Najluđi automobili svih vremena: Porsche 911 GT1 Straßenversion
Iako Nijemci u svojoj srži nisu baš pretjerano ludi, otkačeni, šaljivi i blesavi, tema u sklopu koje se obrađuju “najluđi automobili svih vremena” ipak ne može proći bez da tu i tamo spomenemo pokojeg Germana.
No ono što na prvi pogled možda najviše iznenađuje svodi se na proizvođača koji je u sklopu ove teme pronašao svoje mjesto…
McLaren P1 i Senna… Bugatti Veyron i Chiron… Ferrari Enzo i LaFerrari… Lamborghini Veneno i Aventador… Sve su to automobili koji fasciniraju na sve moguće i nemoguće načine. I time zapravo stvaraju nijanse zbog kojih štovatelji svijeta automobila biraju mračni predmet želja i svojih noćnih polucija. No kada se kompletan svijet automobil sažme u jednoj rečenici, vrijedi reći kako u današnje vrijeme postoji milijun i jedan automobil koji svojim atributima fascinira čak i one najzahtjevnije štovatelje svijeta automobila.
No 1996. godine takvih automobila baš i nije bila hrpetina.
Izuzev McLarena F1 koji nije predstavljao homologacijski specijal, automobila poput ovog nije bilo ni na pomolu. I to je sirova i gola činjenica (da ne kažem “istina” jer me seks s nogometašima ni najmanje ne interesira).
Doduše, Mercedes-Benz je tih dana planirao u svijet utrkivanja izbaciti svoj CLK-GTR. Lamborghini je užurbano radio na finalnoj i totalno poremećenoj GTR-verziji modela Diablo. A Ferrari je s modelom F50 u domeni upotrebljivosti i opisa “Formula 1 za cestovnu upotrebu” već napravio jedan veliki “fail”.
No većina tih ideja i projekata te je 1996. godine još bila u pelenama i povojima dok je 911 GT1 tih dana već neko vrijeme šutao dupe konkurenciji po stazama.
Ono što Porsche znači u svijetu utrkivanja ne treba nikome pretjerano puno ponavljati. A model 911 oduvijek se ističe kao jedno posebno poglavlje te priče. Jer od šezdesetih godina prošlog stoljeća, kada se 911-ica po prvi puta pojavila na cesti, planovi za prelazak ovog automobila na stazu itekako su postojali. I bilo je samo pitanje vremena kada će prvi Porsche 911 zasjati pod svjetlom reflektora uz neku trkaću stazu.
Kada se to konačno dogodilo, otpočela je priča o apsolutnoj dominaciji koju su na stazama diljem svijete tek sporadično kvarili neki drugi modeli i proizvođači automobila. I ta priča traje i dan-danas, kada Porsche 911 itekako kroji pravdu na raznim bojnim poljima i ponaša se poput generala koji nikako da ode u penziju.
Ali gore spomenute 1996. godine Porsche ipak predstavlja najbrutalniju i najluđu izvedenicu 911-ice svih vremena.
Onu s oznakom GT1.
Porsche je u obliku modela 911 GT1 primarno stvarao trkaći automobil. A tek se onda zbog homologacijskih pravila pojavila cestovna verzija ovog u potpunosti poremećenog ovisnika o brzini na četiri kotača. I što je najbolje od svega, u Porscheu su se opako potrudili smisliti poveznice između GT1 i „obične“ 911-ice koja je u to vrijeme na tržištu djelovala u obliku generacije 993. Jer Porsche zapravo nije stvorio evoluciju modela 911, već je na neki način zapravo tek redizajnirao legendarni trkaći model 956, odnosno 962. A FIA je sve to lijepo uspjela previdjeti i time je bez nekih većih problema stvorena još jedna Porscheova trkaća legenda. Ali i najbolesniji primjerak automobila koji na sebi nosi kombinaciju brojeva 9-1-1.
Kako bismo potvrdili sve gore navedeno, spomenimo samo brojke, jer najjači cestovni 911 na sebi je nosio oznaku Turbo. I pod poklopcem motora imao je zrakom hlađeni 3,6 litreni motor sa 6 cilindara. Dotični je motor na kotače bio u stanju isporučiti skoro 410 konja i time je bila riječ o najbržoj i najbolesnijoj varijaciji na temu 911-ice koja je u svom tvorničkom izdanju ikada viđena.
S druge je strane 911 GT1 imao za 0,4 litre manju zapreminu motora. I iz te manje zapremine motora svejedno na kotače isporučuje punih 600 konja. A to je pak bilo sasvim dovoljno da se konkurencija na stazi i oko nje jednostavno naguta prašine te da ova nazivna 911-ica skoro instantno uđe u legendu.
Tijekom reklamne kampanje za 993 i one s kojom se 911 GT1 najavljivao kao trkaći pandan tom cestovnom zrakom-hlađenom čudu iz Zuffenhausena, ova su dva automobila često stajali jedan uz drugog. Često su se družili na konferencijama za novinare i još su češće plijenili pozornost kraj staze.
Ali te su priče oko poveznica između cestovne i GT1-verzije 911-ice za mnoge izvan službenih kuloara auto-sporta već na prvi pogled padale u vodu, jer izuzev nosača prednjih farova na ovom automobilu nije bilo ničega s cestovne 911-ice u svom klasičnom obliku.
Dakle, Norbert Singer i Tony Hatter nisu stvarali „hommage“ 911-ici, već pravi punokrvni trkaći automobil koji se ne naslanja tvorničkom izričaju i cestovnoj upotrebi, već uspjesima koje je Porsche tijekom desetljeća i desetljeća bilježio na stazama diljem svijeta. Stoga ni najmanje ne bi trebala čuditi činjenica koja kaže da se Porsche 911 GT1 tehnologijom naslanja na trkaći 956 (odnosno 962) te s tim legendarnim trkačem dijeli velik broj komponenata čak i u cestovnoj verziji modela.
Dotična je cestovna verzija ovog punokrvnog trkača na sebi nosila sufiks “Straßenversion“. S cestovnom 911-icom kakvu je svijet do tada poznavao također je imala veze poput prosječnog političara s poimanjem rada, poštenja i odgovornosti. A performanse su ostale na nivou s kakvim je i trkaći GT1 dolazio na stazu.
Doduše, cestovni je GT1 morao imati i nešto opreme. Ali s obzirom na već tada etabliranu Porscheovu filozofiju koja kaže “manje je više”, te opreme baš i nije bilo u izobilju. Samim time nije bilo ni teško vidjeti da cestovna verzija 911-ice GT1 s onom iz salona ima puno manje veze nego s onom koja za svoj prirodni habitat ima trkaću stazu.
Te je slavne 1996. godine Porsche dobio partijski zadatak u sklopu homologacijskih pravila proizvesti točno 25 primjeraka 911-ice GT1 Straßenversion. No do 1997. godine proizvedena su samo dva primjerka koji barem nazivno izgledaju kao Porsche 911 generacije 993.
Ostalih 23 primjerka dobili su ulogu na stazi prezentirati ono što na prednjem dijelu 911-ice dolazi u skoroj budućnosti. A to nešto dolazilo je s kodnim nazivom 996 i prednjim farovima nalik pečenim jajima. I tu je zapravo stala priča o jednom od najposebnijih trkaćih automobila svih vremena i cestovnoj verziji koja to i nije bila.
Uglavnom, koliko god da se Porsche i dan-danas trudi oko svog trkaćeg pedigrea i na cestu plasira neke poprilično bolesne modele, od 1996. do danas bolesniji, luđi, pretjeraniji i cestovni automobil Zuffenhausen nikada nije izbacio na cestu.
Amen.
