“Najkul” automobili iz osamdesetih: Ford Mustang GT „Fox Body“
Nakon fijaska s drugom generacijom Mustanga koji je izuzev kroz naftnu krizu prošao i onu koja podrazumijeva identitet, Ford je bio u problemu…

Krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća Ford Mustang odjednom više nije bio „Pony Car“, već je postao magarac među automobilima i još jedna varijacija na temu modela Pinto. A to definitivno nije kompliment ni za koji automobil.
Uglavnom, čak ni „King Cobra“ verzija nije pomogla bezličnosti kojom je ova generacija Mustanga odisala čak i iz aviona. I ta se saga o anemičnosti nastavila tijekom treće i dijelom tijekom četvrte generacije modela.

Vrijeme letargije i užasnih brojki za Mustang nastavilo se tijekom dobrog dijela osamdesetih godina prošlog stoljeća. A onda je stigla 1987. godina i Mustang je ponovno krenuo putevima koje su utabali primjerci prve generacije modela. I tako je malo pomalo Ford stizao do GT-verzije koja je u jako kratkom vremenu postala nešto bez čega Amerika opet nije mogla.

Pet litara zapremine grgljajućeg V8-motora na stražnje je kotače donosilo više od 200 konja. Samim time su narasle i performanse, a onda je i imidž dobio svoj novi zaokret. Jer Mustang je nakon te prijelomne 1987. godine po prvi puta prestaje biti samo sporadična i usputna uloga u nekom filmu „C“ produkcije i postaje ljubimac glazbenika.
I to posebno onih koji su za volanom Mustanga repali o problemima u kvartu i „Drive-By“ igrarijama za nabrijane adolescente i one koji se takvima osjećaju.
Čak je i Vanilla Ice ovjekovječio „fajv-ou“ i za volanom se trudio ispasti „kul“ tijekom krupnih kadrova u spotu za „Ice Ice Baby“.

S vremenom je „Fox Body“ postao i jednim od omiljenih automobila scene koja podrazumijeva pimplanje po motoru i geodetski-orijentirane utrke na javnim prometnicama. A to pak u prijevodu znači da su ovaj automobil istovremeno prigrlili i „tjuneri“ i „stajleri“ i estrada. A to je malo koji automobil tog vremena uspio postići – pogotovo u kombinaciji s cijenom i velikim proizvodnim serijama. Pet litara zapremine osiguravalo je okretni moment. Osam cilindara posloženih u slovo „V“ osiguravalo je grgljanje motora, a sve je to skupa označavalo recepturu automobila koji više nije omiljeno prijevozno sredstvo tajnicama iz šezdesetih, već uličnim trkačima i onima koji se takvima osjećaju.

Uskoro je krenula i pomama za pojedinim varijacijama na temu modela. A onda je sve skupa na trenutak-dva počelo djelovati kao da se Mustang ponovno nalazi u svojim najboljim godinama.
Uglavnom, ako u Americi između 1980. i 1990. godine postoji bezvremenski „kul“ automobil, onda je ovaj Mustang definitivno jedan od takvih modela.
Pogotovo u topless-verziji i u kombinaciji s oznakom 5.0 na boku.
I po mogućnosti bez Roberta Matthewa Van Winklea u kombinaciji…
