Honda, malo povijesti i jedna nenormalna reklama
Moram priznati da nisam mislio kako će me nakon odgledanog filma pod nazivom „Mega-morski pas protiv Krokosaurusa“ ikada više iznenaditi i zbuniti ikakav celuloidni uradak. No bio sam u krivu, jer se nakon gledanja ove reklame i dalje negdje u dubini vlastite sive tvari pitam „koji sam to k***c upravo pogledao?!?“.
Honda – renomirani japanski proizvođač koji je tijekom posljednjih nekoliko desetljeća pokoravao raznorazne segmente svijeta automobila. Iako priča o ovom gigantu počinje još šezdesetih godina prošlog stoljeća, kada su prvi Hondini automobili ponudili odličnu alternativu ostatku konkurencije na japanskom tržištu, ono najbolje tek slijedi.
Naime, od sedamdesetih godina minulog nam milenija, Toyota Corolla je na američkom tržištu ponudila jeftin i kvalitetan oblik prijevoza, te je time pokorila tamošnje tržište i (p)ostala najprodavanijim automobilom svih vremena. Do tog su momenta „svete krave“ na četiri kotača za Amere značili ogromni V8-gutači naftnih derivata, koji zbog tadašnje naftne krize nisu imali šanse opstati.
No Corolla nije dugo ostala „jedini ispravan izbor“ (kako su neki mediji oglašavali Corollu), jer je ubrzo nakon svog iskrcavanja na američko tlo Toyota dobila prvog stvarnog rivala u obliku Honde Civic, koja je i dan-danas među najprodavanijim modelima na američkom kontinentu, ali i u svijetu.
Tijekom sljedećih godina je Honda zbog svojih nastupa i sporadičnih dominacija u svijetu utrkivanja dobila status najsportskije marke iz Japana, pa stoga ne čude horde napetih i nabrijanih štovatelja ove marke koji i dan-danas misle da je VTEC najfascinantniji akronim svih vremena. Isti najvjerojatnije misle i da je oznaka Type R spomenuta u Bibliji, jer se modelima s tom oznakom klanjaju jače nego su to činili svjedoci premijernog prikazivanja deset zapovjedi.
Nadalje je tijekom minulih desetljeća Honda nastupala i u sklopu raznoraznih serija utrka unutar kojih je ova tvrtka svako toliko bilježila sporadične dominacije i ispadala još sposobnijom u očima javnosti, a u današnje vrijeme Honda djeluje globalno i na milijun i jednom planu proizvodnje – od kosilice i robota koji igraju nogomet, pa sve do aviona koji svojim genijalnim rješenjima letenje čine ljepšim, jeftinijim i zanimljivijim.
Za nas je obične smrtnike Honda u pravilu oduvijek nudila odlične alternative u obliku raznoraznih ekonomičnih i solidno opremljenih modela koje nije bilo teško voljeti, kao ni održavati. Kvaliteta je pala u poseban plan tijekom devedesetih godina prošlog stoljeća, kada su mnogi oktanoglavci (čak i u našim krajevima) odustali od Golfova i Kadetta, te svoje afinitete prebacili na Civic i CRX, te je polje snova umjesto Ferrarija i Porschea za mnoge postao model NSX.
No u današnje vrijeme Honda nije ni sluga onome što je ta tvrtka bila prije, jer modeli te marke nerijetko ispadaju neopisivo ružnim limenim oblicima na četiri kotača, dok ono lijepo s Hondinom značkom dolazi uz nimalo lijepo cijenu (za što je novi NSX možda najbolji primjer).
Uostalom, znate li ikoga tko je tijekom posljednjih nekoliko godina javno izjavio „Civic je predivan automobil“ ili pak „Accord puca od snage, a košta kikiriki“?
Niti mi.
Dakle Honda u današnje vrijeme može ispasti tek blijedom kopijom onoga što je ta tvrtka nekada bila.
Sportska orijentacija za tu marku danas praktički ne postoji, te se ponuda modela većinom svodi na dosadne i nepotrebne SUV-CUV-svašta-nešto-modele koji umjesto auto-entuzijasta oko sebe skupljaju milenijalce kojima su od voznih svojstava i performansi puno bitnije stavke koje podrazumijevaju veličinu prtljažnika i(li) potrošnju goriva, te kojima čak ni Pontiac Aztek nije (bio) odvratan.
No zato je tu marketing koji već desetljećima za Hondu obavlja odličan posao.
Naime, kada bih poželjan automobil definirao kroz reklamu na televiziji, onda bih Hondine modele bez problema mogao svrstati među najpoželjnije na svijetu, jer su im reklame doista odlične.
Ako se samo sjetim reklame za Accord sedme generacije tijekom koje domino-efektom u kadar dolazi sam automobil, ili pak one koja iz samo dvije matice prezentira kompletnu povijest marke, bez problema mogu reći kako su to neke od najboljih reklama koje sam ikada imao prilike vidjeti – i to ne samo u domeni svijeta automobila.
Ideje iza tih reklama jednostavno su odlične, provedba još bolja, te samim time ispada kao da se doista radi o nečem posebnom što zapravo vrijedi reklamirati na toliko inventivan način. Samim time ni realnost nije toliko bitna, jer već gušt gledanja tih minutu-dvije ima svoj (izuzetno pozitivan) efekt na gledatelja. Stoga ova posljednja u nizu odličnih reklama zapravo djeluje kao da je Honda odjednom u redove marketinga zaposlila ovisnike o teškom drogama koji usput imaju i fetiš prema mačkama.
Iako je početkom mjeseca kolovoza bio internacionalni dan mačaka (da…to doista postoji), te je u pozadini reklame Hondin doprinos toj svjetskoj proslavi brkova i prgavog karaktera koji u organizaciji IFAW-fonda traje još od 2002. godine, svejedno nema opravdanja za ovu polu-drogiranu katastrofu u trajanju od nekih pola minute.
Naravno da cijenjenom čitateljstvu ne bih nipošto htio oduzeti tzv. „WTF-moment“ koji će tijekom gledanja same reklame biti itekako prisutan, pa neću objašnjavati scenarij. Dapače, dovoljno je reći kako je u centru cijele priče (još) jedna od Hondinih akcija čišćenja (nekog) lagera automobila, jedan od ružnjikavih SUV-modela, te nekolicina mačaka čije se iritantno glasanje može usporediti eventualno s istom takvom pojavom Bujanca, Markićke i njima slične ekipe na npr. dječjem rođendanu ili trudničkom tečaju. No usprkos tome ovu reklamu vrijedi vidjeti i potom se zapitati pitanje iz uvodnog dijela teksta.
Kao što sam i prije napisao, pozadina priče je uklapanje Honde s internacionalnom proslavom dana mačaka, ali to svejedno ni približno nije opravdanje za ovakav užas od tridesetak sekundi. Uostalom, ako bi netko i našao opravdanje, onda bih za sljedeće reklame predložio nekolicinu drugih praznika i proslava:
12.02. Dan seksualne i reproduktivne slobode – savršen motiv za reklamu unutar koje bi se reklamirala kakva servisna akcija (s obzirom na to da nam je svima poznato koliko prosječni servis današnjih Hondinih modela seksualno djeluje na mozak i novčanik).
18.03. Internacionalni anarhistički dan akcije – još jedna savršena podloga za reklamu koja bi podsjećala na slavnu povijest marke, te odavala počast neprekidnom turiranju izmučenih motora kakvima se diče Honde Civic u našim krajevima čim se na obzoru pojavi neki GTI ili nešto tome slično.
24.04. Međunarodni dan zaštite laboratorijskih životinja – odlična baza za proljetnu reklamu tijekom koje bi se neki od Hondinih modela mogao prati bez korištenja šampona, a što se scenografije i pasa-dobrovoljaca tiče uvijek postoji opcija snimanja u romskom naselju, što bi uvelike pojeftinilo kampanju.
21.05. Svjetski dan kulturnih različitosti, dijaloga i razvoja – super ideja, samo bi provedba u našim krajevima bila poprilično diskutabilna. Zašto? Jednostavno zato što bi Honda morala u sklopu reklame prikazati raznorazne okupatorske i obrambene snage koje su (i) danas aktualne, pa bi promocija mogla ispasti u najmanju ruku čudnom.
05. 08. Dan domovinske zahvalnosti – hmmm…kad drugi puta razmislim, možda je bolje preskočiti ovakvu podlogu, jer bi reklama mogla ispasti itekako problematičnom. Honda bi trebala osigurati kompletno crni automobil, glazbena podloga bila bi poprilično atipična, a i M.P.Thompson bi najvjerojatnije trebao promijeniti „umjetničko“ ime u M.P.Katana, no na kraju bi sve bilo uzaludno, jer se od neartikuliranog glasanja publike ništa ne bi čulo. Stoga ova opcija zapravo nikako ne bi bila prihvatljiva.
08.09. Svjetski dan pismenosti – sumljam da bi iko od djelatnika u odjelu mrt…markt…maket…ma oni što pišu te reklame uspijo u Rvackoj napravit` dobru reklamu na te praznik i šnjon reklamirati ono auto. Pa nije ´onda Wolkswagen.
21.09. Noć zaštite šišmiša – Honda…Batman…špilja… Već ovako kroz pojmove ideja zvuči dobro, zar ne?! Jedini problem bi mogao nastati vezano uz izbor modela koji bi Honda na takvoj reklami prikazivala javnosti, jer pojam „mrak“ s modelima ove marke već dugo nitko nije povezao.
01.10. Međunarodni dan vegetarijanstva – Honda boje celera, pod boje patlidžana i evo kontrasta. Takvoj scenografiji dodamo još nekolicinu dobrih komada obučenih u mrkve, rajčice i luk, i recept za vizualno varivo je tu.
Domaća verzija ovakve reklame jedino ne bi smjela sadržavati krastavce u bilo kojoj formi, jer bi tada Hondina reklama bila zabranjena „u ime obitelji“, a to nikako ne bi bilo dobro.
05.10. Svjetski dan pješaka – da se radi o svjetskom danu gaženja pješaka, za pretpostaviti je da bi kampanja u našim krajevima ispala odličnim potezom i da bi Audi ostao bez barem nekoliko kupaca, no kako se gaženje pješaka ne spominje kao okosnica ovog praznika, možda je ipak bolje preskočiti ovu ideju.
24.11. Međunarodni dan ne kupovanja – praznik koji za Hondu u našim krajevima zapravo predstavlja svojevrsnu realnost, jer ova marka svoje mjesto pod suncem na našim prostorima uporno ne nalazi. Tome u prilog idu i statistike koje Hondu čak ne svrstavaju ni među prvih deset proizvođača po prodaji automobila, tako da se zapravo vrijedi zapitati je li ova kampanja zapravo već počela.
Eto…to bi bili naši prijedlozi za marketinške kampanje u smislu povezivanja s praznicima i sličnim izmišljotinama modernog doba.
…a za sve one koji misle da su nam ideje loše, neka još jednom bace pogled na ovu u privitku teksta i uživaju u mačkicama.
Sve ostalo bilo bi jednostavno suvišno reći, zar ne?!
