Japanska drift kultura – 1. dio – Keiichi Tsuchiya
Keiichi Tsuchiya, poznat također kao Drift King, trenutno ima 61 godinu i uglavnom je prisutan na mnogim drift natjecanjima u Japanu. No, njegov put do titule kralja drifta nije bio nimalo lagan pogotovo u vremenima u kojima drift natjecanja nisu ni postojala.
Keiichi je od samih početaka znao da želi uspjeti kao vozač utrka, ali zbog njegovog tadašnjeg financijskog stanja to nije mogao ostvariti. Upravo zbog toga morao je na svoje vozačkim sposobnostima raditi na za promet otvorenim planinskim cestama. Zahvaljujući svojem izrazito nekonvencionalnom stilu koji je uvijek uključivao poveću dozu preupravljanja, podupravljanja i više-manje svega osim tradicionalnih čistih linija ubrzo je postao „underground“ legenda. U ranim danima je za svoje egzibicije koristio danas legendarni Skyline KPGC10 na kojem je sam kratio opruge i brusio svoj vozački talent. Za razliku od svoje financijski bolje podložene konkurencije on je Usui touge vozio u raznolikim vremenskim situacijama što mu je uvelike pomoglo u njegovoj budućoj karijeri.
Fuji Freshman Series
Pomoću novca koji je zaradio radeći po noćnim klubovima Keiichi se 1977. godine, kao 21-godišnjak, počeo i legalno utrkivati unutar Fuji Freshman Series.
. Prikupio je veliku pažnju zahvaljujući svojoj vožnji, a posebno su se isticale njegova sposobnosti na mokrom. Iz tog perioda dolazi i njegova legendarna uzrečica: „I drift not because it is the quickest way around the corner, but is the most exciting way.“ 1984. godine je uspio pobijediti na 6 utrka u toj klasi i pritom je također zabavljao publiku driftom. Unutar utrke je u jednom krugu driftao kroz svaki zavoj na stazi. To je ujedno bila godina u kojoj je Toyota izbacila Corollu GT-S AE86 koja mu je odmah zapela za oko, a to je ujedno bio i automobil koji Keiichi vozi u kontroverznom videu uratku Pluspy. Tsuchiya je, unatoč utrkivanju na stazi, u slobodno vrijeme još uvijek vozio ilegalni touge po obližnjim planinama. 1987. godine je imao povećih problema zbog već spomenutog videa jer se u njemu pojavljuju i snimke ilegalnih touge vožnji. Upravo zbog tog mu je ukinuta Freshman licenca.
Profesionalna karijera
Krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća Keiichi je zauzeo mjesto u All Japan Formula 3 kategorije gdje je vozio Taisan Skyline GT-R R32 grupe A, poznat također kao Godzilla. Iz svog 2.6 litrenog motora Skyline je razvijao 650 konjskih snaga(na kotačima!!!) na 1.8 bara pritiska turbine. Unatoč Attesa pogonu na sve kotače Drift King je ipak vozio kao i inače te je briljatnim prebacivanjem težine i Skylinea bacao u drift. Pri tome su naravno najviše patile gume.
Tsuchiya je pokazavši svoj talent ubrzo primio poziv iz Honde te je vozio NSX na 24 Sata LeMansa. U prvom nastupu je zauzeo respektabilno 9. mjesto u GT2 klasi i 18. u generalnom poretku. Keiichi se vratio godinu kasnije, ponovno u Hondi NSX, te odnio pobjedu u klasi i za GT2(najslabija klasa) nevjerojatno 8. mjesto ukupno. Nakon jedne godine s Mclarenom otišao je u Toyotu gdje je s predivnom Toyotom GT-One imao očiti cilj ukupne pobjede. To se skoro i dogodilo 1999. godine, ali u zadnjem krugu je na bolidu njegove ekipe pukla guma pa su završili na drugom mjestu. Morali su se zadovoljiti prvim mjestom u LMGTP i najbržim krugom.
Nastupio je i 2000. godine za Panoz sa istom ekipom kao i u Toyoti(Ukyo Katayama i Toshio Suzuki) te su završili na relativno slabom šestom mjestu. Nakon toga je još netko vrijeme vozio Arta Hondu NSX te naravno pobjeđivao. 2003. godine, u svojoj 47. godini života Keiichi se konačno povukao iz utrkivanja.
Život nakon profesionalne karijere i njegov genijalan AE86
Keiichi je nakon karijere snimio velik broj epizoda emisije Best Motoring gdje naravno vozi onako kako svi mi možemo samo sanjati. Ako vas to zanima većinu epizoda možete pronaći na YouTubeu.
Tsuchiya je osim toga puno ulagao u popularizaciju drifta, a uveo je i D1 SL(Street Legal) klasu u kojoj svi automobili koji se koriste u natjecanjima moraju biti legalni i na cesti. Također je često viđen na svim drift natjecanjima u Japanu većinom kao sudac.
Kako je od njegovog predstavljanja obožavao AE86, Keiichi još uvijek vozi svoj Sprinter Trueno koji je daleko od serijskog. Upravo taj automobil je zavolio zato što je bio dovoljno loš da ga dodatno poduči vožnji.
Smatra da je savršen balans daleko bitniji od surove snage pa je motor bila zadnja stvar kojoj se posvetio. No, to ne znači da je motor dosadan ili slab. Koristi 7A-G koji iz svojih naizgled jadnih 1.6 litara bez ikakvog prednabijanja razvija nevjerojatnih 217 konjskih snaga. Većinu dijelova proizveo je TEC-AR. Zanimljivo je vidjeti da se Keiichi još uvijek drži blago preuskih guma u odnosu na felgu pa tako na felgi širine 8.5 jota ima gume širine 195mm.
Sad se vjerojatno pitate zašto Keiichi ima status legende i zašto pišem o njemu, a ne o nekome tko je ustvari pobijedio na LeMansu. Odgovor je poprilično jednostavan, ja vjerojatno ne bih znao ništa o driftu da nije bilo Keiichija, a zasigurno nisam jedini. Initial D je nastao kao neka vrsta njegove biografije i do sad nisam upoznao nikoga tko ga je pogledao Initial D, a da ne sanja o putovanju u Japan i nekoj touge vožnji u AE86. Nadimak Drift King je bi vjerojatno izgubio zbog mnogih nevjerojatnih mlađih driftera, ali ono što je napravio za popularizaciju drifta nitko drugi nije uspio. Ipak, unatoč svemu, i dalje mislim da bi Keiichi u svojoj 62. godini života još uvijek mogao pobijediti bilo koga na nekoj brdskoj cesti ako već ne na stazi.
