ISTRAŽIVANJE KAŽE: Na cesti je oko 145,000 budala!
Možda na globalnom planu ovo i nije velika brojka, ali svejedno je sasvim dovoljno velika da se čovjek zapita koliko još potencijalnih budaletina nije imalo prilike ući među ove statističke podatke.
Pokémon GO – znate, ona igrica zbog koje su s mobitelom u rukama ljudi bivali gaženi, propucavani, mlaćeni i hapšeni. Naravno da znate – samo se nadam ne iz prve ruke.
Iako na sreću ovaj globalni fenomen nije više toliko aktualan, svejedno je riječ o igrici koja je u svijetu ostavila itekako puno traga. Igrali su je ljudi svih životnih dobi, svih statusa u društvu i svih nivoa edukacije. Dovoljno je bilo posjedovati pametni telefon i na njega instalirati igru, dok je sve ostalo bilo samo stvar volje i vremena. A ispostavilo se kako su milijuni i milijuni ljudi imali upravo tu dobitnu kombinaciju, te su svoje slobodno (a i ne baš toliko slobodno) vrijeme posvetili natjeravanju izmišljenih čudovišta po svijetu.
Pokémon GO je za neke svijet možda učinio veselijim i sretnijim, no ako ćemo realno, za nas ostale je samo zorno pokazao koliko su današnji ljudi blesavi, kad ih je u stanju zaluditi igrica poput ove.
Vlasti su unutar pojedinih država zabranjivale ovu igru, a Crkva je Pokémone proglasila sotonističkom tematikom. Pa iako ne bih baš išao toliko daleko da kroz crne naočale i zatucane poglede na svijet ovu Anime-bezvezariju vežem uz poimanje Sotone, svejedno mi je jasno zašto se oko Snorlaxa, Pikachua i ostatka ekipe pobunio velik broj ljudi i institucija.
Možda ova igrica i ne bi bila toliko problematična da ljudi stvarno nisu pretjerivali igrajući je i hodajući poput muha bez glave u potjeri za svojim novim Pokémonom koji će na zavist svih prijatelja na društvenim mrežama postati rob vlastite kugle. No izuzev što je igrica sama po sebi blesava, te (najvjerojatnije) isto toliko i zarazna, upravo su ljudi oni koji su je učinili i iznimno opasnom.
Naime, tijekom mjeseci i mjeseci Pokémon Go manije, mediji su se svako toliko punili temama poput „Pregazio pješake hvatajući Pokémona za vrijeme vožnje“, „Pala u jamu zbog Pikachua“, „Nasadio se na hidrant zbog Psyducka“, ili pak „Propucani kroz glavu od strane vojnog invalida zbog potjere za Exeggutorom“. Bilo je čak i naslova poput „Ostavila muža zbog Pokémona“, što automatski tjera na pitanje oko kvaliteta dotičnog nacrtanog čudovišta. No većinom je stvarno riječ o ljudima koji su modernu izvedenicu nekadašnjeg privjeska za ključeve pod nazivom „Tamagotchi“ shvatili previše ozbiljno.
Dakle, Pokémon GO je od ovećeg broja ljudi učinio ovisnike o totalnoj gluposti i zarazio staro i mlado. Ali u tome nije najveći problem, već se najgori dio priče oko igrača ove digitalne Anime-manije svodi na činjenicu da su odjednom za neke od igrača prestala vrijediti bilo kakva pravila. Ništa više nije bilo sveto, pa je ekipa po grobljima i crkvama ganjala Pokémone. Ta su se digitalna čudovišta natjeravala i preko autocesta, pa je nekolicina ljudi upravo tako stradala, a bilo je onih koji su po bolnicama praktički preskakali preko pacijenata u odjelu intenzivne njege, hvatajući svog Snorlaxa ili Pikachua, ali od svega najviše zapinje za oko ekipa koja je za volanom bila koncentrirana na Pokémone, a ne na cestu ispred sebe.
I upravo u tom dijelu priče i vrijedi pojasniti čime se bavi gore spomenuta statistika…
Naime, Mara Faccio i John J. McConnell dvoje su profesora kojima je bilo itekako zanimljivo kada su primijetili da je do 2011. godine trend stradavanja u prometu opadao, dok je nakon te godine ponovno počeo rasti. Naravno da su za većinu tih novonastalih ozljeda i smrti krivi pametni telefoni, odnosno glupani koji ih za vrijeme vožnje drže u rukama i bleje u njihove ekrane, ali to je samo dio cijele priče. Ovo je dvoje znanstvenika prvo izvuklo sve podatke vezane uz prometne nesreće iz svoje neposredne blizine (Tippecanoe County, Indiana), zatim je zadan vremenski okvir od posljednjih 18 mjeseci, a onda je selektirana igrica Pokémon GO koju je unutar tih 18 mjeseci skinulo i instaliralo nekih stotinu milijuna ljudi. Time je dobiven okvir iz kojeg je vidljivo kako je ukupan broj prometnih nesreća unutar zadanog vremenskog okvira i lokalne zajednice narastao za čak 26,5%, pa se s istraživanjem i prikupljanjem podataka krenulo dalje.
No da vas ne zamaram s ogromnom količinom nepotrebnih informacija i podataka, recimo samo da je statistika završila na globalnom planu i da su brojke definitivno poražavajuće.
Ako je finalni stupanj istraživanja zajedno s konačnom brojkom moguće uzeti „zdravo za gotovo“, onda je riječ o nekih 145,000 ljudi koji su tijekom proteklih godina stradavali u prometu. Neki su se zabijali u zgrade, neki u druge automobile, a neki su pak samo gazili pješake na pješačkim prijelazima i oko njih. No o kojoj god sorti budala se radilo, na globalnom je planu samo ona novčana strana priče o Pokémonima i prometu označena brojkom od nekih sedam milijardi dolara.
Da, dobro ste pročitali – 7,000,000 dolara. A o ljudskim žrtvama i stupnju invaliditeta kod pojedinaca i pojedinki da i ne pričam.
Sva je ta lova otišla na liječenje, sprovode i ostatak stavki koje pokrivaju raznorazne vrste osiguranja, te je time Pokémon iz domene zabave prešao u domenu pošasti.
A zašto?
Jednostavno zato što su ljudi poprilično blesavi i lako ih je zaraziti s nečim šarenim i dovoljno neobaveznim da zbog toga ne koriste vlastiti mozak.
S obzirom na to da Hrvatsku u sklopu ove statistike nitko konkretno nije spomenuo, ne mogu reći koliko je ljudi točno stradalo zbog ove igrice i u kakvim situacijama su se ta stradavanja događala. No ono što sa stopostotnom sigurnošću mogu tvrditi jest da g. Horvatinčić definitivno nije igrao ovu igricu za vrijeme svoje pomorske eskapade. A ako sam ipak u krivu, za pretpostaviti je kako se Pokémon kojeg je u tom momentu hvatao nazivao Svrshichu.
Uglavnom, toliko o ovoj statistici, sinkopama, budalaštinama i nacrtanim čudovištima koja vrebaju sa zaslona vaših pametnih telefona.
A vama dragi i cijenjeni čitatelji želim poručiti samo jedno: čuvajte se budala u prometu, jer nikada ne znate tko hvata Pokémone dok vozi, a tko se jednostavno sam po sebi nalazi unutar takvog opisa.
Odoh razviti sinkopu.
Pozdrav i do čitanja.