Može li Škoda biti automobil snova?
Da…znam…isti koncern proizvodi Audi R8, Porsche 911 i nekolicinu Cupra i R-modela, ali kad bolje razmislite, s obzirom na performanse s kojima se danas mogu pohvaliti čak i “najobičniji” automobili, pitanje iz naslova postaje sasvim legitimno.
Oni starije životne dobi neće se rado sjećati bivšeg režima i svega što je dotični significiralo u praksi tijekom odrastanja. No u cijeloj priči oko mladosti u sedamdesetim i osamdesetim godinama prošlog stoljeća ipak je postojalo nekoliko zraka svjetlosti koje ekipa i dan-danas raspoznaje i veliča.
I ne…pod time ne podrazumijevam genijalnu glazbu tog vremena. Ne planiram trubiti o legendarnim filmovima i serijama kroz koje smo kao klinci proživljavali avanture svojih idola. Čak neću spomenuti ni stripove koji su bila obavezna literatura kada je trebalo učiti za test, ili kada nam je trebao razlog za provođenje sat-dva na zahodu.
Unutar tog kvazi-vremeplova prisjećam se automobila za čije smo postere kao klinci starce vukli za rukave u knjižarama, te o kojima smo sanjali otvorenih očiju.
Tijekom osamdesetih je doista bilo itekako velik broj automobila koji su se iz ovog ili onog razloga opisivali „posebnima“. BMW je imao konje za utrku. Volkswagen se trudio, a Audi je kao dio iste grupacije harao Rally-stazama i pokazivao konkurenciji kako se to radi. Ameri su proživljavali raznorazne krize – od onih naftnih, do onih identiteta, dok su Britanci uporno svijetu pokušavali objasniti da i proizvodnja automobila u lokalnoj šupi može rezultirati interesantnim i dojmljivim automobilima. No u cijeloj se priči nitko nije isticao kao Talijani i to je činjenično stanje, priznali mi to sebi ili ne.
Iako je Porsche 911 u to vrijeme bio kralj sportskih automobila, Talijani su priču o performansama i sportskoj orijentaciji širili poput neke zarazne bolesti i praktički da nije bilo klase i kategorije unutar svijeta automobila, gdje „emocije“ nisu bile prisutne.
Doduše, dotične „emocije“ često su iz domene strasti i ljubavi odlazile u onu koja podrazumijeva psovanje i sumanuto mlataranje čekićem po nekom talijanskom (polu)proizvodu, ali usprkos svemu tome automobili poput pojedinih Fiata, Alfi i Lancia s jedne strane priče i Lamborghinija, Ferrarija, DeTomasa i Maseratija s one druge mnogima su mamile uzdahe i sline na usta. Uostalom, sjetite se samo Alfe GTV, Lancie Delte HF Integrale ili pak DeTomaso Pantere i vječitog poster-materijala uobličenog u Lamborghini Countach i postat će kristalno jasno o čemu pričam.
Dakle tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća doista je bilo performansi na bacanje. Sve su bile upakirane u nešto na četiri kotača i sve su imale volan.
Doduše, neke su bile daleko od mogućnosti čak i najbogatijim žiteljima naše plave planete, ali oko toga nitko nije očajavao, jer je jeftinijih i lakše dostupnih alternativa uvijek bilo. Stoga zapravo ne čudi da se kao okosnica ove priče (odnosno bolje rečeno reklame) pojavljuju tri najpopularnija brza i ekskluzivna automobila iz Europe – Ferrari 308, Porsche 911 Carrera i Lotus Esprit.
Njima je doduše u sklopu reklame dodana i Honda NSX, no nekako mi se u toj kombinaciji snage i luksuza iz osamdesetih ova Honda ne uklapa u priču (a ni podnebljem iz kojeg potječe), pa je možda bolje ostaviti je sa strane u sklopu ovog teksta.
Što se Ferrarija tiče, ne treba puno opisivati o kakvom se proizvođaču radi, a model 308 savršeno je pratio tu filozofiju ekskluzivnosti i performansi. Masa vlasnika i dan-danas se kune u 308 kao najzanimljiviji „baby-Ferrari“, a čak je i Magnum P.I. svoje dupe i brkove zajedno s Hawaii-košuljom parkirao za volan „tristoosmice“.
Porsche 911 Carrera s druge je strane također bio odličan sportski automobil. Doduše tijekom vijeka vladavine generacije 930 pomalo opasan, ali svejedno poželjan kao civilni automobil i kao filmska zvijezda.
No Lotus je s Espritom napravio (tada) najbolji posao, prepustivši Esprit u ruke prokletom tajnom agentu, odnosno Jamesu Bondu, za čijim je volanom dotični špijun uživao čas u podvodnim sposobnostima ovog automobila, a čas je na njega montirao skije i vozikao se po snijegom pokrivenim ulicama luksuznih skijališta.
Uglavnom, samim time ne čudi da je ekipa iz Škode upravo ova tri automobila odlučila uzeti kao automobile snova koje je u današnje vrijeme u stanju zamijeniti jedan najobičniji karavan.
Dotični karavan uobličen je u Škodu Superb, koja izuzev već Marsovcima poznatom dvolitrenom TFSI-motoru raspolaže s pogonom na sva četiri kotača, te uspomoć umjetnog disanja i s nekih 280 konja.
Reklo bi se da to nije ni približno nešto spektakularno i da stvar bude bolja, bilo bi se u pravu, jer dvije litre zapremine, dotična količina snage i pogon na sva četiri kotača doista ni približno nisu najzanimljivija kombinacija u sklopu jednog automobila.
No u Škodi su pametno osmislili usporedbu nekadašnjih automobila snova i današnjeg karavana u koji je izuzev četveročlane obitelji moguće prevesti i hrpetinu stvari zajedno s zlatnim Retrieverom i punicom unutar prtljažnog prostora.
Naime, usprkos statusu koji i dan-danas uživaju Ferrari 308, Porsche 911 Carrera i Lotus Esprit, sva su tri automobila itekako nagrizena zubom vremena i sputana tehnologijom iz osamdesetih.
Škoda Superb definitivno nema tih problema, jer kao model na scenu stupa s najboljim sastojcima koje češka tvrtka trenutno ima na raspolaganju. Samim time nekadašnje brojčane vrijednosti gore navedenog trojca itekako padaju u drugi plan, jer Škoda ispada bržim, boljim i praktičnijim automobilom, nego što bi to 308, 911 i Esprit ikada mogli biti.
Naravno da je dobrim dijelom usporedba jedne najobičnije Škode s tri legendarna sportska automobila malčice glupa i nepotrebna, no s druge strane jako dobro pokazuje koliko je daleko napredovao svijet automobila – čak i onih najobičnijih koji se nekom tehnologijom i hrpetinom (često nepotrebne) opreme skrivaju od masovne (hiper) produkcije čiji su zapravo produkt.
Iako sva tri automobila unutar pojedinih kategorija „Top Trump“ kartica imaju svoje pobjedničke atribute, za razliku od njih ispada kako Škoda sve brojke kombinira sa svim ostalim atributima s kojima raspolaže, te samim time ispada kombinacijom najboljeg od svih svjetova.
Možda se to nekima neće učiniti takvim, a neki će se (vjerojatno) naljutiti zbog „ignoriranja“ Honde NSX, koja se također pojavljuje u sklopu reklame, no ignoriranje ni u bunilu nije bila namjera, a ispaljivanje Škode Superb među zvijezde također nije nešto što bi (koliko-toliko) zdravom autoru jednog teksta bilo na pameti. Dapače, Škoda Superb može imati i tri Turbo-punjača i pogon na osam kotača, te svejedno biti sasvim običan automobil kakvi u današnje vrijeme praktički rastu na drveću, dok će s druge strane za Porsche, Ferrari, Lotus i Hondu status legendi ostati prikačen u životopisu. No kada se bolje razmisli, ova usporedba definitivno ima smisla, jer usprkos današnjem pomalo kastriranom i pomodarski-nastrojenom svijetu automobila ipak postoje modeli čije sposobnosti nadilaze osnovnu filozofiju i smještaj na tržištu.
Stoga pogledajte reklamu i razmislite što bi vam u današnje vrijeme više odgovaralo – čistokrvni sportski automobil sa svim svojim manama i vrlinama, ili pak praktično svakodnevno potrkalo koje je moguće natjerati na poprilično sumanute brzine i ubrzanja.
Odgovor bi vas (kao i mene) mogao itekako iznenaditi.
