Ono kad Chevrolet proizvede V12 motor…
Jeste li znali da se Chevrolet početkom devedesetih pozabavio s idejom kombiniranja Corvette i V12-motora?
E pa jest.
Dodge Viper. Automobil koji nije bio samo pusti koncept i neka od dalekih ideja s kojima se željelo podsjetiti na povijest i proizvesti automobil nalik legendarnoj Shelbyjevoj Cobri. Automobil koji je oko kamionskog motora s 10 cilindara imao karoseriju s platnenim krovom kakvog bi se sramili i ruski šatoraši iz II. Svjetskog rata.
Automobil koji je svojim izgledom djelovao poput najopakijeg prijevoznog sredstva na planeti, dok je svojim popisom opreme ispao čudnim čak i za devedesete godine prošlog stoljeća.
Uglavnom, Dodge je s Viperom prve generacije još od sredine osamdesetih godina prošlog stoljeća tjerao ekipu u Chevroletu na neprospavane noći.
Da bi se tome doskočilo, u jednom je momentu kao glavna zvijezda u sazviježđu Corvette C4 stigao čovjek pod imenom Ryan Falconer.
Riječ je o čovjeku koji je usko surađivao s General Motorsom, proizvodeći motore za njihov „marine“ program, odnosno jednom beskompromisnom liku kojem je „još snage“ bio moto u životu.
I upravo je tom čovjeku Chevrolet početkom devedesetih povjerio slaganje Corvette koja se ne bi trebala bojati ugriza zmije, odnosno Dodge Vipera.
Za početak je trebalo napraviti nešto po pitanju karoserije, odnosno šasije. Jer tadašnja Corvette C4 jednostavno nije imala mjesta za veći motor od onog nazvanog „Small Block“ V8.
Kada je međuosovinski razmak narastao i kada su se pod poklopcem motora stvorili preduvjeti za simbiozu V12-motora i mjenjačkog sklopa, cijela priča oko sklapanja nije dugo trajala. A tako je i trebalo biti, jer su u američkoj saveznoj državi Kentucky, odnosno točnije u Bowling Greenu ljudi zaduženi za Corvette i njen o(p)stanak na vrhu već opako grizli nokte.
Tvrtka Ryan Falconer Industries je ubrzo proizvela jedan prototip u kojem je kucalo 12-cilindarsko srce zapremine 10 litara.
Tj. motor koji je sa svojih 686 konjskih snaga bez ikakvih respiratornih pomagala za Corvette mogao održati status najpoželjnijeg američkog sportskog automobila. Barem u teoriji, naravno.
Priča oko ove oveće nominalne snage za 10-litarski V12-motor definirana je dakle na 686 konja i nekih 920 Nm maksimalnog okretnog momenta (buraz).
Ali g. Falconer tu nije stao, jer je u kombinaciji s gorivima već oktanske vrijednosti snaga paralelno s količinom momenta uvelike rasla.
Uglavnom, u kombinaciji s trkaćim gorivom, ova je Corvette C4 na stražnje kotače bez problema mogla izbacivati i 1,100 konjskih snaga. Ali mjenjački sklop to ne bi mogao podnijeti, pa se brojka zadržala u bazi.
No to je možda i dobro, jer Corvette C4 ionako nije baš najbolji automobil na svijetu u smislu voznih karakteristika. Stoga bi u kombinaciji s V12-motorom najvjerojatnije ginulo jako puno vlasnika ovog američkog sportskog automobila.
A to pak nikome nije potrebno, zar ne?!
U današnje vrijeme postoji jedan-jedini preživjeli primjerak koji nikada nije izašao iz svoje konceptne faze. Dotični se svako malo pojavi u obliku eksponata u nedavno obnovljenom Corvette-muzeju u Bowling Greenu, ali to je u pravilu to.
Chevrolet je zbog potencijalnih problema umjesto apsolutne megalomanije na četiri kotača jednostavno smirio strasti i na tržište nastavio plasirati Corvette s V8-motorom. I tako je zapravo zadržan tvrdoglavi status sveameričkog sportskog automobila, što Corvette stvarno jest. I to već skoro 70 godina.
A Dodge Viper usprkos svojoj sirovosti i statusu nikada nije uspio konkurirati za titulu najpoželjnijeg američkog sportskog automobila. I time je svijet zapravo ostao u balansu.
Jer iskreno govoreći, kome treba ogroman motor u kombinaciji s pretpotopnim ovjesom i produženom karoserijom koja nalikuje na Corvette C4?
Odgovor je nikome.
Točka.
Eto… Sada znate i taj podatak vezan uz sveamerički i naizgled vječni sportski automobil s adresom prebivališta „preko bare“.
Zahvaljujem na pažnji i do čitanja.
