Kia – ah taj nogomet…
Eto, ovo je svjetsko nogometno prvenstvo kao glavni sponzor na četiri kotača ugrabila KIA, pa shodno tome eto i reklama…
Nogomet – ta za mnoge najvažnija sporedna stvar na svijetu. Sport kojim se bave ama baš svi, neovisno o dobi, spolu, građi, te fizičkim i mentalnim predispozicijama. Sport koji je od punjenog ovčjeg crijeva i omanjih hordi plemenskih divljaka evoluirao u organizirani spektakl koji iz vikenda u vikend trese čitav svijet.
Iskreno, volio bih uživati u nogometu, navijati i vrištati od sreće kada netko zabije gol, te pokazivati naoštrene očnjake kada sudac prosudi krivo, no jednostavno to nisam u stanju.
Razlozi su jednostavni – za početak omiljenim sportovima smatram tek one koji podrazumijevaju visok stupanj intelekta, izuzetnu fizičku otpornost i spremnost bez ikakvih kompromisa, te četiri kotača i volan s kojima profesionalni sportaš odrađuje svoj posao.
Drugi je razlog jednostavno u ekstremno lošem sjećanju, jer sam se kao klinac dana 13. svibnja sada već davne 1990. godine našao na stražnjoj strani maksimirskog stadiona, te nekontrolirano izbacivao tjelesne tekućine zbog scena koje sam tamo uspio vidjeti i doživjeti u obliku letećeg kamenja, prevrtanja automobila i sveopćeg kaosa koji ni dan danas ne rezumijem u potpunosti. No ne bih u detalje oko tog dana i svih događanja koja su dotični obilježila, jer su svi već i ovako i onako naveliko poznati.
Treća i možda najbitnija stavka u svom manjku afiniteta prema nogometu vidim jednostavno u ljudima koji se tijekom utakmice često toliko izobliče od bijesa i euforije, da to jednostavno nije normalno. Mislim, čast izuzecima, no nisam jednom vidio kvartovske prijatelje koji uz pivo u lokalu bleje u ekran i grle se svako toliko, da bi se pod kraj utakmice gađali pepeljarama i poslije se ispričavali jedni drugima.
Svjetla strana nogometa u svakom slučaju je igra, jer je svaka igra na ovom svijetu nekome zabavna, pa bi bilo glupo gledati na to drugačije. No istovremeno ne znam baš da se u bilo kojoj igri na svijetu određenim pojedincima zbog tehnike i brzog trčanja isplaćuju stotine milijuna eura. Samim time se najprosječniji sport na svijetu jednostavno preplaćuje, što je pak na neki način besmisleno, jer nogomet doista svatko može igrati i odbijam vjerovati da na svijetu ne postoje bolji i istovremeno uvelike jeftiniji igrači od onih koji kao mjesečnu plaću primaju BDP omanje države.
No sve je to show-program koji ionako posljednjih godina kroz sve javne segmente sve više nagrađuje po nečem ograničene ljude, dok Nobelovci umiru od gladi, pa me to zapravo više nimalo ne čudi.
Zapravo u ovom momentu na nogomet kao nepristrani promatrač gledam kao na organizirani tulum osmoškolaca, a ovo aktualno svjetsko prvenstvo gledam kao veliki internacionalni tulum onih koji su položili „malu maturu“, dok navijače prvenstveno u svom gradu doživljavam samo kao hrpu zaljubljenika u dvostruka mjerila, s obzirom na činjenicu da s jedne strane pljuju po svemu što Hrvatska u ovom času predstavlja, dok s druge strane „ginu“ za uspjeh Hrvata u dresovima koji se prvenstveno dobro zabavljaju i služe kao lajtmotiv i skretanje pozornosti s afera, lopovluka, nesposobnosti i svih onih divnih stvari kojima se aktualna vlast itekako može pohvaliti u sklopu mandata.
No sad već zalazim u sfere zbog kojih zazirem od nekih internetskih portala i tiskovina, pa je bolje da prestanem s politikom, sociologijom i ostalim kritikama tih svakodnevnih sfera na jednom portalu posvećenom svijetu automobila nebitnim stvarima.
Dakle KIA – korejska tvrtka koja tijekom posljednjih godina itekako raste u svim segmentima, bilo da se radi o globalu koji u današnje vrijeme automobili te marke predstavljaju, ili pak kroz detalje u smislu ergonomije, opremljenosti i dizajna, u kojima sve više i više KIA-inih modela sliči na neke europske.
Stoga nimalo ne čude ni prodajni rezultati kojima se KIA iz godine u godinu sve više približava nekim često razvikanijim automobilskim markama koje na svojim deklaracijama imaju napisano „Made in EU“.
Samim time je naravno i želja za reklamiranjem postala itekako jaka, a kako to mogućnosti dozvoljavaju (usprkos pozitivno riješenoj tužbi i velikoj količini novaca koje su nedavno dobili kupci KIA-inih i Hyundaijevih modela na tlu SAD-a), ne čudi ni platinasto sponzorstvo koje je ova korejska marka uplatila na račun organizatora svjetskog nogometnog prvenstva, te time kupila pravo promocije na jednom od najgledanijih evenata na svijetu.
No za tržište SAD-a, marketinški je odjel KIA-e očito odlučio pobjeći od dogmatskog prikaza automobila u korelaciji s nogometašima, te su odabrane reklame ispale i više nego interesantne.
Ne, ne bih puno kvario, jer same reklame ionako ne traju pretjerano puno vremena, no jednu činjenicu jednostavno ne mogu izostaviti i nastaviti se osjećati hetero-orijentiranim muškarcem, a to je glavna ženska uloga u reklamama, tj. prelijepa Adriana Lima.
Iako nisam slinio koliko je bilo za očekivati kada sam na reklame prvi puta bacio pogled, moram priznati da se zbog toga nisam osjećao pretjerano čudno, već se onaj „čudan“ dio svodi na činjenicu da je Adriana Lima jedini model ičega koji sam na reklamama primijetio, dok nekolicina modela koje potpisuje KIA, očito nisu ušli u vidokrug, jer ih jednostavno nema u sjećanju.
Idem pogledati još jednom…
