Najluđi homologacijski specijali svih vremena: Peugeot 205 T16
Eto nam možda najboljeg i praktičnog odgovora na pitanje „Zašto ne bi i mi ako mogu oni“ svih vremena…
Otkako se Audi odlučio zbuniti ekipu iz tadašnje FISA-e te na sastanku i kreiranju novog pravilnika ugurati automobil s pogonom na četiri kotača, svijet Rallyja više nikada nije ostao isti. Dapače, početkom (tada) novog desetljeća, odnosno točnije 1980. godine Audi je zacementirao legendu o Quattru. I time su ostali proizvođači automobila unutar tog prljavog i prašnjavog sporta ostali zbunjeni i u čudu. A onda je krenulo manično izmišljanje modela koji bi s pogonom na sve kotače mogli parirati Audijevoj dominaciji.
Uglavnom, nakon nekih dvije godine odvlačenja bodova u Ingolstadt, FISA je 1982. godine unutar „dodatka J“ donijela set pravila zbog kojih je nastala legendarna Grupa B.
I to je bila omanja revolucija zbog koje se sam svijet Rallyja odjednom prezentirao u punoj raskoši.
Od 1982. do 1986. godine (kada je Grupa B naprasno ukinuta), brojni su proizvođači automobila krenuli parirati Audiju. Metoda pokušaja i pogrešaka za mnoge je tih dana bio modus operandi. A onda je 1984. godine na Korzici Peugeot svima pokazao kako se to radi.
Nakon te je Orwellovske 1984. godine unutar iduće dvije godine upravo Peugeot 205 T16 ispao nedodirljivim, osvajajući utrku za utrkom i čak dva uzastopna naslova svjetskog prvaka. I to u poretku vozača i konstruktora.
No da bi do svega toga došlo, FISA je uvela 200 obaveznih primjeraka s kojima je Peugeot morao ispoštovati homologacijska pravila za ulazak u Grupu B. A onda je 1986. godine taj isti Peugeot 205 T16 presložen od krova do kotača i homologiran za legendarnu utrku Paris-Dakar gdje je također ostvario nebrojene uspjehe. I to već 1987. godine, odnosno već pri prvom pojavljivanju u pustinji gdje je 205-ica osvojila čak 10 etapa i na kraju ostvarila pobjedu u ukupnom plasmanu.
Samim time 205 T16 kao model ispada jednim od najsposobnijih i najupotrebljivijih trkaćih automobila svih vremena.
I to je činjenično stanje.
A ostalo je povijest…
Cestovna verzija 205-ice s oznakom T16 već je iz aviona djelovala totalno drugačije od bilo koje druge varijacije na temu modela. Sličnosti su postojale, ali T16 je bio veći, širi, jači i poprilično usmjereniji automobil te s onim „običnim“ nije imao pretjerano puno veze.
I to ne samo zbog centralno-smještenog motora i svih pogonskih kotača.
Proizvedeno je ukupno 200 primjeraka i tu nije bilo varanja, jer su u Peugeotu između ostalog vodili posebnu evidenciju kupaca ovog automobila. Svih 200 primjeraka imalo je broj šasije s oznakom „P“, s time da je prvi primjerak ispao unikatom zbog bijele boje. Ostatak je od P002 do P200 bio polakiran u tamno-sivu boju tako da kupci u tom smislu baš i nisu imali izbora. No oko toga se nisu lomila koplja, jer boja ionako nije bila ni približno važna kao motor, pogon i prerađeni (i poprečno montirani) mjenjački sklop iz Citroënovog modela SM.
Kako je Heuliez modificirao svaki panel karoserije, automobil je već sam po sebi ispao lagan i čvrst. Samim time nije bilo potrebe pretjerivati sa snagom, pa je u konačnici cestovna verzija Peugeota 205 T16 dobila tek 200 konja. Doduše, receptura s kojom je dobivena ta snaga sadržavala je ogroman Turbo-punjač, ali u Peugeotu su pritisak odlučili svesti na najmanju moguću mjeru, pa je cestovna verzija u smislu snage ispala tek polovicom onoga što su vozači imali na stazi.
To je bilo sasvim dovoljno da se svi proizvedeni primjerci razgrabe u rekordnom roku. Ali i da u današnje vrijeme dostižu ogromne cifre kada se pokoji pojavi na nekoj aukciji.
Što se performansi tiče, sa svojih 6 sekundi od 0-100 kilometara na sat, ovdje nije riječ o poremećenom super-automobilu. A u kombinaciji s 210 km/h maksimalne brzine, jasno je kako Peugeot 205 T16 nije bio auto-ubojica. No u tome ionako nikada nije bila niti poanta.
Riječ je o automobilu koji je svoj život otpočeo kao punokrvni trkač te koji je nastao kao pokretna potvrda pravilniku zbog kojeg je trkaći automobil i nastao. I da stvar bude bolja, kako je Jean Todt na čelu trkaćeg programa za 205 T16 postavio savršen tim i pokorio konkurenciju, tako su i u Peugeotu osigurali da cestovna verzija ovog automobila potraje čak i do današnjeg vremena. Dijelom je do toga došlo zbog relativno pitomog pristupa ovom homologacijskom specijalu, ali s druge je strane i dalje riječ o jednom poprilično poremećenom stroju. Onom koji s bazom iz koje je nastao vuče tek inspiraciju, dok je sve ostalo odvrnuto „na jedanaest“.
Uglavnom, ako u svijetu Rallyja postoji zlatni standard, onda bi Peugeot 205 T16 mogao tu ulogu odigrati savršeno. Pa kada je tome već tako, naravno da je i cestovna (homologirana) verzija ispala dobro. Jer usprkos tome što homologacijski specijali u pravilu kao automobili nisu baš pretjerano pouzdani, kvalitetni i slično, s ovim „malim“ Peugeotom to baš i nije slučaj. A to pak dokazuje i otpornost prema zubu vremena koju ovaj automobil i dan-danas demonstrira bez ikakve rezerve.
