Najčitaniji auto portal u hrvatskoj - 300.000 čitatelja mjesečno

POWERED BY 1KLIK.HR

Hrpa slova i jedna Uber igra za vas

Što se mene tiče, mogu reći da nakon kratkog igranja (i iskrenog odgovaranja), rezultat stvarno ostavlja u nevjerici…

Eto ga... Link potražite u tekstu.
Eto ga… Link potražite u tekstu.

Uber – za neke posao snova, a za neke tek razlog da odmahnu rukom i nastave spavati. Tvrtka koja je svojim „otvorenim“ pristupom ideji taksi-službe stvorila polje tihog ratovanja u mnogim zemljama Europe, a u našim krajevima masovna negodovanja, „spontana“ okupljanja i raznorazne prozivke, tučnjave i svu silu ostalog s*anja.
No priznali mi to sebi ili ne, Uber je usprkos svemu u bazi jedna stvarno odlična ideja.

Nelojalna konkurencija, ili samo lijenost protiv tehnologije?
Nelojalna konkurencija, ili samo lijenost protiv tehnologije?

Naime, bez ulaska u neke ekstremne polemike sa samim sobom, realno je taksi-služba u Hrvatskoj jedno veliko polje užasa. Tvrtke se ponašaju kao da su same na svijetu, vozači su (pre)često u teškoj borbi s navigacijskim sustavima i mahom iz gradova u kojima nisu rođeni i ne snalaze se ni pod razno (što je npr. u Zagrebu itekako vidljivo). Cijene su manje-više iste. Čak se i računi većinom izdaju, što je u svakom slučaju plus. Ali se ipak svako toliko zalomi neki primjer u sklopu kojeg put od 30 kilometara na nekim podnebljima „lijepe naše“ košta nogu, ruku i bubreg – i to turista koji ne zna ni što ga je snašlo, ni zašto je prijevoz od Ultre do garaže s osamnaest kreveta koja glumi apartman platio 100 eura. No takvih je primjera uvijek i posvuda bilo, pa cijela ta priča nije vezana striktno za taksiste. Stoga nema smisla razbacivati drvlje i kamenje po ljudima koji u krajnjoj liniji žive na cesti i voze sve i svakoga, ne bi li preživjeli.

Uglavnom, vratimo se Uberu…

Aplikacija koja se globalno koristi.
Aplikacija koja se globalno koristi.

Ideja iza ovog „servisa“ je stvarno odlična – imaš aplikaciju, naručiš si najbližeg vozača, sjedneš i voziš se. Platiš putem aplikacije, ocijeniš uslugu i to je u pravilu to. Čovjek može biti pijan kao dupe ili našmrkan poput Bujanca, i zapravo je sasvim dovoljno biti u mogućnosti reći finalnu destinaciju, što u klasičnim taksi-službama često nije baš tako, jer (i opet napominjem) vozači često nemaju blage veze gdje se pojedine adrese nalaze, pa je potrebno i kao putnik ostati pribran i tu i tamo uskočiti s nekim objašnjenjem vezanim uz rutu. U protivnom taksimetar samo zbraja, a odredište je ne samo daleko, već i upitno.
S one poslovne strane, Uber kao služba definitivno ima svoje neprijatelje. Najčešće se radi o taksistima „profesionalcima“ koji za početak moraju imati licencu. Zatim im automobili moraju biti „ovakvi“ ili „onakvi“, a onda slijedi i mali milijun poreza, prireza, davanja i tko zna čega još sve ne, jer ovu našu jadnu i pokradenu zemlju netko treba i održavati na aparatima. Stoga nimalo ne čudi bijes pojedinih taksista i udruga (tj. sindikata) kojima isti plaćaju članarinu, jer je Uber svega toga na neki način lišen, pa u određenom postotku cijele istine doista i predstavlja „nelojalnu konkurenciju“.
Doduše, s obzirom na bezvlađe i glupost koja je u redovima vladajućih (neovisno o stranci na vlasti) apsolutno neuništiva, moram se s taksistima i složiti. Ali za prometne blokade gradova i cesta „spontanim“ okupljanjima stvarno nema opravdanja. Nismo Teksas u 1822. godini i stvarno je jadno kada se pojedinci prave kao da jesmo i ponašaju se poput lokalnih šerifa – imali pravo ili ne.

Ovog vozača ne poznajemo.
Ovog vozača ne poznajemo.
foto: Uber

Osobno poznajem nekolicinu ljudi koji su se barem dijelom odmaknuli od nepotizma i iskorištavanja radnika u privatnom sektoru. Dotični su jednostavno kupili najjeftiniji mogući automobil (po mogućnosti s ugrađenim auto-plinom), te su odlučili grijati dupe u vozačkom sjedalu i prevoziti ekipu od točke „A“ do točke „B“.
Svi kažu da im se vožnja za Uber isplati i u pravilu su zadovoljni matematikom s kojom računaju prihode i rashode. Kažu da im taj posao ne predstavlja stres i da usprkos činjenici koja kaže da na ovom svijetu uvijek ima „bisera“ (čitaj: kretena), sam posao nije nimalo težak za odraditi. U pravilu sjednu za volan, na licima zadržavaju više ili manje iskren osmijeh i vozikaju se okolo, te time zarađuju novac s kojim žive. I to je sasvim u redu – pogotovo u državi koju već desetljećima tresu ne samo valovi, već i tsunamiji nezaposlenosti.

Početak online igrice izgleda ovako...
Početak online igrice izgleda ovako…

Naravno da „uvijek može bolje“, ali za većinu Uberovaca zarada je na kraju svakog mjeseca sasvim zadovoljavajuća. Veliki je plus da ne postoji uhljebljeni šef koji u sklopu radnog okruženja smatra da je terorizam jednak učinkovitosti, a onda je tu i jednostavnost obavljanja posla. Sjediš, voziš, šutiš ili pričaš (ovisno o putniku koji sjedi na stražnjem sjedalu). „Radiš koliko treba, koliko možeš ili koliko imaš volje, tako da na kraju mjeseca računica oko zarade ovisi prvenstveno o tebi“. Tako je to ukratko objasnio jedan moj poznanik koji s Uberom bilježi već osmi mjesec suradnje.
I iskreno vjerujem da tako i jest.
No što kada krene razmišljanje o omjeru „uloženog i dobivenog“ izvan granica „lijepe naše“?
Kolika je zarada „vani“, gdje je uvijek bolje nego ovdje?
Isplati li se biti polu-taksistom i sjediti za volanom automobila koji funkcionira prema potrebama aplikacije?
Provjerite sami u sklopu ove vrlo interesantne i edukativne online-igrice – THE UBER GAME.

Ajme izbora...
Ajme izbora…

Neću otkrivati detalje, ali ukratko rečeno, igrica vas stavlja u ulogu vozača Ubera – i to na najrealniji mogući način. Tijekom igranja (tj. odabira za vas ispravnih odgovora tijekom igre) doći ćete do kraja na ovaj ili onaj način. To nije upitno.
Ono što pak jest upitno svodi se na prihode i rashode, obaveze, socijalni život (jer biti 24 sata na dan u automobilu ne može nitko više dana uzastopno), te zaradu na kraju tjedna i mjeseca.
Igrajući onako „na brzaka“, uspio sam zaraditi nekih 250 dolara na mjesec, odnosno nekih 1,600 kuna, što u pravilu nije dovoljno za bilo kakav čak i nazivno „normalan“ život, ali to je moj primjer.
Možda ćete tijekom igranja vi cijenjeni čitatelji na vlastitom primjeru shvatiti da je Uber tvrtka snova i za vas – baš kao što je to slučaj kod nekolicine gore navedenih poznanika s kojima sam pričao o toj temi.
A možda ćete shvatiti i da Uber sa svime što jest, jednostavno nije opcija.
U svakom slučaju zaigrajte – link je tek mrvu iznad ovog dijela teksta (slike) i „polakiran“ je u narančasto. Ne traje dugo i sigurno vam neće biti žao, a tijekom igranja biste na najblesaviji način možda mogli naučiti ponešto i o sebi.

Sretno vam bilo u istraživanju.

Možete li bolje od ovoga?
Možete li bolje od ovoga?