NOVI SKANDAL: Njemački autogiganti u 21. stoljeću vrše pokuse na životinjama
U svijetu u kojem životinjice na svojoj koži i krznu bivaju izložene raznoraznim torturama, kako bi ljudi na dnevnoj bazi mogli mirisati što je ugodnije moguće, eto i nekih novih momenata koji su u najmanju ruku odvratni.
O “Dieselgateu“ kao apsolutno najvećoj aferi koja povezuje ekologiju i svijet automobila, već smo se itekako napisali. Stoga nema smisla ponavljati cijelu priču, kad već i vrapci na granama znaju o čemu se radi – naravno, oni vrapci koji nisu otrovani.
Isto vrijedi i za udruživanje u auto-kartele koje je razotkriveno prije nekoliko mjeseci, te u kojem su zajedničkim snagama i uvjetovanjem “ovoga i onoga” njemački proizvođači automobila svima ostalima rušili cijene. Obje su pravne zavrzlame doživjele raznorazne procese i pravni je sustav zajedno s milijunima nezadovoljnih i prevarenih statista jednoglasno izrekao presudu koja kaže „e to tako ne ide“. Volkswagen i ekipa iz V.A.G. grupacije platila je najveću cijenu, te su pojedini tamošnji kadrovi osuđeni na puno godina zatvora. Plaćeno je već više desetaka milijardi dolara kazni, a sudski procesi na individualnoj bazi tek se zahuktavaju – s time da na području Europe još nisu niti počeli. Stoga bi se moglo reći da je pravda ipak dostižna – iako se ponekad čini slijepom i potkupljivom.
Dakle, malo pomalo će svi prevareni kupci i oni koji se takvima osjećaju doći na svoje. Volkswagen će podmiriti svoje financijske obligacije, a svijet će zbog (konačno) pročišćenih Diesela ponovno prodisati kako treba. Stoga će dabrovi, polarni medvjedi i velebitske degenije zajedno s eko-mentalistima moći plesati dugo u noć. No u cijeloj priči ipak postoje neki segmenti koji daleko nadilaze puke financijske obligacije i pravila poslovnog svijeta, a upravo se jedan takav dio u medijima pojavio prije nekoliko dana…
Dok je 2014. godine malo pomalo krenulo zahuktavanje priče koja je prerasla u „Dieselgate“, Europska istraživačka skupina za okoliš i zdravlje u transportnom sektoru (ili EUGT, ako ćemo skratiti naziv) od Volkswagena, Daimlera (Mercedes-Benz) i BMW-a dobila je oveću svotu novaca za istraživanja. Dotična istraživanja u konačnici su trebala dati nove i neoborive argumente zbog kojih bi se Diesel kao pogonsko gorivo barem dijelom opravdao u smislu zagađenja. Volkswagen, Daimler i BMW izjavili su kako je istraživačka skupina napravila legitiman znanstveni rad. Rečeno je kako “Sva istraživačka djela koja su bila naručena s EUGT-om pratili su i proveli istraživački savjetodavni odbor sastavljen od znanstvenika s renomiranih sveučilišta i istraživačkih instituta”. No ubrzo nakon tih divnih i krasnih izjava dokazano je kako su svi podaci prošli određenu dozu manipulacija – i to sve samo zato da bi se glavni krivci osjećali što je moguće manje krivima.
To je naravno već samo po sebi gnjusno i odurno, ali vjerujte da u ovom momentu stvari odlaze u još gorem smjeru i kao čovjek (a ne samo kao autor ovog teksta i urednik portala) apsolutno osuđujem samu ideju, a zatim i provedbu “istraživanja” koja iz nekog razloga jako podsjećaju na ona iz II svjetskog rata.
Naime kako piše New York Times, dotična su istraživanja provođena od strane znanstvenika na institutu u Albuquerqueu. I tu nema ništa sporno. Ali način na koji su efekti Diesela testirani morao je osmisliti bolestan um, jer drugačijeg objašnjenja jednostavno nema. Proces istraživanja bio je sljedeći: deset malih majmunčića zatvoreno je u hermetički zatvorenu sobu i jedini dotok zraka bio je osiguran iz ispušnog sustava jedne Volkswagenove „Bube“ s Diesel-motorom. Dakle, majmunčići su bili prisiljeni udisati svu silu odvratnih i karcinogenih para, a kako se ne bi bunili tijekom „testiranja“, znanstvenici su im na ekranima puštali crtiće. Time su ove jadne životinjice tijekom ovog organiziranog trovanja od strane ljudi u bijelim kutama smirili, ali su opuštajući crtići svojim živim bojama pripomogli i da se anulira bilo kakva mogućnost panike tijekom njihovog udisanja svog tog smeća.
Dakle, strašno.
OK…ne bih uspoređivao ovakve znanstvene metode s onima kakve je prije samo nekoliko desetljeća provodio Dr. Mengele, ali ako ćemo realno, zapravo nisu daleko od toga, jer na ovakav način svjesno mučiti bilo koje živo biće, jednostavno je odvratno. A razlog svog tog mučenja još je odvratniji, jer se kompletnim istraživanjem nije išlo u smjeru unaprijeđenja i bolje iskoristivosti motora i Diesel-goriva, već se samo željelo manipulirati podacima i iskrivljavati istina.
Jedini cilj provođenja ovog „istraživanja“ bio je da njemački proizvođači automobila pošto-poto umanje svoju krivnju i odgovornost za varanje na testiranjima ispušnih plinova. A to je neoprostivo iz kojeg god kuta se gledalo. Daimler i BMW izjavili su kako nisu bili svjesni da je Volkswagenov automobil korišten za testiranja s majmunima u Albuquerqueu, te da nisu upoznati s time da je dotična „Buba“ bila opremljena tzv. „Defeat Device“ uređajem koji služi za lažiranje podataka. A na kraju je od strane Volkswagena rečeno kako istraživači nikada nisu uspjeli objaviti cjelovitu studiju, što pak znači da ova studija izuzev odvratnom i neljudskom ispada i krajnje nepotrebnom. No usprkos tome su istraživanja ovakvog tipa provođena još neko vrijeme.
Kada je 2016. godine od strane Volkswagena konačno stiglo priznavanje propusta, pogrešaka i sustavnog manipuliranja s podacima vezanim uz zagađenje njihovih Diesel-motora, g. Michael Spallek je kao direktor organizacije EUGT poslao očitovanje koje kaže: „Stajalište EUGT-a jest da je došlo vrijeme da pokušamo završiti izvješće i prezentirati ili raspravljati o problemima studije na znanstveni način – i to u što kraćem vremenskom roku“. Time je potvrđeno trajanje ovakvih istraživanja daleko nakon 2014. godine, ali se između redaka može razabrati i da sama studija nije ni približno donijela neke konkretne rezultate. Inače za raspravama na znanstveni ili bilo koji drugi način ne bi bilo potrebe, zar ne?! Stoga ni najmanje ne čudi kako se oko ovog dijela nekolicina stručnjaka potrudila povući paralelu između ovog istraživanja i onog koje je tijekom pedesetih godina prošlog stoljeća provodila duhanska industrija. A svi znamo kako je to završilo.
Uglavnom, kada se sve stavi na hrpu i podijeli s dvanaest, moram priznati da kao auto-entuzijast skoro da ne mogu vjerovati koliko daleko u današnje vrijeme sežu oni koji svoje automobile reklamiraju s milijunima floskula i u roze mašnice upakiranim riječima. A kao osoba od krvi i mesa kojoj su životinje drage smatram nevjerojatnim da u „eri razuma“ (kako je jednom netko nazvao 21. stoljeće) od ovakvih okrutnosti prema živim bićima neki i dalje ne zaziru. Užasno je zamisliti životinjice koje se dave i ugibaju, a da to ne znaju i nikome ne mogu reći. No najstrašnije od svega je ipak to da ovakve studije i dalje provode „samo ljudi“ koji za ovakve gadarije još bivaju i plaćenima. Stoga se nakon „Dieselgatea“ i ovakvih detalja, ali i svakodnevnim napisima u medijima koji kombiniraju ultra-nasilje sa svijetom životinja, stvarno vrijedi zapitati kakav je to zapravo svijet u kojem živimo.
…ili je to već odavno poznato?
