Ogrebotine na automobilu i kako ih preživjeti
Iako vjerujem kako će tekst u nastavku ispasti kao još jedan unos u neki od Blogova kakve smo navikli gledati uzduž i poprijeko prostranstava Interneta, danas se cijeli dan pokušavam boriti sa zdravim razumom i na neki način umanjiti činjenično stanje kako su idioti svuda oko nas.
Idioti s oštrim predmetima, s nekim idiotskim “razlogom” i bez trunčice savjesti i poštovanja prema nečem što nije njihovo.
No da ne duljim s uvodom…
Kao inspiraciju za ovaj tekst zamislite sljedeću situaciju: subota je prošla, izlazak je bio i više nego zabavan i skroz ste dobre volje.
Krećete iz kuće s osmijehom na licu na kavicu s ekipom, no umjesto sjedanja u automobil koji ispred kuće stoji sasvim kulturno i uredno parkiran, stanete zabezeknutog pogleda na nekoliko neplaniranih ukrasa na karoseriji i jedan funkcionalni kotač manje.
U prijevodu, pogledom na bok Vašeg automobila istog trena lako možete uočiti bijelu crtu koja se proteže duž vrata i zadnje bočne stranice automobila i zapravo savršeno paše uz izbušenu i jako praznu gumu.
Uglavnom, super osjećaj nastupa istog momenta. Znate, onaj koji istovremeno u vašoj glavi stvara hrpu pitanja pomiješanih s bijesom, zar ne?!
Pitate se koji kompletni idiot i beskičmenjak Vas ima “na piku” i kakvi bi konkretno razlozi mogli biti.
Pitate se i jeste li se nekome zamjerili, ili je ta očito kompletno poremećena individua jednostavno isfrustrirana činjenicom da imate bolji automobil od nje? Je li stvar samo obijesti ili ipak tu ima nešto više?
Zatim odjednom shvaćate kako u ulici ima puno ljudi i ne možete ni približno pogoditi o kojoj bi se konkretno osobi moglo raditi, kako bi barem približno saznali motive oskvrnuća Vašeg limenog ljubimca.
Ubrzo nakon tog osjećaja istovremene zbunjenosti i bijesa počinjete psovati, zazivati Bogove i Vragove, željeti zlo, zlo i samo zlo idiotu koji se odvažio napraviti takvo što. Prisjećate se svih odvratnih scena koje ste ikad vidjeli na filmu i u glavi ih primjenjujete na tu nepoznatu osobu.
Ukratko, pretvarate se u osobu kakvu bi u normalnim okolnostima osudili, zatvorili i bacili ključ. No jednostavno ne možete protiv sebe, jer sami sebi niste u stanju objasniti zašto se sve to skupa dogodilo baš vama.
Nakon što ste ipak malo došli k sebi zovete Policiju i naručujete par dečkiju ili cura u plavom da dođu pogledati i zapisati što se konkretno dogodilo. A to je bitno kako bi mogli barem pokušati sa strahopoštovanjem u glasu i policijskim zapisnikom u rukama svratiti do svoje osiguravajuće kuće. I potom pokušati izmoliti makar koji Euro s kojim bi vam bio olakšan popravak vašeg izgrebanog automobila i gume koja je rekla jedno nasilno “pa-pa” zraku.
E sad… Postoji nekoliko aspekata ove priče koje bi možda bilo dobro proanalizirati.
Pa kad smo već ovdje, red bi bio da iskoristim priliku i barem pokušam:
1. Sporna osoba zbog koje Vaš automobil izgleda izgrebano:
U smislu dotične individue, odnosno sociološki gledano, radi se o čovjeku jako niskih moralnih vrijednosti. Čovjeku koji vjerojatno nikada nije pametno potrošio neku količinu zarađenog novca koji posjeduje. Nazvati takvu osobu zaposlenikom “državne službe” možda i ne bi bilo pravedno. No u svakom slučaju se radi o tipu osobe koja se i ne pretrgne baš pretjerano u sklopu svog radnog dana te samim time i ne dolazi pretjerano teško do vlastite plaće. Zato i ne cijeni plod tuđeg rada koji na četiri kotača stoji na parkingu.
Psihološki gledano, radi se o ljudima koji u sebi nose poveću količinu nezadovoljstva zbog (najčešće) vlastite nesposobnosti u životu i manjka financija koje su rezultat toga.
To su u pravilu ljudi koji niti imaju izražene afinitete prema nekom polju interesa, niti zdrave poglede na svijet. A niti “muda” priznati sve to skupa samima sebi i svojoj okolini te se suočiti s vlastitim nedostacima.
Zato onda svu tu silu nezadovoljstva projiciraju kroz obijest i ljubomoru prema “lopovu koji ima love za tako dobar auto”.
2. Vaš automobil kao medij ispoljavanja agresije:
Iako masa ljudi misli kako su mete “sitnih” vandalizama od strane gore opisanih polu-luđaka često skupi automobili, ili pak oni koje rijetko viđamo na cesti i u prometu, dotični bi itekako bili u krivu. Jer većina automobila koji prolaze takve torture u smislu grebanja laka i bušenja guma prema statistikama spada u cjenovni rang neke srednje klase automobila.
Doduše, to i ne čudi baš pretjerano, obzirom na činjenicu kako su skupi automobili često nedostupni “slučajnim prolaznicima”. I to najčešće zato što se dotični nalaze na privatnim parkirališnim mjestima ili u garažama vlasnika.
Također, ako se takav skupi automobil i nađe kojim slučajem negdje nadohvat ruke ili nekog oštrog predmeta polu-dementne osobe, često se uzima u obzir nekoliko stvari zbog kojih dotični odustaje od ukrašavanja lakiranih dijelova ili izrezivanja novog dijela šare po bočnici gume.
Kao prvu bih naveo mogućnost da je vlasnik pripadnik nekog od velecijenjenih miljea “slobodnih poduzetnika”. A to pak podrazumijeva šire proporcije i opak izraz lica na glavi koja nikako nije obložena kosom.
Druga mogućnost podrazumijeva osobu koja u posjedu uz skup automobil ima skupo i poprilično precizno oružje.
A treća mogućnost zapravo stoji kao spoj prve dvije u kombinaciji.
U svakom slučaju je upotrebom savršeno zdrave logike moguće opisati mentalno nezdravog napadača vašeg automobila u odnosu na ignoriranje nekih skupljih modela automobila.
3. Razlozi ispoljavanja agresije prema Vašem automobilu:
Vjerojatno najopsežniji i istovremeno najteže objašnjiv aspekt cijele priče. I to ako već ni zbog čega drugog, onda zbog činjenice kako gore navedeni manijakalni polu-idiot može i ne mora imati razlog za svoju (ne)promišljenu akciju devastacije vašeg automobila.
Dakle, iako masa ljudi misli kako su im automobili izgrebani ključem ili stoje na parkingu izbušenih guma zbog realnih razloga poput krivog parkiranja, blizine parkiranja drugom automobilu, parkiranja ispred hidranta ili “stazice” prema ivičnjaku, većina nas bila bi u krivu. Jer s takvim polu-ljudima pravila doista nema.
Imao sam prilike vidjeti neke automobile koji su praktički visjeli s drveća ili bili parkirani u vežu zgrade, a da na njih nitko nije obratio pažnju. Niti je netko uzeo šilo u ruke i zarezao lak. A s druge sam pak strane viđao i savršeno propisno parkirane automobile s tragovima ključeva tamo gdje ih nikako ne bi trebalo biti. Odnosno na prednjoj haubi ili pak na nekom od fiksnih dijelova boka automobila.
Dakle, praktički je nemoguće predvidjeti kada bi i zašto neki poremećeni tikvan s nečim oštrim pri ruci mogao unakaziti vaš automobil.
I to je zapravo samo po sebi izuzetno zbunjujuća činjenica.
4. Izmiješane emocije zbog izvršenja agresije na Vaš automobil:
Vaditi svaku pojedinačno bio bi Sizifov posao. Ali recimo da su sve emocije u tom trenutku istog intenziteta.
Mržnja prema majmunu koji se odlučio napraviti tako nešto. Bol zbog samog pogleda na nešto što je do jučer izgledalo lijepo, a već danas izgleda jadno i uništeno. Razočaranje konkretnim nepoznatim sociopatom i društvom u kojem isti udiše zrak kao i vi…
Sve su to realno misli koje se množe u takvom nekom momentu.
Psovke, spomen nekog od Bogova u kombinaciji s radnjama, bližom ili daljom rodbinom, domaćim i ne baš toliko domaćim životinjama i još pokojim pojmom više ili manje vezanim uz inače sasvim normalan vokabular, normalna je reakcija kakve se čovjek nipošto ne treba sramiti.
Dapače, takvom reakcijom na verbalan način moguće se riješiti dijela svih negativnih emocija koje se u tom trenutku množe u glavi. A to je u svakom slučaju pozitivno.
Isto tako postoji i nekolicina izuzetno maštovitih ideja u smislu igara koje bi mogli igrati s počiniteljem, ukoliko bi ga eventualno pronašli. Ali to je pak ujedno i najcrniji i najsvjesniji dio cijele priče oko negativnosti u vama.
I zapravo je sreća u nesreći da ogroman postotak tih maštovitih načina umlaćivanja, probadanja, vezivanja za pokretne ili nepokretne stvari te svu silu maštovitih načina upotrebe noža za filetiranje, “pajsera”, odvijača i sličnih oruđa ostaje samo teoretska. Jer najvažnija komponenta u smislu konkretne osobe ipak (najčešće) nedostaje, tako da pritvor ili zatvor nisu krajnja destinacija i(li) opcija.
5. Pokušaju traženja pomoći od strane faktora reda, mira i osiguranja:
Ako imate kasko-osiguranje, ovaj dio i nije pretjerano bitan. No ako nemate, itekako bi vam moglo pasti na pamet za početak pozvati Policiju i prijaviti razbojstvo nad vašim automobilom.
Istini za volju, to je zapravo samo jedan poprilično uzaludan pokušaj odvraćanja pažnje svakodnevno-izvršne i sveprisutne vlasti prema “običnom” čovjeku. No ako ćemo realno, dečki i cure u plavom mogu doći, napraviti zapisnik o nedjelu, uputiti vas na adresu gdje dotični zapisnik možete preuzeti i pozdraviti vas te otići dalje svojim poslom.
Tijekom same procedure stvaranja zapisnika možete porazgovarati s njima i požaliti se, no na kraju krajeva i nemate nešto pretjerano puno od toga. Osim eventualne utjehe da je barem netko došao pogledati o čemu se radi izuzev susjeda koji ionako samo glume simpatiziranje s vama.
Za sve one koji misle kako će im zapisnik i pozivanje Policije na očevid pomoći u utjerivanju kojeg Eura od strane osiguravajuće kuće, rekao bih da je najbolje da se ne nadaju ničemu. Jer ono obvezno osiguranje zapravo laički rečeno nije namijenjeno nama koji ga plaćamo, već onima koje bismo eventualno mogli unesrećiti u prometu ili uzrokovati neku veću ili manju materijalnu štetu.
Dakle, osiguravajuća kuća će u ogromnom broju slučajeva postupiti s rečenicom u stilu “Zahvaljujemo na razumijevanju” uz skoro obaveznu nogu u dupe. To je u svakom slučaju odvratno i užasno, ali istovremeno prema slovu zakona i savršeno normalno.
No ipak vrijedi pokušati, jer ako već ništa drugo, možda se zbog zakona velikih brojeva nešto i promijeni.
6. Solucije koje ne podrazumijevaju zakonski definirane radnje:
Dotične bi solucije bilo pametno podijeliti u dvije skupine. Odnosno kao prvu navesti sve one po pitanju sociopatski-nastrojene osobe koja je kriva za novonastalu štetu na vašem automobilu te načina rješavanja situacije i saniranja oštećenja.
Dakle, u osvrtu na kretena sa “šarafcigerom” u rukama, izuzev ako ne znate točno o kome se radi, rješenje je jednostavno. Pokušati ignorirati konkretnu osobu.
No istovremeno i (p)ostati svjesni kako takvih ljudi ipak ima oko nas. Jer ako već ništa drugo, osjećati ćete se isto toliko glupo kada vam se dogodi ista ili slična situacija po drugi puta (što bi vrlo izvjesno mogao biti slučaj).
S druge strane, što se pak oštećenja na teško zarađenom automobilu tiče, opcije se nažalost svode samo na dvije moguće. Prva je sjesti i plakati uz salvu psovki i ponovno izmišljanje raznoraznih radnji koje podrazumijevaju sakaćenje udova, oštre predmete i smrt u najtežim mukama usmjerene prema nepoznatom idiotu bolesne mašte i još gorih radnji. A druga bi bila sačekati da se glava ipak malo ohladi te potom skupiti novce za popravak onog što je bolesnik na njemu svojim artističkim ideologijama u praksi napravio.
Naravno, postoji i treća opcija koja podrazumijeva status quo. No nekako čisto sumnjam da je ista izvjesna ako se radi o osobi koja želi zadržati svoj automobil u dobrom i poželjnom stanju.
7. Zaključak:
Iskreno, zaključka u pravilu i nema. Barem ne u smislu ispravne reakcije ili nečeg tome sličnog. Stoga zaključka i rješenja definitivno nema, s obzirom da je kompletne idiote s krajnje bolesnim afinitetima koji podrazumijevaju spajanje oštrih predmeta i lakiranih i gumiranih površina tuđih automobila često nemoguće ni locirati. A kamoli iskorijeniti.
S druge strane nema niti pomoći od strane službenih osoba (osim ako ne posjedujete policu kasko osiguranja), tako da ni tu ne treba očekivati tapšanje po leđima.
S treće strane, nema smisla spuštati se ispod vlastitog nivoa i postati isto toliki bolesnik samo zato što se vama desilo da vam netko “isključari” automobil. Baš kao što nema smisla niti razbijati glavu oko toga tko je bio taj majmun i zašto je baš iz vašeg automobila išao raditi napadno remek-djelo bravarske škole umjetnosti i dizajna.
Ako pak znate o kome se konkretno radi, izbor postoji. I svodi se na opciju u sklopu koje ćete se pretvoriti u apsolutnog nasilnika i osvetnika te završiti u zatvoru radi kretena. Ili ćete jednostavno progutati “knedlu” i nastaviti dalje uz popravak štete o vlastitom trošku.
Da, znam… Izbor nije neki. No većina nas ipak neće riskirati dosje s pokojom stavkom više i debila na savjesti, već će radije postupiti na kulturniji i civilizacijski ispravan način i pregristi cijelu priču.
I takvu reakciju ne bi trebalo definirati kao potez beskičmenjaka, već odraz onoga što svakodnevno proživljavamo svi mi zajedno – pilili nam gume i lak s automobila ili ne. A to su konstantni kompromisi koje društvo od nas zahtijeva.
A kako i ne bi kada u tom društvu moramo živjeti i preživjeti – sviđalo nam se to sve zajedno ili ne.
Jer s idiotima u bliskom okruženju, na kraju smo krajeva svi mi ipak samo ljudi.
Što to u današnje vrijeme samo po sebi značilo.
