Off road avantura po zagorskim bregima – Quad Safari by: Zagorje Adventure!
Bilo da ste zaljubljenik u prirodu ili vožnju (kao mi), ili jednostavno da volite pobjeći malo iz grada i uživati sa svojom ekipom u slobodnom danu, na prvi spomen vožnje Quadovima raširit će vam se zjenice i zaigrati srce.
Da, upravo smo takav osjećaj imali kada su mi javili da idemo na Quad safari vožnju po zagorskim bregima. Doduše, ono “AJMOOOOOOO!!!” je apsolutno izostalo, ali kako smo ipak išli uživati u vožnji, prirodi i hrani, a ne u molitvi u nekom zabačenom selu, jasno je i zašto je tome tako. Uglavnom, vožnja u pratnji iskusnog vodiča traje 5 sati i sama po sebi predstavlja svojevrsno adrenalinsko ludilo koje je nemoguće opisati ako ga već ranije niste doživjeli na nekoj sličnoj vožnji.
Kako do sada nisam imao prilike voziti Quad, nisam niti znao što nas točno očekuje (iako smo svi skupa imali neku svoju viziju toga u glavi), te sam odmah počeo istraživati po internetu o kakvoj se ruti konkretno radi, što se može očekivati na adrenalinskoj “safari” vožnji, treba li za sve skupa imati nekog predznanja, te koliko bi me veprova, lisica ili zagorskih gnuova moglo napasti tijekom poslijepodneva.
Na stranici Zagorje Adventure pronašao sam odgovore na gotovo sva svoja pitanja, a promocijski video me je učinio još nabrijanijim za sutrašnju vožnju, jer srećom nigdje nisu spomenuti veprovi i lisice.
Sve što nam je bilo rečeno je da se skupimo na hrpu i zajedno s par tona dobre volje i Andolima (zbog upale mišića, jer stalno sjedimo) pojavimo u Bedekovčini. Rečeno nam je i da ponesemo adekvatnu odjeću i obuću, pa su neki razmišljali o modernim čizmama za “ribičiju”. Naravno podrazumijevalo se da posjedovati vozačku dozvolu B kategorije ako želite voziti Quad Linhai ATV 500 4×4, kojeg pogoni motor snage 15 kw te postiže brzinu od 62 km/h. Ali to je pak sasvim normalan zahtjev, pa oko toga nitko nije dramio.
Što se tiče samih opcija izleta Quadovima u ponudi stoje tri varijacije na temu; safari prema Bedekovčanskim jezerima, što traje četiri sata. Zatim je tu vožnja po obroncima općine Sveti Križ Začretje u trajanju od dva sata, a onda imamo i Quad izlet po Gupčevom kraju za 600 kn/osoba (za kojeg smo se mi opredijelili), jer avantura traje ukupno pet sati i testira sva polja naše muškosti. Tako se barem pokazalo pod kraj vozikanja.
Radi se o ruti koja se prolazi u koloni i uz pratnju vodiča. Dotična predstavlja kombinaciju off-road vožnje na različitim podlogama, te istovremeni obilazak zanimljivih lokacija Hrvatskog Zagorja. Dakle, ima i kulturološki aspekt, što je uvijek super. Naravno da postoje i opcije samostalne vožnje (jedna osoba po vozilu) te kombinirana vožnja (dvije osobe po vozilu), ovisno vašim željama i preferencijama. ali oko tog se dijela nismo raspitivali previše, jer nam je i ovo bilo sasvim dovoljno informacija za prvi puta.
Prije samog izleta dogovoreno je okupljanje u Zaboku, na adresa: Grdenci 59a (Zagorje Adventure), te kratko upoznavanje s osnovama vožnje quad vozila. Ubrzo zatim počinje ono što smo do tog momenta nestrpljivo čekali – vožnja u smjeru Bedekovčanskih jezera gdje smo bili slobodni iskoristiti vrijeme za uživanje u prirodi i posjet Ribičkom domu. Razgledavali smo ribe (i to ne one po horoskopu), a vidjeli smo i trofejnog soma (ne kuna ili eura) od punih 100 kg. Dakle, jarunski Jura možda i nije mit kakvim se “na prvu” čini.
Ovakva adrenalinska vožnja svakome otvori apetit, pa je pečenje kobasica na štapu došlo kao naručeno. No kako oči obično uvijek budu veće od želudaca, pretjerivanje s hranom nije dugo trajalo, te smo se nakon kratke okrijepe uputili prema Gupčevom kraju. Dakle, neke od kultnih zagorskih lokacija na kojima se davnih dana odvijala Seljačka buna bile su pred nama za razgledavanje – od dvorca Oršić, preko muzeja seljačkih buna, kleti “Pod lipom”, Gupčeve lipe i Gupčeve hiže, gdje smo došli do svoje točke povratka. I onda rekosmo “ajmo doma” i uputismo se prema svom polazištu. Poetski rečeno, zar ne?!
Spoznaja da se ova predivna off-road avantura na Quadovima privodi kraju bi pala puto teže da nas na cilju nije dočekala prava gozba koju su nam pripremili domaćini, za što im skidamo kapu – i to do poda. Jer hrana koja se radi u velikim zdjelama uvijek ispadne puno bolja od one koja se radi na porcije – pogotovo kada je ni oči ni želudac ne očekuju. Stoga ovaj naizgled običan sunčan dan možda nekome ne predstavlja nešto posebno, ali što se nas polaznika “male škole kvadiranja” tiče, možemo reći kako bismo ovako nešto svakome toplo preporučiili. I to nebitno radi li se o sasvim “običnom” izletu ili pak za neki ovakav Team-building.
Uostalom, što dalje reći, nego probajte. Stvarno je fora i za pamćenje!
