Piše 16.01.2018

Ma kakav Stelvio – ovo je „Cuore Sportivo“

Danas kada Alfa Romeo u sklopu nekih novih momenata proizvodi nekolicinu blijedih modela, genijalnu i prelijepu Giuliju, te grbavi Stelvio, ovakvi primjerci ove legendarne marke izazivaju apsolutnu nostalgiju – i to evoluiranu.

Alfa 75 Turbo Evoluzione - crvenilo do beskraja i nazad.
Alfa 75 Turbo Evoluzione – crvenilo do beskraja i nazad.

Alfa 75 ili pak Milano – ovisno o strani bare na kojoj se nalazimo. Automobil koji je izuzev pogona na stražnje kotače, te uglatog i za današnje pojmove relativno neuglednog dizajna ponudio i ogromnu količinu fascinacije za svoje vlasnike.
Alfa 75 je automobil koji se usprkos pomalo zdepastoj karoseriji mogao pohvaliti iznimnim voznim svojstvima na cesti i na stazi, te neovisno o motoru koji se nalazio pod haubom. Model koji je usprkos lošim vremenima za Alfu ipak za mnoge uspio dobiti legendarni status, te jedan od onih čudnovatih automobila koje iz nekog više ili manje poznatog razloga vrijedi obožavati.
U svakom slučaju, „sedamdesetpetica“ i dan-danas mami poglede i izaziva nostalgiju.
Točka.

Alfa 75 i bez limitacija izgledala je dobro.
Alfa 75 i bez limitacija izgledala je dobro.
foto: Alfa Romeo

Alfisti itekako dobro znaju da je Alfa 75 tijekom svog životnog ciklusa doživjela puno uspona i padova. Tako je bilo u sklopu „civilnih“ primjeraka ovog modela, ali i u svijetu auto-sporta s kraja osamdesetih godina prošlog stoljeća. Alfa Romeo je tih godina kao proizvođač proživljavao iznimno teške dane. Svojatanje, uvjetovanje vezano uz poslovanje i proizvodnju, tehnološka ovisnost koju je između ostalih propisivala i talijanska vlada, te sva sila afera. Sve je to dovelo do popriličnog neuspjeha za ovaj, ali i za druge modele iz tog vremena.
Pa ipak u cijelom tom čušpajzu od poslovne politike, Alfa je uspjela ugurati 75-icu u tadašnje prvenstvo turističkih automobila, te ispoštovati homologacijska pravila za ulaz među neke od najboljih proizvođača automobila tog vremena.

Da, da, da...75-ica se utrkivala.
Da, da, da…75-ica se utrkivala.

Za poštovanje homologacijskih pravila tadašnjeg WTCC-a, Alfa je morala proizvesti 500 primjeraka modela 75 na kojem se baziraju trkaći primjerci, pa se 1987. godine upravo to i dogodilo. Crveno čudovište bazirano je na „običnoj“ Alfi 75, ali je zbog raznoraznih pimplanja na polju motora, ovjesa i raznih drugih komponenata i dijelova, ova 75-ica nazvana Turbo Evoluzione.

Eto i certifikata...
Eto i certifikata…

Alfa 75 Turbo Evoluzione na tržište je stigla u limitiranoj seriji od ukupno 500 primjeraka. Svi su bili kričavo-crvene boje u kombinaciji s crnim detaljima.
To ovako u teoriji možda zvuči super, divno i krasno, ali pogledom na fotografije postaje jasno kako je Alfa sa svim tim crvenilom ipak malčice pretjerala – pogotovo kad se zaviri u unutrašnjost ove homologacijske evolucije modela. Iskreno rečeno, interijer ove Alfe djeluje poput kupleraja – ali skupog i vrlo ekskluzivnog, pa se oko tog dijela priče nitko nije posebno bunio. Uostalom, to su ionako bile osamdesete – doba šminke na muškarcima i fudbalerki na ženama, te era u kojoj je pošmrkano najviše kokaina ikad. Stoga Alfine dizajnere i inženjere ne možemo optužiti za svu tu kričavost, kad su se samo trudili pratiti vremena i trendove u sklopu kojih je ovaj automobil nastao.

Motor je (navodno) u savršenom stanju.
Motor je (navodno) u savršenom stanju.

Što se motora tiče, ova je evolucijska izvedenica 75-ice raspolagala s 1,8 litrenim Turbo-motorom. Snaga je na papiru bila izražena u obliku 155 konja, čime se ova Alfa 75 nije nimalo razlikovala od svoje neevoluirane sestre. No valjci i raznorazna testiranja pjevali su neku drugačiju kanconu, jer je 75-ica Turbo Evoluzione na stražnje kotače isporučivala između 180 i 190 konja.
Time performanse nisu bile ni približno ubojite i poremećene, ali svejedno sasvim dovoljne za itekako puno uživanja u vožnji. Doduše, vozaču su zbog sve te sile crvenila definitivno trebale sunčane naočale čak i kad sunca nije bilo, ali to su pak samo detalji. Uostalom, s obzirom na trendove i obilježja vremena u sklopu kojih je ova Alfa nastala, većina je kupaca ovog automobila ionako bila našmrkana van pameti, pa na taj dio priče najvjerojatnije i nije bilo zamjerki.

Crveno je boja ljubavi.
Crveno je boja ljubavi.

Konkretan primjerak pred vama označen je brojem 468/500. Prema navodima napisanim u sklopu sažetka online-aukcije na stranicama „Bring a Trailer“, automobil je u savršenom stanju. Nikad udaren i s ukupno 116,098 kilometara na kilometar-satu. Stoga je prava sreća da se ova Alfa ne prodaje na nekom od naših oglasnika, jer bi umjesto navoda vezanih uz posebnost ovog automobila najvjerojatnije bilo navedeno nešto tipa „atraktivna, na firmu, vozila punica“.
Zapravo je jedini komad opreme bez kojeg ovaj automobil dolazi na aukciju sveden na servisnu knjigu koje jednostavno nema. No vlasnik se kune da je automobil prije nekoliko mjeseci doživio oveći servis na motoru, te da je interijer dobio nove presvlake izrađene od originalnih materijala i prema Alfinim specifikacijama.

Pokretni kupleraj. Ali nipošto ne jeftin.
Pokretni kupleraj. Ali nipošto ne jeftin.

Eksterijer je uredan, ali nije restauriran ni na koji način, pa je boja malčice bljeđa nego bi trebala biti. No to je navodno bez problema moguće riješiti s jednim pravim poliranjem.
Stoga zapravo jedini problem predstavlja to što se ova Alfa nalazi na Floridi. No s obzirom na korelaciju između kokaina i ovakvog automobila, to zapravo i nije nešto čudno.
Dapače, moglo je biti i gore, jer se ova Turbo-Evoluzione Alfa mogla naći i u Kolumbiji, a to bi već i prodavatelju i potencijalnim kupcima moglo predstavljati problem.

U ovu bi grbu na sredini danas ugurali ekran-dva.
U ovu bi grbu na sredini danas ugurali ekran-dva.

U svakom slučaju, ova je Alfa na prodaju. Konačna cijena ovisi o tijeku aukcije, a trenutno iznosi točno 17,777 dolara. Time je ovo jedan od najjeftinijih rariteta u svijetu današnje prodaje automobila, ali je za pretpostaviti da ovaj automobil doista vrijedi taj novac.
Uostalom, prije nekoliko godina se u Hrvatskoj pojavio jedan primjerak – kupljen u Italiji za dosta veću cifru od ove i ljubomorno čuvan u garaži od tada do danas. Stoga kupaca za ovaj automobil ima čak i u našim krajevima, a to već govori dovoljno samo po sebi.
Samo bi prije sudjelovanja na aukciji i potencijalne kupnje bilo dobro malo istražiti adrese mehaničara u blizini stanovanja, jer ne treba zaboraviti pristup proizvodnji automobila s kojim je u to vrijeme Alfa skupljala (negativne) bodove u odnosu na konkurenciju, te zbog kojih čak i u današnje vrijeme pati zbog „hejtera“ i onih koji se na njen račun iz dana u dan sprdaju.
Mi se nećemo, jer ova je kričava 75-ica nekima od nas jednostavno zakon.

Ah taj Alfa Romeo...
Ah taj Alfa Romeo…