Hakiranje auta, ozbiljna prijetnja ili senzacionalizam?
Imamo pametne telefone, ubuduće ćemo imati i pametne aute i uz sve te pametne stvari i internet, učestalije hakiranje izgleda kao realna mogućnost. To je ujedno i jedini razlog zašto vam se ponekad čini da ta vaša krntija i nije tako loša.
Jeste li gledali film iz 2008. Untraceable s Diane Lane? Nije da morate, mediokritetni trilerčić, ali sadrži scenu onoga što se u novinskim člancima predstavlja kao smiješeća budućnost. Ili bolje rečeno, prijeteća. Možda ne u toliko ekstremnom obliku gdje vas psihopatski ubojica pokušava pa.. lišiti života vašim vlastitim autom, nego u prilagođenijem svakodnevnom obliku. To uključuje, recimo, prisilno pojačavanje klime i glazbe, pranje vjetrobrana, trubljenje, pokazivanje krivih vrijednosti o gorivu i brzini, gašenje motora, isključivanje kočnica ili preuzimanje kontrole nad upravljanjem. Ili jednostavno dobivanje virusa. Neke od tih stvari je napravio iz udobnosti svog doma, sad već proslavljeni dvojac, Charlie Miller i Chris Valasek. I to novinaru Wireda dok je bio u svom autu. Više manje sve znamo o tom Jeep Cherokee upadu, ali i provali Toyote i Forda, medijskoj pažnji i opozivanju vozila zbog naknadne zakrpe. Tesla, Chevrolet i BMW, neka su to od imena koja su se na teži način upoznala s čarima hakiranja.
Ono čemu nas je cijela panika naučila jest da je automobil moguće hakirati preko OBD porta, pomoću USB-a priključenog na automobil, preko Bluetootha, koristeći wi-fi, putem interneta, pomoću mobilne telekomunikacijske mreže te koristeći signal digitalnog radija. Kako Intel inače surađuje s nekim automobilskim imenima, zabrinut stanjem, dao je neke ideje za obrane od potencijalnih hakerskih napada. Savjetovali su o izradi sigurnih sustava za provjeru autentičnosti da razni razni sustavi u autu komuniciraju jedni s drugim, a ne s vanjskim izvorima. To se nimalo ne poklapa s težnjama autonomnih auta koji žele komunicirati s gotovo svime što postoji. Također su u Intelu zabrinuti za cijeli opskrbni lanac u kojem se mogu krivotvoriti dijelovi koji ulaze u vozilo pa se i tu zalažu za povećane sigurnosne mjere. Lijepo od njih. Sljedeća slika je izvučena iz njihovog izvješća i dotiče se svih mogućih točaka za neovlašteni upad u auto iz daljine.
No jesu li pretjerani svi ti „hakeri će vam hakirati auto“, „životi su vam u opasnosti“ i slične strepnje? Zvučan i radikalan naslov prodaje bolje od nekog umjerenog, to je svima jasno. Kao kad vas bombardiraju savjetima kako da hitno detoksicirate tijelo, jer je to apsolutno potrebno ili kako trebate izići na ulice i prosvjedovati protiv GMO-a i zlih kompanija koje ga prodaju. Nitko u člancima takvih vrsta se ne potrudi natuknuti ono što vam najbliži liječnik ili iole informirana osoba može reći: da se detoksicirate konstantno zahvaljujući jetri, bubrezima, crijevima i ekipi te da je GMO kod nas zabranjen, a ozloglašene kompanije prodaju dobro staro konvencionalno sjeme, koje im se isplati jer je skuplje. Na stranu sad to, ali neke paralele se mogu povući. Svi znaju za Jeep Cherokee hakerski dvojac, ali tko zna da im je trebalo preko godinu dana da to izvedu? Te sitne pojedinosti nekako kao da promaknu kad se želi prenijeti neka vijest. Sve i jedan „hakerski“ napad na auto nije bio pravi hakerski, nego onaj u kontroliranim „laboratorijskim“ uvjetima, od strane stručnjaka. U službi povećanja sigurnosti. Senzacionalizam čini svoje što potvrđuju razne ankete poslije provedene na ispitanicima gdje saznajemo da su ljudi istinski zabrinuti i da im takve stvari utječu na odluke o kupnji auta. Velik broj ljudi misli da se problem hakiranja apsolutno nikada neće riješiti, a to je već ozbiljno. Dobro, olakotna okolnost je to što su u pitanju građani zemlje koji također, njih preko 50%, vjeruju u demone. Pogađate o kome je riječ.
Prije nekoliko godina je javljeno da je na jednom od kampova za povećanje sigurnosti auta, gdje mahom dolaze inženjeri i drugi zainteresirani (CyberAuto Challenge), jednom običnom 14-ogodišnjaku uspjelo hakiranje auta. Ni manje ni više nego s iPhoneom i sitnim potrepštinama koje stoje 15 dolara. Prema procjenama, stručnjacima na kampu bi trebali mjeseci i mjeseci da to isto učine. Katkad je najveća prijetnja ljudski potencijal, a ne samo dosezi tehnologije. Nije javljeno javnosti o kojem se automobilu točno radilo i cijeli slučaj je napola pokriven velom tajni. I bez talentiranih klinaca ono što se nameće jest: što je auto pametniji, to je ranjiviji. Kako god bilo, veselimo se budućim sigurnosnim zakrpama, kampovima i konferencijama za povećanje sigurnosti te planskim hakiranjima iz kojih ćemo nešto naučiti, ali još uvijek smatramo da prašina oko svega treba biti malo umjerenija.
