Ogrebotine na autu i kako ih preživjeti

Iako vjerujem kako će tekst u nastavku ispasti kao još jedan unos u neki od Blogova kakve smo navikli gledati uzduž i poprijeko prostranstava Interneta, danas se cijeli dan pokušavam boriti sa zdravim razumom i na neki način umanjiti činjenično stanje kako su idioti svuda oko nas – idioti s oštrim predmetima i bez trunčice savjesti. No da ne duljim s uvodom…


Dakle, kao inspiraciju za ovaj tekst zamislite sljedeću situaciju: subota je prošla, izlazak je bio i više nego zabavan i skroz ste dobre volje. Krećete iz kuće s osmijehom na licu na kavicu s ekipom, no umjesto sjedanja u automobil koji ispred kuće stoji sasvim kulturno i uredno parkiran, stanete zabezeknutog pogleda na nekoliko neplaniranih ukrasa na karoseriji i jedan funkcionalni kotač manje.
U prijevodu, pogledom na bok Vašeg automobila istog trena lako možete uočiti bijelu crtu koja se proteže duž vrata i zadnje bočne stranice automobila i zapravo savršeno paše uz izbušenu i jako praznu gumu.

Uglavnom, super osjećaj nastupa istog momenta – onaj koji istovremeno u Vašoj glavi stvara hrpu pitanja pomiješanih s bijesom, zar ne?!


Pitate se koji kompletni idiot i beskičmenjak Vas ima “na piku” i kakvi bi konkretno razlozi mogli biti. Jeste li se nekome zamjerili, ili je ta očito kompletno poremećena individua jednostavno isfrustrirana činjenicom da imate bolji automobil od nje? Je li stvar samo obijesti ili ipak tu ima nešto više?
Zatim odjednom shvaćate kako u ulici ima puno ljudi i ne možete ni približno pogoditi o kojoj bi se konkretno osobi moglo raditi, kako bi barem približno saznali motive oskvrnuća Vašeg limenog ljubimca.
Ubrzo nakon tog osjećaja istovremene zbunjenosti i bijesa počinjete psovati, zazivati Bogove i Vragove, željeti zlo, zlo i samo zlo idiotu koji se odvažio napraviti takvog što, prisjećate se svih odvratnih scena koje ste ikad vidjeli na filmu i u glavi ih primjenjujete na tu nepoznatu osobu. Ukratko, pretvarate se u osobu kakvu bi u normalnim okolnostima osudili, zatvorili i bacili ključ, no jednostavno ne možete protiv sebe, jer sami sebi niste u stanju objasniti zašto se sve to skupa dogodilo baš Vama.

Nakon što ste ipak malo došli k sebi zovete Policiju i naručujete par dečkiju u plavom da dođu pogledati i zapisati što se konkretno dogodilo, kako bi mogli barem pokušati sa strahopoštovanjem u glasu i policijskim zapisnikom u rukama svratiti do svoje osiguravajuće kuće i izmoliti makar koju kunu kojom bi Vam bio olakšan popravak.

E sad…postoji nekoliko aspekata ove priče koje bi možda bilo dobro proanalizirati, pa da pokušam:

1. Sporna osoba zbog koje Vaš automobil izgleda izgrebano:
U smislu dotične individue, sociološki gledano, radi se o čovjeku jako niskih moralnih vrijednosti, koji vjerojatno nikad nije pametno potrošio neku količinu zarađenog novca koji posjeduje. Nazvati takvu osobu zaposlenikom “državne službe” možda i ne bi bilo pravedno, no u svakom slučaju se radi o tipu osobe koja se i ne pretrgne baš pretjerano u sklopu svog radnog dana, te samim time i ne dolazi pretjerano teško do vlastite plaće, te zato i ne cijeni plod Vašeg rada koji na četiri kotača stoji na parkingu.
Psihološki gledano, radi se o ljudima koji u sebi nose poveću količinu nezadovoljstva zbog (najčešće) vlastite nesposobnosti u životu, te manjka financija koje su rezultat toga. To su u pravilu ljudi koji niti imaju izražene afinitete prema nekom polju interesa, niti zdrave poglede na svijet, niti “muda” izreći sve to skupa i suočiti se s vlastitim nedostacima, pa onda svu tu silu nezadovoljstva projiciraju kroz obijest i ljubomoru prema “lopovu koji ima love za tako dobar auto”.


2. Vaš automobil kao medij ispoljavanja agresije:
Iako masa ljudi misli kako su mete “sitnih” vandalizama od strane gore opisanih polu-luđaka često skupi automobili, ili pak oni koje rijetko viđamo na cesti i u prometu, dotični bi itekako bili u krivu, obzirom većina automobila koji prolaze takve torture u smislu grebanja laka i bušenja guma, prema statistikama spadaju u cjenovni rang neke srednje klase automobila.
Doduše, to i ne čudi baš pretjerano, obzirom na činjenicu kako su skupi automobili često nedostupni “slučajnim prolaznicima”, obzirom su isti na privatnim parkirališnim mjestima ili u garažama vlasnika. Također, ako se takav skupi automobil i nađe kojim slučajem negdje nadohvat ruke ili nekog oštrog predmeta polu-dementne osobe, često se uzima u obzir nekoliko stvari zbog kojih dotični odustaje od ukrašavanja lakiranih dijelova ili izrezivanja novog dijela šare po bočnici gume.
Kao prvu bih naveo mogućnost da je vlasnik pripadnik nekog od velecijenjenih miljea “slobodnih poduzetnika”, što podrazumijeva šire proporcije i opak izraz lica na (najčešće) glavi koja nikako nije obložena kosom. Druga mogućnost podrazumijeva osobu koja u posjedu uz skup automobil ima i skupo i poprilično precizno oružje, dok treća mogućnost zapravo stoji kao spoj prve dvije u kombinaciji.
U svakom slučaju, upotrebom savršeno zdrave logike moguće je opisati mentalno nezdravog napadača Vašeg automobila u odnosu na ignoriranje istog nekih puno skupljih modela.

Pokušavate li saznati "zašto"?
Pokušavate li saznati “zašto”?

3. Razlozi ispoljavanja agresije prema Vašem automobilu:
Vjerojatno najopsežniji i istovremeno najteže objašnjiv aspekt cijele priče – ako zbog ničeg drugog, a onda zbog činjenice kako gore navedeni manijakalni polu-idiot može i ne mora imati razlog za svoju (ne)promišljenu akciju devastacije Vašeg automobila.
Dakle, iako masa ljudi misli kako su im automobili izgrebani ključem ili stoje na parkingu izbušenih guma zbog realnih razloga poput krivog parkiranja, blizine parkiranja drugom automobilu, parkiranja ispred hidranta ili “stazice” prema ivičnjaku, većina nas bila bi u krivu, jer pravila doista nema.
Vidio sam osobno neke automobile koji su praktički visjeli s drveća ili bili parkirani u vežu zgrade, a da na njih nitko nije obratio pažnju, a kamoli uzeo šilo u ruke i zarezao lak, dok s druge strane savršeno propisno parkirane automobile često vidim s tragovima ključeva tamo gdje ih nikako ne bi trebalo biti – na prednjoj haubi ili pak na nekom od fiksnih dijelova boka automobila.
Dakle, praktički je nemoguće predvidjeti kada bi i zašto neki poremećeni tikvan s nečim oštrim pri ruci mogao unakaziti Vaš automobil, što je zapravo samo po sebi izuzetno zbunjujuća činjenica.


4. Izmiješane emocije zbog izvršenja agresije na Vaš automobil:
Vaditi svaku pojedinačno bio bi Sizifov posao, no recimo da su sve emocije u tom trenutku istog intenziteta. Mržnja prema Majmunu koji se odlučio napraviti ako nešto, bol zbog samog pogleda na nešto što je do jučer izgledalo lijepo, a već danas izgleda jadno i uništeno, razočaranje konkretnim nepoznatim sociopatom i društvom u kojem isti udiše zrak kao i Vi… Sve su to realno misli koje se množe u takvom nekom momentu.
Također, psovke, spomen nekog od Bogova u kombinaciji s radnjama, bližom ili daljom rodbinom, domaćim i ne baš toliko domaćim životinjama i još pokojim pojmom više ili manje vezanim uz inače sasvim normalan vokabular, normalna je reakcija kakve se čovjek nipošto ne treba sramiti. Dapače, takvom reakcijom na verbalan način je moguće riješiti se dijela svih negativnih emocija koje se u tom trenutku množe u glavi, što je u svakom slučaju pozitivno.
Isto tako postoji i nekolicina izuzetno maštovitih ideja u smislu igara koje bi mogli igrati s počiniteljem, ukoliko bi ga eventualno pronašli, što je ujedno i najcrniji, no i najsvjesniji dio cijele priče oko negativnosti u Vama. Dalje, sreća je u nesreći da ogroman postotak tih maštovitih načina umlaćivanja, probadanja, vezivanja za pokretne ili nepokretne stvari, te svu silu maštovitih načina upotrebe noža za filetiranje, “pajsera”, odvijača i sličnih oruđa ostaje samo teoretska, obzirom najvažnija komponenta u smislu konkretne osobe ipak (najčešće) fali, tako da pritvor ili zatvor nisu krajnja destinacija i(li) opcija.


5. Pokušaju traženja pomoći od strane faktora reda, mira i osiguranja:
Ako imate Kasko-osiguranje, ovaj dio i nije pretjerano bitan, no ako nemate, itekako bi Vam moglo pasti na pamet za početak pozvati Policiju i prijaviti razbojstvo nad Vašim automobilom.
Istini za volju, to je zapravo samo jedan poprilično uzaludan pokušaj odvraćanja pažnje svakodnevno-izvršne i sveprisutne vlasti prema “običnom” čovjeku, no ako ćemo realno, dečki u plavom mogu doći, napraviti zapisnik o nedjelu, uputiti Vas na adresu gdje dotični zapisnik možete preuzeti i pozdraviti Vas, te otići dalje svojim poslom. Tijekom procedure možete porazgovarati s njima i požaliti se, no na kraju krajeva i nemate nešto pretjerano puno od toga, izuzev utjehe da je barem netko došao pogledati o čemu se radi izuzev susjeda koji ionako damo glume simpatiziranje s Vama.
Za sve one koji misle kako će im zapisnik i pozivanje Policije na očevid pomoći u utjerivanju koje Kune od strane osiguravajuće kuće, rekao bih da je najbolje da se ne nadaju ničemu, obzirom ono obvezno osiguranje zapravo laički rečeno nije namijenjeno nama koji ga plaćamo, već onima koje bi eventualno mogli unesrećiti u prometu ili uzrokovati neku veću ili manju materijalnu štetu.
Dakle, osiguravajuća kuća će u ogromnom broju slučajeva postupiti s rečenicom u stilu “Zahvaljujemo na razumijevanju” uz skoro obaveznu nogu u dupe, što je odvratno i užasno, no istovremeno apsolutno prema slovu zakona i savršeno normalno.
No vrijedi pokušati, pa savjetujem tako, jer ako već ništa drugo, možda se zbog zakona velikih brojeva nešto i promijeni.


6. Solucije koje ne podrazumijevaju zakonski definirane radnje:
Iste bi bilo pametno podijeliti u dvije skupine, odnosno kao prvu navesti sve one po pitanju sociopatski-nastrojene osobe koja je kriva za novonastalu štetu na Vašem automobilu, te načina rješavanja situacije i saniranja oštećenja.
Dakle, u osvrtu na kretena sa “šarafcigerom” u rukama, izuzev ako ne znate točno o kome se radi, rješenje je jednostavno – pokušati ignorirati konkretnu osobu, no istovremeno (p)ostati svjesni kako takvih ljudi ipak ima oko nas, jer ako ništa drugo, osjećat ćete se isto toliko glupo kada Vam se dogodi ista ili slična situacija drugi put (što bi vrlo izvjesno mogao biti slučaj), no uz podlogu koju ste itekako dobro elaborirali prije.
S druge strane, što se pak oštećenja na teško zarađenom automobilu tiče, opcije se nažalost svode samo na dvije moguće – sjesti i plakati uz salvu psovki i ponovno izmišljanje raznoraznih radnji koje podrazumijevaju sakaćenje udova, oštre predmete i smrt u najtežim mukama usmjerene prema nepoznatom idiotu bolesne mašte i još gorih radnji, ili pak sačekati da se glava ipak malo ohladi, te pokušati skupiti novce za popravak onog što je bolesnik na njemu svojim artističkim ideologijama u praksi napravio.
Naravno, postoji i treća opcija koja podrazumijeva status quo, no nekako čisto sumnjam da je ista izvjesna ako se radi o osobi koja želi zadržati svoj automobil u dobrom i poželjnom stanju.


7. Zaključak:
Iskreno, zaključka u pravilu i nema u smislu ispravne reakcije ili nečeg tome sličnog, s obzirom da bi zaključak značio i svojevrsno rješenje, a rješenja definitivno nema, s obzirom da je kompletne idiote s krajnje bolesnim afinitetima koji podrazumijevaju spajanje oštrih predmeta i lakiranih i gumiranih površina tuđih automobila često nemoguće ni locirati, a kamoli iskorijeniti.
S druge strane, pomoći od strane službenih organa u pravilu nema (izuzev ako ne posjedujete policu Kasko osiguranja), tako da ni tu ne treba očekivati tapšanje po leđima. S treće strane, nema smisla postajati isto toliki bolesnik samo zato što se Vama desilo da Vam netko “isključari” automobil, baš kao što ni nema smisla razbijati glavu tko je bio taj Majmun i zašto je baš iz Vašeg automobila išao raditi napadno remek-djelo bravarske škole umjetnosti i dizajna.
Ako pak znate o kome se konkretno radi, izbor postoji – završiti u zatvoru radi kretena ili jednostavno progutati “knedlu” i nastaviti dalje uz popravak štete o vlastitom trošku. Da, znam…izbor nije neki, no većina nas ipak neće riskirati dosje s pokojom stavkom više i debila na savjesti, već će radije postupiti na ovaj drugi način i pregristi cijelu priču, no samim time to ne vidim kao potez beskičmenjaka, već odraz onoga što svakodnevno proživljavamo svi mi zajedno – pilili nam gume i lak s automobila ili ne – konstantne kompromise koje društvo od nas zahtijeva.
A kako i ne bi kada u tom društvu moramo živjeti i preživjeti – sviđalo nam se to sve zajedno ili ne.
Na kraju smo ipak samo ljudi…ma što to u današnje vrijeme samo po sebi značilo.


TEKST: Ivan “IGloo” Gluhak
FOTOGRAFIJE: Ivan “IGloo” Gluhak, Telegraph.co.uk i Google Images