Najluđi homologacijski specijali svih vremena: Mercedes-Benz 190E 2.5-16 Evolution II
Kada se nakon užasne nesreće na utrci 24 sata Le Mansa 1955. godine dogodio kaos, Švicarska je instantno zabranila bilo kakvu legalnu formu utrkivanja. A Mercedes-Benz se u tom trenutku „zauvijek“ prestao natjecati sa svojim trkaćim automobilima.
Ali onda…
Ako u svijetu utrkivanja tijekom prve polovice 20. stoljeća postoje istaknute marke automobila, onda je među njima definitivno tvrtka Mercedes-Benz. Jer njihovi sportski automobili tih su godina doslovce razvaljivali konkurenciju na pojedinim utrkama. I to toliko uvjerljivo, da su čak i Ferrari, Maserati i Porsche praktički instantno padali u drugi plan zbog Mercedesove uvjerljive dominacije.
No onda se 1955. godine dogodio kaos na startno-ciljnoj ravnini legendarne utrke 24 sata Le Mansa i Mercedes-Benz je instantno odlučio da ta marka više nikada neće proizvesti trkaći automobil i postaviti ga na start neke utrke.
Barem ne službeno…
Uglavnom, tako su prošle godine i godine u sklopu kojih je Mercedes-Benz umjesto na stazi svoju reputaciju gradio u domeni udobnosti i vrhunske tehnologije. I to je bio svojevrstan ekvilibrij na koji su auto-entuzijasti s vremenom navikli.
Stoga je vijest o ponovnom uključivanju ove slavne marke u svijet auto-sporta pala poput bombe i odjeknula posvuda.
Naime, kako je s početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća sve više proizvođača stizalo u svijet Rallyja, tako su i neki oktanoglavci u Mercedesu htjeli oteti svoj dio slave na prljavim i prašnjavim stazama po kojima „pod normalno“ idu samo ovce.
A nakon što je Audi nakon stvaranja legendarnog Sport Quattra praktički decimirao konkurenciju, ta je želja samo dodatno rasla pa je ubrzo sve kulminiralo početkom razvoja Mercedesovog Rally-automobila zbog kojeg bi na stazi Audiju, BMW-u i Porscheu mogla klecati koljena od straha.
No kako to povijest zorno pokazuje, do toga nikada nije došlo, jer je slavna i poprilično poremećena “Grupa B” naprasno ukinuta prije nego je Mercedes uspio ostaviti svoj trag…
Glavešinama je u Mercedesu nakon sve sile muka po Rallyju jednostavno prekipjelo i program je naprasno ukinut. Ali kako tih dana inženjeri nisu bili korporativni seronje, već pravi oktanoglavci, naravno da se u tajnosti odradio program koji je Mercedes trebao ponovno lansirati među najuspješnije proizvođače (između ostalog) sportskih automobila na svijetu.
…i tako je na bazi trkaćeg koncepta i najjačeg iskoraka te marke još tamo negdje od pedesetih godina prošlog stoljeća nastao „Baby-Benz.
Odnosno Mercedes-Benz 190E 2.3-16.
Mercedes je s ovim automobilom zapravo krenuo u osvajanje tadašnje DTM serije natjecanja (odnosno „Deutsche Tourenwagen Meisterschaft“ za one kojima skraćenice idu na jetra) i to je zapravo jedan od rijetkih uspjelih pokušaja prenamjene jednog nazivno trkaćeg automobila iz Rallyja na asfaltiranu podlogu zatvorenog tipa. Ali u Mercedesu truda nije nedostajalo i „Baby-Benz“ je uskoro opako zaprijetio BMW-u M3 (o kojem ćemo u nekom drugom izdanju ove teme).
…a onda je krenula (r)evolucija…
Kada je prvi Mercedes-Benz 190E 2.3-16 ugledao svjetlo dana i krenuo prema DTM-u, homologacijska pravila nalagala su točno 5,000 primjeraka koje su proizvođači trebali proizvesti za kupce i cestovnu namjenu. I to su u Mercedesu ozbiljno shvatili i prihvatili se posla. A onda je zbog svih svojih pozitivnih strana ovaj Mercedes jako brzo dobio i svoju „Evolution“ varijantu.
U sklopu te je varijacije na temu već prije sastavljene varijacije na temu 190-ice sam automobil ispao još sposobnijim. I to primarno zbog povećanja zapremine motora na 2,5 litara.
To se naravno pokazalo savršeno ispravnim potezom, pa su se u Mercedesu dosjetili da bi uz povećanje zapremine ovaj evoluirani automobil u kombinaciji s unaprijeđenim aero-paketom bilo još uvjerljiviji i bolji, pa se ubrzo nakon te odluke na stazi i na cesti pojavila „Evolution II“ verzija modela.
Homologacijska pravila i dalje su od Mercedesa tražila da proizvede nešto manju hrpetinu primjeraka ove po drugi puta evoluirane „Baby-mrcine“, pa ih je proizvedeno točno 502 primjeraka. Od tih 502 primjerka je okruglih 500 bilo polakirano u tzv. „Blauschwarz Metallic“ boju, dok su preostala dva primjerka iz nekog razloga dobili srebrnu boju karoserije.
Uglavnom, status rariteta za ovaj je automobil već u to vrijeme bio pojačan na 11, a uz cijenu koja je bila tri i pol puta veća od „baznog“ Mercedesa 190E ovaj je zajedno sa sufiksom „Evolution II“ ispao automobilom za odlikaše.
No nije tako izgledao…
Naime, sa svojih je 2,5 litara zapremine bez ikakvih respiratornih pomagala ovaj automobil raspolagao s nekih 235 konja.
Svi su se ti konji zbog određenih zahvata na motoru (za što je većinom zaslužna ekipa iz Coswortha) vrtjeli na 7,700 okretaja u minuti. To je pak rezultiralo zavidnim setom performansi za jedan cestovni automobil u obliku limuzine, ali je s druge strane na papiru zvučalo šuplje kada se bacilo oko na karoseriju. Jer uz proširenja, savršeno funkcionalne „rupe“ za hlađenje svega i svačega te uz ogroman stražnji spojler, ovaj je Mercedes ispao poput svemirskog broda za cestovnu upotrebu.
Tome je naravno u prilog išao i koeficijent otpora zraka od 0,29 što je i dan-danas zavidna brojka za jednu limuzinu sportskog karaktera. Stoga nikoga ne treba čuditi da je ova babaroga iz Stuttgarta već pri svom inauguracijskom nastupu u DTM-u zorno pokazala BMW-u da su dani njihove dominacije na stazi jednostavno prošlost.
Od tih je godina do danas proizvedeno mali milijun sportski nastrojenih limuzina. Većina tih automobila fascinira brojkama, voznim svojstvima i statusom koji se uz njih veže. Ali niti jedan se od tih automobila ne može u potpunosti mjeriti s Mercedesom 190E 2.5-16 Evolution II jer ovaj automobil ne fascinira samo svojim trkaćim pedigreom i statusom rariteta, već zbog svojih dizajnerskih i aerodinamičkih rješenja izgleda pretjerano, vulgarno i potpuno divlje.
A to je pak nešto s čime se mnoge druge sportske limuzine baš i ne mogu pohvaliti.
Stoga usprkos relativno skromnim brojkama u smislu snage i performansi ovaj „Baby-Benz“ zajedno sa svojim ogromnim krilom apsolutno spada među najluđe homologacijske specijale svih vremena.
A kako se svijet automobila u današnje vrijeme razvija u potpuno krivom smjeru, nema sumnje da će takvim i ostati.
