Novi udarac za Hrvatsku – Događa li se upravo još jedan prikriveni lopovluk?
Sjećate li se proteklog svjetskog prvenstva u nogometu, kada su tijekom euforije i maničnog navijanja „naši“ vladajući igrali Monopoly s cijenama naftnih derivata i onako usput uspjeli sakriti pokoju afericu?
E pa ovih se dana pod krinkom Korone nam svagdašnje pokrenula još jedna. I to u pravilu legalna, odnosno izglasana od strane hrvatskog Sabora. Ali kako to obično biva, i opet s potencijalno katastrofalnim posljedicama za eko-sustav unutar lijepe nam naše.
Ako ćemo realno, izreći nešto poput „volim prirodu“ s moje strane nije laž. Jer more je prelijepo, šume su super, a životinjice raznoraznih vrsta i tipova oduvijek obožavam.
Samim time se trudim ne ponašati se poput krkana i seljačine, odnosno ne razbacivati smeće tamo gdje mu nije mjesto.
Isto tako se trudim i svoje tjelesne tekućine i krutine ispuštati na za to predviđenim mjestima, a zelene površine ne vidim kao besplatan parking, već kao nešto živo i svijetu potrebno.
Zato svoj automobil ne parkiram poput zadnjeg morona.
Uglavnom, što se mene tiče, priroda je super. Eko sustav je super. Nebo je super čak i kad pada kiša, a super je i sve ostalo što se uz cijelu tu priču veže. Od ozonskog omotača nadalje.
I zato mi nije jasno kako je čovjek u stanju sve to gledati kroz novčanice i na sve to staviti cijenu.
Istini za volju, na ovom portalu ne gajim(o) pretjerano velike afinitete prema električnim automobilima, Hibridima i sličnim „ekološki“ nastrojenim izmišljotinama modernog doba.
Jer sve to skupa ne vidimo ispravnim putem kojim bi auto-industrija trebala ići, već kao još jednu dobro upakiranu muljažu iza koje stoji lova.
No usprkos tome uvijek možemo reći kako je svejedno lijepo vidjeti da se neki pametni umovi barem trude ovu našu plavu planetu održavati na životu za još pokoju generaciju, odnosno dok ne preselimo na Mars ili neku drugu planetu i upropastimo je svojim navikama i načinom života.
Uglavnom, da… Nismo ludi za strujnim krugovima i kancerogenim materijalima od kojih se baterije sastoje, no usprkos tome je i dalje lijepo vidjeti pojedine zemlje čiji se vlastodršci trude izglasati zakone zbog kojih bi generacije u dolasku trebale udisati koliko-toliko čišći zrak i kupati se u vodi bez straha od kožnih bolesti.
Isto je toliko lijepo vidjeti i znanstvenike koji se iz dana u dan trude održati dobre odnose s Majčicom Prirodom.
Ali nažalost nije sve toliko idilično koliko se na momente čini, jer s druge strane medalje postoje oni koji se uporno ponašaju kao da ne žive na Zemlji, pa je zbog vlastite financijske dobiti eksploatiraju do krajnjih granica.
A upravo s takvima je ovih dana aktualan dogovor od strane „naših“ vlasti.
I to na jedan poprilično jadan i podmukao način, te što je moguće više ispod radara. A za to je pak u obliku kulise cijela ova trakavica s „Koronom“ savršeno poslužila.
Naime, prije samo nekoliko dana, odnosno 12. ožujka, u saboru se dogodila još jedna od milijun sjednica koje nitko normalan ne gleda.
Jer zadržavanje nekog normalnog stupnja kvocijenta inteligencije ipak predstavlja prioritet, pa mnogi umjesto vlastitog zaglupljivanja gledajući polu-praznu sabornicu, te sporadična prepucavanja i nerad pojedinih saborskih zastupnika radije na „Fejsiću“ gledaju video-uratke s mačkicama ili pak čitaju objave o goblenima s motivom posljednje večere.
Stoga je doista bez problema i nedvojbeno „ispod radara“ prošla priča oko točke br. 10 s tog 211. okupljanja nekoliko saborskih zastupnika. A unutar točke pod tim rednim brojem radilo se o prijedlogu odluke o davanju suglasnosti na ugovore o istraživanju i podjeli eksploatacije ugljikovodika.
Odnosno o dozvolama za istraživanje, a potom i bušenje, te crpljenje nafte i plina na sedam „eksploatacijskih polja“.
Dotična se „eksploatacijska polja“ nalaze u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske, Zagorju, Međimurju, Posavini, Pokupju, Podravini i drugdje, te kako to kod nas obično biva, svako od tih polja ima svoju šifru. Kao u katastru, samo uređenije.
1. Istražni prostor Drava-03 (DR-03)
2. Istražni prostor Sava-06 (SA-06)
3. Istražni prostor Sava-07 (SA-07)
4. Istražni prostor Sava-11 (SA-11)
5. Istražni prostor Sava-12 (SA-12)
6. Istražni prostor Sjeverozapadna Hrvatska-01 (SZH-01)
7. Istražni prostor Sjeverozapadna Hrvatska-05 (SZH-05)
Vidite li već sada u čemu je problem i što se pod krinkom „korone“ upravo ovih dana događa u Hrvatskoj?
Naravno da vidite. No ajmo za svaki slučaj tek malčice elaborirati o čemu se konkretno radi…
To da se tijekom posljednjih godina hrvatske vlasti agresivno guraju Hrvatsku u ralje naftaških korporacija nikome nije strano.
Čak ni čudno. Jer s vremena na vrijeme izdaju se dozvole za istraživanje i eksploataciju nafte i plina diljem lijepe nam naše.
I tu najčešće nema striktnih pravila iako bi ih itekako trebalo biti.
Doduše, nacionalni su parkovi posebno označeni i unutar tih je područja strogo zabranjeno kopanje i traženje nafte i plina, pa se o tome vlasti “brinu”.
Ali s obzirom na Dinaride koji i dalje predstavljaju krški fenomen, nekako se čini da bismo uskoro i na Plitvicama mogli imati opciju kupanja u naftnim kupkama.
Ili neku još goru od toga.
Čak i vrapci na granama znaju da se do nafte i plina dolazi bušenjem. I ne samo bušenjem, već i ostalim agresivnim mehaničkim i kemijskim postupcima.
„Frakiranje“ je pod posebno budnim okom vlastodržaca pojedinih zemalja, jer taj agresivan sklop mehaničkih i kemijskih radnji (tj. mrvljenja zemlje i ubrizgavanja agresivnih kemikalija) zabranjen je u većini država civiliziranog svijeta.
Čak i unutar onih iz kojih naftne kompanije dolaze.
To isto „Frakiranje“ poput mnogih drugih postupaka traženja i ekskavacije nafte i plina apsolutno decimira eko-sustav unutar podneblja na kojem do tih postupaka dolazi. Stoga bi i naš Krš uskoro mogao stradati, jer sabor je svoje rekao, a dozvole samo što nisu stigle.
Potpiši peticiju za MORATORIJ NA FRACKING (HIDRAULIČKO FRAKTURIRANJE) U REPUBLICI HRVATSKOJ #BanFracking ??? #WaterisLife https://t.co/LCi4F21knF pic.twitter.com/kUQqoViagt
— Jadranski1zid (@Jadranskizid1) November 2, 2018
Ako bismo malčice gledali unazad, takvih je ideja, izglasavanja i dozvola bilo i prije. Jer se usprkos trudu eko-mentalista oko očuvanja prirodnih bogatstava Hrvatske i dalje donose odluke koje graniče sa zdravim razumom i logikom.
Uostalom, kako drugačije objasniti ideje poput Centra za gospodarenjem otpadom u Lećevici u kojem se voda zeleni od „čistoće“?
Kako objasniti tvornicu u Kninu koja izuzev svog nedovršenog stanja i sporadičnih smrtnih stradavanja radnika zagađuje okolne vode do neprepoznatljivosti?
Kako objasniti odlagališta opasnog otpada iznad Obrovca i sve one divlje deponije uzduž i poprijeko dalmatinske Zagore o kojima se svako malo pišu neka čudnovata očitovanja, dok s druge strane nitko ne provodi nikakve mjere zaštite?
Kako objasniti da čak i danas u 2020. godini nemamo nikakav plan zbrinjavanja otpada, a prodajemo se kao turistička destinacija i uređena zemlja?
Hm…
Sve to pogoduje nekome – od domaćih tajkunčića i njihovih obitelji, preko lokalnih šerifa, pa sve do stranaca koji s figom u džepu i nešto „keša“ u drugom itekako dobro znaju da su sa svojim novcima uvijek dobrodošli u Hrvatsku. I da mogu kupiti sve ako se jave „pravim“ ljudima.
Stoga ova posljednja u nizu odluka nikoga ne čudi.
Jer zbog za Stožer naš svagdašnji najgore boleštine u svemiru nazvane COVID-19 i masovne panike oko tog business-virusa za ovu odluku nitko niti ne zna.
Tj. zna ako je gledao zasjedanje sabora na televiziji. A to ne radi nitko. Barem nitko normalan.
Dakle, je li tempiranje izglasavanja nečeg ovako velikog i bitnog za okoliš za vrijeme epidemije (ili barem tako kažu) globalnih razmjera i apsolutne panike tek puka slučajnost?
Hm… Iskreno govoreći, i ne znam baš…
Ministarstvo zaštite okoliša i energetike još tamo negdje od 2016. godine pokušava pogurati Prijedlog Odluke o davanju suglasnosti na Ugovore o istraživanju i podjeli eksploatacije ugljikovodika.
A kako u ovom momentu stvari stoje, u tome im je i uspjelo.
Samo ne znam na čiju štetu i koliko će ta šteta u stvarnosti biti velika.
Jer silovanjem bušilicama i agresivnim kemijskim spojedima za globalni fenomen poput Dinarida moglo bi itekako biti pogubno.
A o tome nitko od “naših” vladajućih u pravilu ne brine, jer na kraju krajeva zbog te odluke uskoro sjeda i neka lova.
Samo ne znamo stiže li u cijelosti ta lova u državni proračun, ili po starom dobrom običaju barem jedan dio sjeda na račun nekog više ili manje lokalnog moćnika. Odnosno njegovoj (ili njenoj) mami, punici, sestrični u sedmom koljenu ili zlatnom Retrieveru.
Glavnog aktera ove sprdačine predstavlja (naravno) Vlada Republike Hrvatske, a u sporednim ulogama eto nam i nekoliko tvrtki.
Prva je ujedno i najpoznatija, te se ukratko naziva INA, odnosno „naša“ industrija nafte i njenih derivata s kojom zbog veleizdaje (za koju na kraju nitko nikada nije odgovarao kako treba) već godinama vladaju Mađari.
Zatim je u kombinaciji i tvrtka Crodux Derivati Dva, a onda slijedi i nekoliko zanimljivih tvrtki za koje najvjerojatnije čujete prvi puta u životu.
Jedna od njih stoji pod nazivom Aspect Croatia Orlátolt Felelősségű Társaság, odnosno u prijevodu opet neka mađarska tvrtka s predstavništvom u Hrvatskoj.
Dakle, Mađari su na ovim prostorima po tko zna koji puta pronašli plodno tlo. I to Mađari o kojima ne znamo praktički ništa – od veličine same tvrtke, temeljnog kapitala, vlasništva i strukture istog, pa sve do pravnog oblika.
Zna se da je tvrtka aktivna i da se bavi vađenjem sirove nafte. I točka.
Naravno da ti Mađari nisu jedini, jer su se uz nekolicinu domaćih moćnika u cijelu priču ugurali i Kanađani, odnosno tvrtka Vermilion Energy koja također ima predstavništvo u Zagrebu.
I to jedno grandiozno predstavništvo koje se pod nazivom Vermilion Zagreb Exploration d.o.o. na stranicama portala FinInfo predstavlja kao mikro-poduzetnik.
Krasna ekipa, zar ne?!
I sve bi to bilo divno i krasno, kada se cijela ova priča ne bi odvijala pod crnim velom karantene, zatvaranja granica i sveopće panike (koja se u današnje civilizirano vrijeme očituje kroz manično kupovanje piletine, toaletnog papira i germe po dućanima).
Tj. svih onih divnih i krasnih stvari koje nam je donio tzv. „Korona“ virus, te nam zorno pokazao koliko smo u usporedbi s jednim mikro-organizmom svi zajedno zapravo jadni, mali i nebitni.
No istu su nam stvar po tko zna koji puta poručili i oni zbog kojih smo se prije nekoliko godina uvažavajući ideologiju „demokracije“ ustajali i odlazili popunjavati glasačke listiće.
Oni koji svoje guzice pod svaku cijenu drže zavaljene u debele fotelje i kojima nikada nije hladno.
Oni čiji želuci nisu prazni – baš kao niti nebrojeni računi u nebrojenim bankama.
Oni koji ne kopaju po smeću, ne škripe zubima svaki puta kada svrate na benzinsku crpku po koju litru pretjerano skupog goriva.
Oni kojima nikakav zakon jednostavno ne može ništa, odnosno oni koji nas pod paskom patriotizma i inih tome sličnih floskula već godinama lažu, varaju i kradu.
Mislim, ako bih isključio jedan dobar dio sive tvari i ispao naivcem do beskraja i nazad, možda bi cijela ova priča bila dobra za našu zemlju. Odnosno za njen razvitak i podebljavanje BDP-a koji nam je iz godine u godinu sve jadniji.
U takvom bi idealnom svijetu bez mozga i razmišljanja od ovakvih odluka tu i tamo kapnula pokoja kuna, Dolar ili Euro viška, pa bismo kao zemlja i kao društvo mogli barem malčice prosperirati.
Stoga možda griješim dušu s negativističkim predznakom kroz koji gledam ovakvo donošenje odluke dok je narod u strahu i panici, te dok „više sile“ vladaju većinom naših umova.
No upravo zbog tog tihog dodvoravanja naftaškim kompanijama onaj maleni crvić sumnje nikako ne može zaspati.
Jer odlučivati o tako velikim stvarima dok se jako dobro zna da nitko ne gleda, nekako se čini u najmanju ruku bezobraznim. Da ne kažem nešto gore od toga.
Realno i nepristrano gledano, aktualnu vlast kao i mnoge druge do sada u našim krajevima mogu okarakterizirati svakako, samo ne korisnom, poštenom i odgovornom. Barem ne ako se gleda slika koja je barem mrvicu šira od vlastite koristi koju su raznorazni premijeri, saborski zastupnici, ministri i ostali „javni djelatnici u službi naroda“ u našim krajevima do sada imali.
Svi mi jako dobro znamo da je na našim prostorima raznoraznih afera iz godine u godinu itekako bilo.
Neke su bile veće, a neke manje. U nekima je glavnu priču imao novac, a u nekima pak nešto drugo. Stoga ovo za mnoge možda nije najveća afera na ovim prostorima, ali je i dalje definitivno riječ o poprilično sumnjivom načinu izglasavanja jedne za okoliš (ali i ekonomsku sliku Hrvatske) itekako bitne odluke.
One koja s jedne strane ima svoju cijenu, odnosno vrijedi nešto novaca, ali i one koja bi mogla narušiti eko-sustav u našoj zemlji, te koja bi kad-tad mogla direktno utjecati i na zemlje oko nas. Zemlje koje su u ovom momentu od straha pozatvarale svoje granice, dok se u ovoj našoj prodaja i iznajmljivanje dijelova države događaju pod krinkom globalne epidemije jednog virusa.
Dakle, imamo prava biti sumnjičavi i zapitati se zašto je sve skupa odrađeno ispod radara i zašto se u širokom luku zaobilazila struka, te sve one udruge i aktivisti koji iz godine u godinu apeliraju na očuvanje prirodnih bogatstava s kakvima kao zemlja itekako raspolažemo.
A isto se vrijedi zapitati i za medije kojima je nakon širenja panike vezane uz “Koronu” i dalje važnije koliko je puta netko od “slavnih” bio na WC-u ili u kakvim je tangama pred nekim bogatunom svoje dupe prošetala neka sponzoruša.
Naravno da odgovore negdje u dubini duše jako dobro znamo. Samo je izustiti te odgovore u današnje civilizirano i demokratski-orijentirano vrijeme za mnoge od nas pogubno.
Jer ovakva mašinerija sklona krađama, malverzacijama i sličnim domoljubnim tekovinama iza sebe ima instrumente s kojima je postala praktički nedodirljiva.
Samim time pravo i pravda nikada nisu bili dalje jedno od drugog. I zato bih prešutio dotični odgovor – iako ga i sam jako dobro znam.
Iskreno govoreći, jadno je stajati na čelu jedne zemlje i njen narod muljati iz mandata u mandat.
Jadno je od tog istog naroda skrivati stvari i glumiti blaženu djevicu Mariju kada je jasno da su pojedini potezi zaslužili javno kamenovanje, a ne blaženstvo na bilo koji način.
Jadno je u svemu tome prizivati duhove iz prošlosti, te se pozivati na „poštenje“, „rad“, „čist obraz“ i njima slične pojmove i složenice.
Isto je tako jadno i svako se malo hvatati za patriotizam, kada svi jako dobro znamo da ruka na srcu tek čuva desni džep i osigurava da ukradeno u njemu ostane tu gdje jest.
A na kraju krajeva sve to skupa plaćamo mi.
Zajedno s krhkim eko-sustavom koji često nazivamo svetinjom.
I onda nam se još kao „hvala“ sve to skupa odvija u tajnosti. Tj. daleko od očiju umornih straha i brige te od upornog „hvatanja za slamke“ tražeći odgovore oko „Korone“ u medijima koji uz Stožer naš svagdašnji i uhljebe koji u njemu sjede izuzev podizanja nivoa panike ne rade ama baš ništa korisno.
Lijepo je sve to osmišljeno, nema što. Ali ne baš i stopostotno uspješno.
Jer usprkos panici i generalnoj nezainteresiranosti naroda prema nemilim aferama kojih je do danas bilo i previše, ipak ima nas koji možemo u fokusu imati više od jedne stvari te kojima vlastite guzice nisu jedina bitna stvar na svijetu.
Nas koji odbijamo živjeti prema „poštenju“ kakvo pišu vlastodršci i šerifi koji nad nama stoje i vladaju. Tj. oni koji nam to pokušavaju nametnuti.
Jer ovo nije vlast. Ovo je carstvo lopovluka, bezobraštine i dvostrukih mjerila. A ovakve odluke izvedene u tišini sve to itekako dobro potvrđuju. I to nije pretpostavka, neka vrsta demencije ili pak mladenački bunt, već jednostavno surova realnost i (nažalost) činjenično stanje.
Nadam se samo da ćemo svi zajedno reagirati prije nego li bude prekasno. Jer povratka u ovom slučaju nema.
