McLaren je dokaz da svijetu ne treba SUV
Ako malo bolje razmislite, doista ispada da je tako.
Tijekom posljednjih godina je na tržištu naglo postala prisutna ekspanzija ponude SUV-automobila. Realno gledano, svaki proizvođač ima barem jedan model u toj kategoriji. To naravno ne čudi, jer velik broj proizvođača automobila danas svoje modele pokušava plasirati na tržište SAD-a, gdje su SUV i Pick Up automobili postali dio folklora.
Tom trendu su se priklonili čak i oni proizvođači automobila za koje do prije dvadesetak godina nitko ne bi ni pomislio da će se prikloniti tom scenariju, no eto…razvojem tržišta, globalizacijom i u sklopu gramzljivosti za novcem, „pali“ su čak i takvi.
U tom dijelu priče npr. možemo bez problema spomenuti Porsche, čiji je model Cayenne za mnoge bio apsolutni presedan u ponudi, a tu su i Maserati, Lamborghini i sva sila ostatka tog svijeta orijentiranog performansama, koji danas planira ogromne i nepotrebne modele za one koji imaju problema s vlastitom osobnošću i kompleksima. Samim time kroz koju godinu doslovce neće biti proizvođača automobila koji neki SUV-model neće imati u ponudi.
…ili možda stvari ipak nisu toliko crne…
Prije nekoliko dana je u sklopu nedavnih izjava za javnost, g. Mike Flewitt kao glavna i odgovorna osoba na čelu tvrtke McLaren rekao kako „McLarenu SUV-model u sklopu ponude jednostavno nije potreban“. Krasno. No kako je do te izjave došlo još je ljepša vijest zbog koje mnogi drugi proizvođači sportskih i super-automobila zapravo ispadaju budale.
Naime, otkad se za McLaren dogodila očita ekspanzija modela na tržištu, čovjek bi očekivao da prodaja neće isplatiti baš sve troškove vezane uz razradu i izradu tih super-sportskih automobila. No pametnim vođenjem kompanije i još pametnijim planiranjem je ekipa u McLarenu na relativno bezbolan način došla do svih modela koje danas nude na tržište. Kažem „pametnim“ vođenjem i planiranjem prvenstveno zato što većina modela u ovećem postotku dijeli tehnologiju i pojedine komponente s drugim modelima, te se tako prvenstveno režu troškovi razrade.
Zatim McLaren nije gramzljiv na globalnom planu, te svoje modele plasira „generički“, tj. prema egzaktno izračunatim kalkulacijama vezanim uz „potrebe“ pojedinih tržišta diljem svijeta.
Tako npr. usprkos činjenici da se radi o najvećem tržištu za McLaren, tek 35% njihovih modela ima aspiracije ka prodaji na tržištu SAD-a, pa samim time tvrtka ne postaje ovisna o tržištu, već je ostvaren svojevrstan balans. Samim time je za McLaren otvoren mali milijun drugih opcija koje ne podrazumijevaju SUV-automobil, s kojim bi se ionako kad-tad našli u „istom košu“ s tvrtkama Porsche, Bentley, BMW, Mercedes-Benz, te slavnim prezimenima poput Lamborghini ili Maserati (koji užurbano planiraju izbacivanje SUV-modela na tržište).
Uglavnom, iako McLaren za mnoge slovi poput laboratorija u kojem nekom vrstom kloniranja u najstrože-kontroliranim uvjetima nastaju automobili, svejedno je teško ostati takvog razmišljanja kada se sagleda šira slika – ona u sklopu koje će i budući vlasnici McLarenovih modela uvijek biti vlasnicima super-automobila koje ta tvrtka proizvodi, a ne vlasnicima iznimki koje potvrđuju nekadašnja pravila.
Istina, to možda nije „najstrastveniji“ način opstanka, jer podrazumijeva hrpetinu brojki i pametnih teoretičara koji mogu i ne moraju razumjeti tematiku sportskog automobila, no ponekad je pamet puno primamljivija od strasti. Uostalom, samo pogledajte neku pametnu i zgodnu curu s naočalama, jer postoje velike šanse da je uz svu tu pamet istovremeno i dobra u krevetu, što bi je po meni čak i u neidealnim uvjetima činilo idealnom kombinacijom, zar ne?!
