I Bentley je podlegao trendu shoppingholičara
Eto što se događa kada jednoj manufakturi luksuza i performansi pravdu počne krojiti tvrtka koja na tržištu prodaje „mainstream“ automobile kakve između ostalih voze i policajci.
Svijet automobila je iz dana u dan sve čudnije mjesto. To je vidljivo iz malog milijuna primjera u sklopu kojih se u današnje vrijeme (najvjerojatnije) ponovno izmišlja topla voda.
Proizvođači automobila seu tom svijetu na sve moguće i nemoguće načine pokušavaju domoći kakve-takve zarade, te istovremeno neke od svojih modela napraviti poželjnima.
U toj se maniri izuzev raznoraznih tehnoloških dostignuća i stavki s popisa (dodatne) opreme na kupce i štovatelje pojedinih marki i modela (koje to često ne zaslužuju ni pod razno) apelira na sve moguće i nemoguće načine, te se čitava priča oko svijeta automobila malo-pomalo pretvara u shopping-maniju u kojoj pomodarstvo i ljudska glupost čine glavnu ulogu.
Sociološki gledano, ljudi su usprkos evoluciji i dalje poprilično orijentirani prema čoporu. To se dokazuje u tisuću i jednom segmentu ljudskog društva – od obiteljskih i prijateljskih veza (što je savršeno normalno i nepotrebno definirati referendumima i sličnim idiotarijama), preko nacionalne i vjerske pripadnosti (što je često vrlo diskutabilno), pa sve do okupljanja čopora vezanih uz idealiziranje jedne osobe, političke stranke i sličnih gluposti kojima su ljudi danas skloni.
Uglavnom, može se slobodno reći kako ljudski rod oduvijek silom želi nekamo pripadati, pa stoga nimalo ne čudi kako svako toliko zbog nekog glupana ili horde glupana dolazi do masovnih sukoba, tj. ratova.
U sklopu svijeta automobila takva se pripadnost svodi na pojedince i grupacije koje svojim afinitetima idealiziraju nekog proizvođača automobila. To je naravno sasvim prirodan i normalan tijek praćenja auto-industrije, te samim time takav način pripadanja nije ništa što bi bilo podložno osudi. No neki od nas u tome ipak pretjeruju, te skreću u nametanje svojih ideala drugima, što pak prelazi u svojevrsno maltretiranje i s druge strane čine sasvim suprotan efekt.
Takve ljude nazivamo „sektašima“, tj. ljudima koje zbog konstantnog omalovažavanja i maltretiranja drugih (dok često ni sami ne znaju zašto) njih nikako ne možemo shvatiti ni prihvatiti, ma koliko se trudili, pa im se najčešće smijemo.
Takvi su u stanju npr. Golf „dvojku“ usporediti s Bugattijevim modelom Veyron, te dotični najbrži automobil na svijetu bez grča na licu (tj. prstima) proglasiti „smećem“ ili udijeliti neki drugi opisni pridjev. Isto tako su takvi u stanju bez ikakvog povoda svraćati na neke društvene mreže i portale posvećene automobilima, te tamo svojim (često nepismenim) komentarima i bez ikakvog razloga gnjaviti ostatak populacije koja se na dotičnima okuplja. Uostalom, kao dokaz nudimo našu Facebook-stranicu, gdje se svako toliko zalomi neki tikvan koji misli da je pismen i pametan, te da njegovo mišljenje vrijedi nešto više od komadića blatne trave uz cestu (da ne kažem nešto gore od toga).
E sad…zašto spominjem „sektaše“ i slične detalje? Jednostavno zato što su takvi u stanju unedogled pričati i pisati o svojim odabranim markama automobila. I ne samo to, već su isti ti ljudi u stanju od glave do pete biti obučeni u znakovlje dotične marke, „uređivati“ svoje domove posterima i detaljima vezanim uz dotične marke, te na raznorazne gluposti (odnosno „memorabiliju“) trošiti novce kao da ih zarađuju spavanjem.
Naravno da u pojedinim momentima ni sam nisam izuzetak, jer npr. u ormaru imam tenisice s BMW-ovim logotipom i nekolicinu Toyotinih majica, no te odjevne predmete ne smatram nečim što bi me trebalo definirati, već prvenstveno artiklima koji izgledaju dobro ili mi dobro stoje, umjesto da mi služe kao eksterni podsjetnik svima da je npr. „BMW zakon“ ili kao neka takva glupost.
To smatram maloumnim i nepotrebnim, ma koliko su mi već pokušavali objasniti da zapravo nije tako.
U današnje vrijeme proizvođači automobila na tržište ne nude više samo svoje modele i dijelove, već su zastupstva prepuna kataloga u kojima se nalaze (često) priglupi i nepotrebni artikli kojima vlasnici modela pojedinih marki mogu darivati sami sebe ili svoje istomišljenike.
Naravno da je s one poslovne strane cijela ta priča sasvim u redu, no kada se sjetim da sam svojevremeno vidio Nissanovog šefa razvoja u obliku lutkice s glavom „na feder“, Dodge Viper kravatu i Ferrarijev parfem, moram priznati da sam se orijentirao prema podsmjehivanju takvih ideja i artikala.
No proizvođači automobila danas ne odustaju od tog izvora zarade, te se svako toliko na tržištu pojavi neka nova nebuloza s nekim logotipom iz svijeta automobila.
Samim time nije ništa čudno kada npr. naletite na Porscheove naočale, Jaguarovu ball-pen kemijsku olovku, ili plišanu lutkicu obučenu u Volkswagenovu majicu.
Isto tako nije čudno vidjeti Lamborghinijev mobitel, Ferrarijev laptop ili pak ukrase za kuću poput spaljenih ventila, pepeljara u obliku klipova ili pak neke sasvim sedme nebuloze koja je umjesto na otpadu završila u katalogu po nekoj (često) paprenoj cijeni. No sve se to prodaje i tržište takvih gluposti konstantno raste, za što je pak od prije nekoliko dana postao dokaz i Bentley, koji pod paskom Volkswagena (tj. V.A.G. koncerna) uz najbrži SUV na svijetu (što još uvijek smatram jednako potrebnim kao i ubodnu ranu od mačete u predjelu abdomena) i nekolicinu modela ima i hrpetinu nepotrebnih stvari izrađenih od plastike, metala i(li) neke tkanine.
Proizvoda u samom katalogu ima doista oveći broj i sežu od raznoraznih futrola i ukrasa za čovjeka i prostor, preko igračaka i tričarija za klince, pa sve do okvira za fotografije.
Da, dobro ste pročitali – Bentley ima svoj set stolnih okvira za fotografije, i ne, ne šalim se.
Naravno da mi ne pada napamet izvlačiti sve stavke iz ovog prodajnog kataloga nalik onima tvrtke Neckermann, kakve smo nekada davno razgledavali u roditeljskom domu. Razlog? Jednostavno zato što su iz takvih kataloga bake birala goblene, tate stalke za vino, whiskey i ostatak svite destiliranih preparata za postizanje dubokoumnosti i blaženstva, dok su mame s jedne strane birala majice za klince, s druge za sebe birala „nešto što je zaslužila“, dok je s treće tu i tamo bacila pogled na neki tupi kuhinjski predmet s kojim je moguće dohvatiti tatu u eteričnom stanju.
Ovakvi katalozi usprkos raznovrsnosti ipak nemaju iste artikle, a ni istu publiku, jer na svojih nekoliko stranica zapravo ne sadrže ništa korisno i nekome prijeko potrebno, već samo nekolicinu suvišnih predmeta s kojima se zbog Bentleyevog potpisa moguće hvaliti pred prijateljima.
Uostalom, ako samo pogledate fotografije nekolicine stavki iz ovog kataloga „aksesorija“, vrlo je lako uočiti gumbe za manžete (hm…kada ste zadnji puta vidjeli da ih netko ima), šalove od kašmira, ženske torbice izrađene od identične kože u kakvu Zdravko Mamić svakodnevno parkira svoje dupe tijekom vožnje svog Bentleya (što je pak samo takva referenca), šalice, postere i raznorazne vrste i podvrste kemijskih olovaka koje potpisuje renomirana tvrtka Tibaldi.
Uglavnom, manje-više svaka stavka iz kataloga na sebi ima neki „plemeniti“ materijal i prema navodima proizvođača je ručno izrađena u limitiranoj seriji.
Naravno da nitko ne spominje čije su to ruke izradile novčanik ili „klač“ torbicu, a još se manje navodi brojka vezana uz limitiranu seriju Bentleyevih proizvoda koji s automobilima zapravo nemaju pretjerano puno veze. No pretpostavljam da su potpisnicima kataloga takvi podaci nebitni – baš kao i pomodnim kupcima koji će se na pet minuta moći razveseliti s nekim od artikala, prije nego ih u potpunosti zaborave.
Znam da zbog svega što sam napisao ispadam čangrizavim i ljubomornim s***njom, no vjerujte da nije tako. Dapače, ako nekoga veseli, neka mu bude – ma koliko koštalo i vrijedilo (što usprkos popularnom vjerovanju u suprotno ni približno nisu iste kategorije).
No s obzirom na sve te „fensi-šmensi“ torbice, novčanike i okvire za fotografije, te „najbrži SUV na svijetu“ i kvarove na ovećem broju Bentleyevih ostalih modela (koji se upravo ovih dana s ulica povlače na prisilne servise), jednostavno mi nije jasno zašto se jedna ovakva slavna tvrtka ne posveti razvoju nekih novih modela i daljnje fascinacije? Ne bi li za jednog proizvođača itekako posebnih automobila bilo bolje posvetiti se domeni proizvodnje u koju pripada, umjesto da se sramoti kroz ponudu i prodaju ženskih torbica, šalova i držača za kreditne kartice s kromiranim detaljima?
Mislim, možda sam u krivu i cijelu priču gledam iz krivog kuta, no s obzirom na današnje trendove u sklopu auto-industrije ovakvi potezi od strane nekih od najposebnijih proizvođača automobila na svijetu ispadaju istovremeno smiješnim i tragičnim.
Ne mislite li i vi tako?
