Mad Max: Fury Road kao jedan od filmova godine
Tako barem slovi mišljenje cijenjene institucije pod nazivom „National Board of Review“, koje unutar konkurencije deset filmova ovaj slavni nastavak još slavnijeg serijala stavlja na prvo mjesto.
Ako ste poput mene rođeni negdje tijekom druge polovice sedamdesetih, te ako ste s nekim od roditelja kao klinac od svojih 5-6 godina imali prilike vidjeti prvi u nizu filmova o Ludom Maxu, onda ste (vjerujem) poput mene i zadojeni virusom teške mašinerije i suludih automobila.
To naravno nije ništa loše, jer svijet filma i automobila nekako oduvijek ide rukom pod ruku i čine jednu ultra-zabavnu simbiozu koja vrijeme koje prolazi čini ugodnijim i zabavnijim.
Uglavnom, od 1979. do 1985. godine je svijet filma auto-entuzijastima ponudio jednu od legendarnih trilogija, te se od tih dana do ove godine željno iščekivao dugo najavljivani nastavak i pretvaranje trilogije u sagu.
Najave oko novog, odnosno četvrtog nastavka Mad Maxa krenule su prije dugog niza godina, te se u javnosti svako toliko pojavio pokoji detalj oko scenarija, lokacija snimanja, glumačke postave i ostalih detalja koji su za bilo koji film od saveznog značaja. Samim time je javnost na kapaljku dobivala informacije, no ideja nikada nije splasnula, već se cijela priča oko snimanja ovog filma samo otegnula unedogled.
Uglavnom, kada se prije nekoliko mjeseci konačno pojavio prvi službeni trailer, dotični je čak i najžešćim kritičarima uspio začepiti usta, a kada se u kinima pojavio film, oduševljenju nije bilo kraja.
Iako glavnu ulogu u filmu Mad Max: Fury Road zbog starosti i izraženih anti-semitskih stavova ne tumači slavni Mel Gibson, film nije izgubio na kredibilitetu niti na atraktivnosti. Dapače, Tom Hardy je svoj posao u ulozi tragičara bez obitelji, države, narodnosti i zdrave pameti odglumio briljantno, pa je izostanak Gibsona zapravo opravdan na najbolji mogući način.
Doduše vrijedi napomenuti kako su mnogi sumnjali u kombinaciju Hardyja i uloge u ovom najnovijem nastavku tog kultnog serijala, no za sve one koji su npr. pogledali film pod nazivom „Bronson“, „Child 44“ ili pak „The Drop“ za sumnje u kvalitetno odigranu ulogu jednostavno nije bilo mjesta.
Kvaliteti glume u prilog još ide i pojavljivanje odlične (i predivne) Charlize Theron, te savršeno dementnog lika kojeg tumači Nicholas Hoult, a ne smijem zaboraviti ni spomen legendarnog australskog glumca pod imenom Hugh Keays-Byrne koji u sklopu četvrtog nastavka glumi glavnu facu pustinje pod imenom Immortan Joe.
Doduše, moram priznati da me izbor slavnog i pomalo psihotičnog Australca malčice iznenadio, jer je isti čovjek glumio i u prvom dijelu Mad Maxa (sjetit ćete se glavne i ekstremno autoritativne face među pomahnitalim bajkerima koju svi nazivaju „Toecutter“), ali usprkos tom čudnom potezu njegovo pojavljivanje na filmu nitko normalan ne bi mogao zamjeriti.
Što se radnje tiče, cijela je priča vrlo jednostavna: Maxu (T. Hardy) maznu auto i otmu ga u utvrdu, gdje glumi vrećicu krvi, tj. infuziju za oboljele luđake koji pljačkaju i kolju diljem opustošene zemlje. To Maxu naravno ne odgovara baš previše, pa se spletom okolnosti nađe na kamionu kojim upravlja Furiosa (C. Theron) i na taj način bježi iz utvrde koja za glavonju ima Immortan Joea (H.K. Byrne).
Naravno da je kamion zapravo oteto dobro u kojem se kao „teret“ nalazi nekoliko žena obučenih u bijelo (koje inače služe za rasplod unutar tvrđave), te da Furiosa ima planove vezane uz uništenje loze koju predvodi Immortan Joe, pa se cijela priča zapravo svodi na bijeg – prvo na jednu stranu, a zatim na drugu.
U sklopu tog bijega događaju se raznorazni napadi nekih čudnovatih frakcija (ili bolje rečeno plemena) koje pokušavaju oteti kamion i iskoristiti ga za svoje potrebe, no Max i Furiosa se jednostavno ne daju smesti i u toj maniri tijekom cijelog filma prevladava apsolutni kaos.
Dakle radnja je relativno jednostavna, te se ovako na papiru (tj. monitoru) čini da film zapravo nije ništa posebno.
Takvo razmišljanje bi u teoriji i bilo prihvatljivo da se u sklopu cijele priče ne nalazi ogroman broj pravih automobila koji u sklopu standardne opreme imaju dijelove apokalipse čovječanstva i nekolicinu apsolutnih luđaka, stvari već malo-pomalo odaju drugačiju sliku. No da bi slika doista bila potpuna, u cijelu priču treba dodati stvarne kaskadere, ogroman broj vizualnih detalja poput kamiona sa zvučnicima i bubnjarima s čije prednje strane se nalazi izobličeni gitarist obučen u crveno, tijekom čijih „solaža“ iz gitare suklja plamen, raznorazne forme vatrometa i nekolicina teških vremenskih uvjeta koji uvjetuju neke od najfascinantnijih scena kaosa koje sam ikada imao prilike vidjeti na filmu.
Uglavnom, Mad Max: Fury Road plijeni poglede i pozornost na sve moguće i nemoguće načine, pa stoga ni ne čudi da se prema mišljenju gore spomenute organizacije pod nazivom National Bord od Review upravo ovaj dugo-očekivani film našao u samom vrhu najboljih ovogodišnjih celuloidnih dosega.
Unutar konkurencije se nalazila nekolicina iznimno kvalitetnih filmskih ostvarenja, od kojih vrijedi istaknuti „The Martian“ Ridleya Scotta, zatim „Bridge of Spies“ i „Straight Outta Compton“, te crtić „Inside Out“. No Mad Max:Fury Road je usprkos svoj kvaliteti koja definira ostatak liste ipak uspio izaći kao pobjednik, tj. kao film godine.
To je naravno velik korak za ovaj film koji svojim postojanjem i nije usmjeren prema generalnoj populaciji, već prvenstveno prema ovisnicima o akciji i automobilima. No izuzev činjenice da izuzev ovog proglašenja praktički ne postoji osoba kojoj se ovaj film nije svidio, veseli i ona koja podrazumijeva skorašnju dodjelu nagrade „Oscar“ kao apsolutno najprestižnije u filmskom svijetu, a za koju je Mad Max: Fury Road iznimno jak kandidat na nekoliko polja.
Uglavnom, kako ne bih prešao u svijet špekulacija oko broja zlatnih kipića koje bi ovaj genijalan film mogao primiti tijekom te gala-večeri, radije ću završiti ovaj tekst.
No prije nego to napravim, samo bih iskoristio priliku ubaciti jedan mali savjet za sve one koji još nisu pogledali ovaj film: pogledajte ga što prije – neće vam biti žao.
Pozdravljam vas sve i odoh buljiti u željno očekivanu (i konačno nabavljenu) BluRay 3D verziju filma o luđaku pod imenom Max.
