Hennessey bi se mogao sakriti. Bugatti također. A Koenigsegg neka još pojede nešto žganaca i proteina. Jer novi kralj brzine je Ford GT – i to nekoliko godina star.

Pamtite li da su se do prije nekoliko godina neki od proizvođača automobila svako malo natjecali „tko ima većeg“ (tj. bržeg)? Naravno da pamtite. Jer osim što pripadate svijetu automobila, poput većine svijeta ne žmirite na pojedine senzacije. I to je sasvim u redu, jer smo i mi takvi. Uglavnom, prije tih je nekoliko godina otpočeo tzv. „Rat brzina“ kojim su dugo vremena dominirale dvije marke: Bugatti i Hennessey.

Sve je počelo kada je Bugatti na tržište nakon sto i jedne porođajne muke izbacio model Veyron. Tada je tada svijet automobila doista dobio jednu apsolutnu novu dimenziju, jer proizvesti automobil koji je moguće voziti na dnevnoj bazi, te imati opciju jurenja brzinom preko 400 kilometara na sat do tog momenta baš i nije bilo moguće. Tj. možda i jest, ali nije potpalo u praksu. No g. Piech je s bičem u rukama tjerao svoje inženjere do krajnjih granica znanja i izdržljivosti, ne bi li njegov mokri san zaživio u punom sjaju. Pa kada se to konačno dogodilo, naravno da su mnogi proizvođači automobila odjednom poželjeli konkurirati u toj domeni vratolomnih brzina, te time uzeti svoj dio kolača i slave.

Brod luđaka iz Texasa pod nazivom Hennessey Performanse prvi su se priključili tom novom trendu, te je tada iz garaže po prvi puta izašao „Elise na steroidima“ (kako su to neki auto-novinari tih dana opisivali), odnosno model Venom GT. I razvojem tog modela su ovi kauboji s trona najbržeg uspjeli skinuti ekipu kojoj su kroasani, parfemi i Le Mans bili u krvi. Ali Bugatti se nije predavao, već je evolucijom Veyrona svako malo zasjao još jače. I tako do verzije SuperSport koja je sa svojih 430 i kusur kilometara na sat ispala najbržim automobilom na svijetu i time od Veyrona po tko zna koji puta napravila ikonu. Potom je Hennessey opet razvalio tu brzinu i postigao nešto veću, te ušao u Guinnessovu knjigu rekorda. Ali Bugatti se pobunio, pa je Hennessey diskvalificiran i izbačen iz spomenute knjige rekorda. Onda je krenula žalba od strane Hennesseya, pa opet jedna od Bugattija i na kraju se sve pretvorilo u lošu francusko-američku sapunicu s elementima brzine i luksuza. …a Christian von Koenigsegg je cijelo vrijeme stajao sa strane i zadovoljno trljao ruke.

Uglavnom, kako povijest ispisuje stranice, tako su zapravo Bugatti, Hennessey i Koenigsegg ušli u anale dijela te iste povijesti koji se bavi sumanutim brzinama i opakim ciframa koje se uz njih vežu. I tako je i dan-danas, kada Hennessey sprema novi model, dok Bugatti Chiron i Koenigsegg Jesko prodaju poput tenisica na sniženju u lokalnom dućanu sportske opreme. Jer biti najbrži oduvijek je stvar prestiža, a unutar zidova ovih tvrtki to itekako dobro znaju.

No kako već u naslovu stoji, junak ove priče nema veze s Koenigseggom i Švedskom. Nema veze ni sa sterilnim laboratorijem u Alsaceu unutar kojeg se sklapaju primjerci Chirona, a bome nema veze ni s Texasom i Lotusom koji se najeo germe. Junak ove priče je jedan 13 godina star primjerak Forda GT kojem je ekipa iz tvrtke M2K Motorsports podarila novi razloga za život. A taj se zove „biti najbrži“.

Ako ćemo realno, ovdje nije riječ o serijskom automobilu. Samim time direktne usporedbe s Bugattijem i ostatkom te „ultra-brze-hiper-ekipe“ nemaju pretjerano puno veze. Ali ako se gleda striktno u smjeru brzine, onda ovaj Ford itekako kvari idilu i ekvilibrij za gore navedeni trojac. Jer za razliku od njih, ova je malena tvrtka bez svemirskih guma i sterilnih laboratorija uspjela proizvesti automobil koji je u stanju potegnuti punih 300 milja, odnosno u prijevodu na metrički sustav 483,44 kilometara na sat. I to unutar staze duge 1,600 metara. I sve se to odvijalo tijekom posljednjeg dana održavanja ovogodišnjeg izdanja eventa pod nazivom „Texas Mile“.

Uglavnom, da…dobro ste pročitali – 13 godina star automobil prije nekoliko dana postao najbržim automobilom na svijetu.

Brojke izuzev ove nenormalne brzine navode i nekih 2,500 konja s kojima ovaj automobil raspolaže nakon nekoliko godina predanog rada i milijuna manjih ili većih preinaka. Dakle, ovaj je automobil definitivno zvijer – i to s nekoliko strana. No onaj najzanimljiviji dio cijele priče svodi se na motor koji je usprkos povećanju snage za skoro 5 puta i dalje ima 8 cilindara i 5,4 litara zapremine. Dakle, ne radi se o transplantaciji motora iz nekog jačeg, boljeg ili modernijeg, već o već godinama poznatog Fordovog modularnog V8-motora s kojim GT dolazi na cestu još od inicijalnog predstavljanja prije više od desetljeća.

Dakle, osnovna brojka oko koje je izgrađen ovaj automobil (a i ovaj tekst) doista je impresivna. Doduše, u onom klasičnom smislu na kakav smo navikli nekako nedostaju stavke koje definiraju ubrzanje od 0-100 kilometara na sat, ali to pak u ovom slučaju i nije toliko bitno. Jer umjesto tih brojki postoje neke druge, odnosno konkretnije: 0-400m (odnosno četvrt milje) za 286 km/h, te 386 kilometara na sat kod prelaska 800m (odnosno pola milje). Samim time bi se možda čak i moglo izračunati ubrzanje „do stotke“, ali za to u ovom slučaju definitivno nema potrebe. Jer 483,44 kilometara na sat u obliku maksimalne brzine dovoljno je impresivno samo po sebi.

A ako ne vjerujete, pogledajte kako to izgleda u sklopu video-uratka i sve će instantno biti jasno.