minuta” nađete sami s volanom, savršenom glazbenom kulisom i praznom cestom koja vam je u tako niskom automobilu bliža nego ikad.
Možda bubrezi neće biti oduševljeni na svaku cestovnu pukotinu, ali u ovom slučaju se vrijedi zapitati ima li išta bolje od spoja adrenalina, kofeina i ceste?
