Gran Turismo 7 kao povratak korijenima
Skoro pet je dugih godina iščekivanja na kraju ipak vrijedilo izdržati. Jer nakon „pomalo“ razočaravajućeg GT Sporta prije tjedan je dana za ekipu nabrijanaca na virtualno utrkivanje stigla je prava poslastica…
Kada je Gran Turismo Sport sa svojih 168 automobila po prvi puta zasjeo na PlayStation 4 konzole, većina štovatelja lika i djela g. Yamauchija nije baš bila pretjerano zadovoljna. Jer ovaj je pune 4 godine razvijani naslov u sklopu 20-godišnje tradicije po prvi puta pobjegao od svoje klasične recepture.
I to se poput prednjih farova u obliku pečenog jajeta na Porscheu 911 (996) ispostavilo nepotrebnim i nepoželjnim za mnoge.
Odjednom nije bilo moda igranja koji podrazumijeva karijeru. Nije bilo klasične garaže u kojoj su se automobili skupljali poput trofeja s kojima ste se mogli hvaliti prijateljima. Nije bilo kupova, velikih zlatnih pehara i bilo kakva opcija tuninga svedena je tek na brojke i slova.
Time je uskraćen onaj vizualni dio fascinacije s kojim je GT-serijal iz nastavka u nastavak očaravao zaljubljenike u PlayStation i virtualno utrkivanje.
Ali ono najgore od svega zapravo je činjenica koja kaže da Gran Turismo Sport zbog svojih izmišljenih automobila i dobrog dijela staza više nalikuje na „Ridge Racer“ nego na ono čime je Polyphony Digital od 1997. godine fascinirao „gejmere“ diljem svijeta.
Srećom, tome je svemu došao kraj. Jer Gran Turismo 7 ne samo da je među nama već nekoliko mjeseci, već se radi o jednoj od „onih“ igara koje na sve moguće i nemoguće načine slave svijet automobila i sve ono zbog čega ih volimo.
Pa kada je već tako, ajmo se baciti u jednu kratku recenziju nakon tih nekoliko mjeseci (sporadično) provedenim s rukama zalijepljenim za kontroler…
Prva je stvar koju će nakon pokretanja igre po prvi puta svaki novi „gejmer“ vidjeti (naravno) uvod. I ako se mene pita, vrijedi ga pogledati od početka do kraja, jer je stvarno zanimljiv i vizualno impresivan.
Tijekom trajanja tog uvoda vidjet ćete mali milijun lijepih kadrova koji slave auto-industriju i sve što je u sklopu nje od njenih početaka do današnjih dana vrijedno spomena. I sve je to uklopljeno u lijepu i melodičnu glazbu uz koju biste se na trenutke mogli osjećati nostalgično.
Naravno, vidjet ćete i hrpetinu jako dobro ukomponiranih reklama s kojima se prezentiraju partneri ove igre. Ali s obzirom na to da se dotične suptilno izvedene reklame uklapaju u cijelu priču, oko tog dijela ne bi trebalo biti nikakvih zamjerki.
Potom slijedi prvi pogled na glavni meni koji umjesto hrpetine slova i tablica izgleda poput nekog omanjeg gradića na obali.
Tu će vam se javiti jedna teta koja će vas provesti kroz osnove funkcioniranja menija i svakog zasebnog dijela koji se u njemu nalazi. Tijekom tog inicijalnog upoznavanja s nečim novim dobit ćete upute kako se koristiti s garažom, auto-školom (odnosno mjestom gdje se borite sami sa štopericom i sami sa sobom, ne biste li dobili licence koje vam u početku trebaju) i još nekim mjestima na koja ćete kad-tad kliknuti.
A onda slijedi i prvi susret s birtijom.
Da… Dobro ste pročitali… S birtijom.
I s njenim vlasnikom koji se zove Luca.
Naime, kako klasični „home“ dio ni u ovom nastavku Gran Turisma ne postoji, tako je centralnim mjestom zbivanja vezanim uz karijeru svakog pojedinog igrača postao “Gran Turismo Café”.
Odnosno birtija, kako sam to već preveo na naš materinji jezik.
Što se mene tiče, čim je postalo jasno da je upravo birtija postala centralnim mjestom događanja kroz koje ću graditi svoju GT7-karijeru, moram priznati da sam se zapitao je li Polyphony Digital tijekom posljednjih nekoliko godina zapošljavao gomile Hrvata.
A onda je onaj sarkastični ja počeo zamišljati scenarije u sklopu kojih signore Luca zapravo postaje Ante ili Jozo koji s pršutom na čelu i uz mahanje s iskaznicom neke eminentne političke stranke po nalogu „kolege“ preko veze gura mene kao novopečenog trkača u svijet Gran Turisma. Naravno, s domovinom u srcu i s kamenjem, kršem i maslinama u obliku glazbene podloge.
Uglavnom, kada sam se prestao smijati i primio se utrkivanja, vrlo brzo mi je sve skupa postalo nekako simpatično. Jer meniji s Ferrarijima, Porscheima i ostalim ekskluzivnim jurilicama uskoro su ispali boljim opcijama od onih na kojima se navode specijaliteti poput ćevapa, vješalica i 674 vrsti pizze.
I ne… Za one koji su možda pomislili na to, vrijedi odmah napomenuti kako u ovoj birtiji nema janjetine ni domaće rakije.
Što se tijeka igre i utrkivanja tiče, jedna ideja sudjelovanja u raznoraznim utrkama orijentirana je prema skupljanju iskustva i novaca. A ona druga ideja na neki način podsjeća na Pokémone, jer u sklopu Gran Turisma 7 „moraš skupit´ sve“ nije samo slogan, već i jedna od glavnih okosnica same igre koja od svakog „gejmera“ pokušava napraviti kolekcionara automobila.
Uglavnom, u maniri tog nemilog skupljanja automobila signore Luca me svako malo tjerao na utrkivanje u raznoraznim kategorijama te nakon uspješnog prolaska svake od ukupno 39 inicijalno postavljenih misija dograđivao stranice svog menija s automobilima iz moje garaže.
Naravno, kako se sama igra iz mjeseca u mjesec konstantno nadograđuje, tako su se u birtiji pojavili i neki novi momenti, ali to bih ipak prepustio vama cijenjenim čitateljima na otkrivanje.
Nakon svakog odrađenog menija ostala je i neka zanimljiva, lijepa i stilizirana fotografija automobila s kojima sam se po klasama utrkivao.
A kada je posljednja stranica menija dobila svoja tri automobila karijera je službeno završila samo nekoliko dana od njenog početka. Jer s 39 ispunjenih zadataka Luca odlazi u Irsku zbog pretjerano visokih troškova plina i struje, pa se birtija zatvara. Ali zato počinje borba po kontinentima i u sklopu raznoraznih utrka koje su zajedno sa stazama i automobilima otključane tijekom sporadičnih boravaka u birtiji.
Što se kategorija utrkivanja tiče, ima ih mali milijun. I sve su manje-više vezane uz „PP“ status koji svaki pojedini automobil u svojoj srži ima.
Dotični status (odnosno brojka vezana uz svaki od automobila s kojima se tijekom igre susrećete) automobile svrstava unutar nekih kategorija vezanih uz performanse. I zato je prije ulaska u pojedine utrke potrebno itekako puno kemijanja ne bi li vaš odabrani automobil s jedne strane odgovarao pravilima i limitacijama, dok bi s one druge i dalje bio konkurentan tijekom natjeravanja po stazi.
Isto tako vrijedi spomenuti i svu silu stvarnih i nestvarnih staza na kojima se sve te utrke odvijaju. A posebno je bilo lijepo vidjeti i provozati se po „High Speed Ringu“ koji se uz još neke legendarne staze iz nekih bivših vremena preslikao u ovaj posljednji nastavak Gran Turisma.
Tijekom utrkivanja ćete jako brzo shvatiti da su umjetno inteligentni digitalni protivnici postali prava konkurencija. Dakle, nema više nesmetanih prolazaka kraj automobila na stazi koji djeluju kastrirano i kao da nisu s iste planete kao i vi.
Sony je upravo za GT7 razvio „Sophy“ kao najsofisticiraniji oblik umjetne inteligencije vezane uz simulaciju vožnje. Samim time ćete se već na srednjem nivou težine na trenutke opako znojiti ako krenete u utrku s identičnim brojem konja kao i ostatak ekipe na stazi. A na onom najtežem najčešće nećete uspjeti stići daleko unutar ukupnog poretka i ući u krug najbržih na utrci.
I zato će se neki od vas cijenjenih čitatelja osjećati poput lika koji nije volio učiti, pa je umjesto mature dobio priliku ponavljanja istog razreda nekoliko puta uzastopce, ali to je već drugi par rukava…
Kada se tijekom sporadičnih boravaka u birtiji otključaju sve staze, na svakoj od njih ćete moći odraditi razne utrke. A svaka od tih utrka sa sobom donosi i svoje „misije upoznavanja“ i onaj arkadni mod u kojem ćete rezultate ostvarivati ovisno o tome koliko jake protivnike na stazu postavite.
Sve to naravno donosi novac (s kojim je inicijalno bilo velikih problema i optužbi od strane štovatelja GT-kulta), automobile i kolekcionarski status koji je u sklopu ove igre iz ovog ili onog razloga od saveznog značaja.
Ali sve to više nije direktno vezano uz karijeru koju ste poput pravog odlikaša ili pak nekog domaćeg ministra ili poduzetnika započeli i završili u birtiji.
Licence su i dalje prisutne. Ali od njih baš i nema pretjerano puno koristi, pa na taj dio priče u ovom trenutku ne bih trošio retke i slova. Jer se u sklopu licenci i njihovih kratkih vremena prolaska zapravo ništa nije promijenilo.
U tom je dijelu Gran Turisma još uvijek poanta u tehnički savršenom prolasku (dijela) staze ne bi li se osvojila brončana, srebrna ili zlatna medalja. I naravno da je i dalje potrebno imati jako debele živce – pogotovo ako ste perfekcionisti i ovisnici o zlatu.
Isto tako su prisutne i misije u sklopu kojih se potrebno probijati s posljednjeg na prvo mjestu unutar jednog kruga, dobivati bodove za šutanje dupeta po stazi u nekom Drift-automobilu ili pak postizati nemile brzine i pri tome koristiti zavjetrinu automobila ispred sebe dok jurite u Veyronu.
Svaka od licenci i misija donosi vremenske okvire unutar kojih ćete osvajati broncu, srebro ili zlato te ovisno o tome na kraju primati nagradne automobile s kojima će „moraš skupit´ sve“ priča još jače upasti u fokus.
Dotične su misije većinom opako teške za proći i samo će malobrojni uspjeti osvojiti zlato u svakoj od njih. Ali to i ne bi trebalo predstavljati neki veliki problem, jer je u krajnjoj liniji i dalje riječ o igri.
Što se automobila tiče, na izbor je već u samom startu nekih 430 modela raznih proizvođača. Neki su zastupljeniji u domeni modernih jurilica, dok se neki drugi više oslanjaju na neka stara vremena, pa je njihove modele najčešće moguće sresti kod prodavača polovnjaka.
Iz Polyphony Digitala svako malo dolazi pokoja informacija o dograđivanju te brojke automobila tijekom nadolazećih mjeseci. I koliko sam do sada imao prilike vidjeti, te se nadogradnje događaju redovito.
Samim time je vidljivo da se Polyphony Digital oko cijele ove priče i dalje trudi, a to je pak za svaku pohvalu. I još je k tome besplatno.
Barem za sada…
Izuzev tvorničkih i realnih modela na tapeti su ponovno i oni izmišljeni automobili poput onih konceptnih s kojima su proizvođači u obliku svojih „vizija“ uletjeli još za vrijeme Gran Turisma 5, a onda su tu i oni drugi izmišljeni automobili poput Nissana GT-R i Honde NSX za Rally.
I sve te prisilno za GT Sport prilagođene izmišljotine na neki način kvare ukupan dojam.
Ali onda opet u fokus padnu legende poput CSL-a E9, Corvette C4, Countacha i Testarosse te sve sile Porschea, Nissana i Toyoti s kojima se svijet automobila izgradio u ono u čemu danas uživamo, pa sve skupa i opet izgleda odlično.
Jedini problem leži u tome što kupnja tih legendarnih automobila s jedne strane ovisi o trudu virtualnog (i poprilično nesposobnog) vlasnika gore spomenute firme s polovnjacima, pa je potrebno jako paziti što se pojavljuje na prodaju u tom salonu. A s one druge pak strane cijela priča oko sjedanja za virtualni volan nekog Forda GT40 ili Ferrarija 250 GTO ne ovisi toliko o nedostupnosti zbog prodanih rezervi, već Hagerty (da… taj dio igre je sponzoriran) cijenu takvih automobila diže nebu pod oblake.
Zato je potrebno papati puno žganaca i na stazama gubiti puno živaca do trenutka u kojem će se neki od tih skupocjenih automobila naći u vašoj kolekciji. Ili ćete poput debelog klinca ispred neke slastičarnice jednostavno lizati izlog.
No ako već ništa drugo, onda je lijepo znati da i takvih automobila u ovoj genijalnoj igri ipak ima…
Kao što sam negdje gore već spomenuo, GT7 je ponovno orijentiran i prema svijetu tuninga i stylinga. A to pak u prijevodu znači da se “GT Auto” ponovno vratio iz mrtvih. No ovaj puta izuzev pranja automobila i izmjena ulja u motoru što polovnjake vraća u život s punim plućima, ova izmišljena tvrtka donosi i svu silu felgi renomiranih proizvođača.
Recimo da uz sve te silne dezene kotača u ovoj igri praktički da i ne postoji automobil čiju karoseriju nije moguće proširiti, pa ako ste jedan od onih kojima npr. Rauh Welt Begriff u domeni stylinga predstavlja zakon, ustav i povelju o jednakosti, za pretpostaviti je kako ćete svaku 911-icu na ovaj način rado izobličiti i proširiti.
I to ćete unutar igre moći napraviti bez ikakvih problema uz tek neznatnu svotu virtualnih novaca.
Izuzev tih vizualnih preinaka uz koje će neki masturbirati na replay tu je i sva sila opcija za nadogradnju mehaničkih dijelova automobila.
Sve je moguće pratiti kroz nekoliko setova brojki, ali možda je najbolje orijentirati se prema gore spomenutom „PP“ rejtingu koji uvjetuje sudjelovanje nekog automobila unutar neke unaprijed definirane klase ili kategorije utrkivanja.
Ukoliko s tjuniranjem pretjerate i u kombinaciji sa svom silom dorađenih dijelova motora i ovjesa svoj automobil pretvorite u monstruma, postoje velike šanse da taj monstrum zbog svog „PP“ rejtinga neće imati prilike nastupiti u nekoj utrci.
Stoga vrijedi paziti na što se u ovoj igri troše novci. Jer ti isti novci za razliku od dosadašnjih nastavaka igre baš i ne padaju s neba.
Dodatan izvor gubljenja vremena svodi se na vizualne uratke koje potpisuju ostali “gejmeri” u Gran Turismu. Ideja za to je doduše kopirana iz “Forza Motorsport” serijala u kojem su takve preinake dolazile pod normalno, ali u Gran Turismu je cijela priča odvedena još koji korak dalje.
Unutar tog dijela je moguće svaki automobil “polakirati” u neki legendarni dezeen s kakvim su dotični nastupali na stazama i utrkama. Pa ako ste imalo orijentirani prema povijesti i dizajnu, u tom ćete moru više ili manje unikatnih opcija itekako gubiti vrijeme. Ali ćete kao rezultatno stanje moći nalijepiti Bastosove naljepnice na M3 E30 i na stazi glumiti Patricka Snijersa ili pak Arija Vatanena u 205-ici T16 polakiranoj u Peugeot-Sport boje. A to uvijek izgleda dobro i savršeno retro. Pogotovo za neke od nas koji tim unikatno polakiranim i obljepljenim čudovištima na četiri kotača duguju afinitete prema svijetu automobila.
Realno gledano, grafiku i zvuk već godinama ne treba apostrofirati, jer su današnje igrice na trenutke napravljene bolje od filmova koje gledamo u kinima. Stoga vrijedi reći tek da 4K u 60 „frejmova“ na PS5 nije nikakav problem – i to uz HDR koji radi prekovremeno te uz 3D zvuk koji je u stanju i iz najobičnijeg zvučnika proizvesti audiofilsku napravu iz koje izlaze zvukovi motora i “blow-off” ventila na Turbo-punjačima.
Autori igre su se oko zvuka u GT7 opako potrudili i već je na prvi pogled jasno kako ova igra u tom segmentu prednjači nad svim ostalim igrama koje su se ikada pojavile na tržištu. A to pak donedavno baš i nije bio slučaj, pa su automobili poput Nissana GT-R zvučali poput Civica pete generacije sa začepljenim stražnjim ispušnim loncem, dok su neki konceptni modeli zvučnom kulisom djelovali poput cirkulara.
No to je prošlo svršeno vrijeme za Gran Turismo i u sklopu ovog nastavka za „Real Driving Simulator“ stvari po pitanju zvuka djeluju savršeno.
Dapače, zvukovi pojedinih automobila su toliko dobro napravljeni da bi susjedi uskoro mogli imati velikih problema s koncentracijom i odmaranjem zbog glasnoće uz koju sami sebi u svom dnevnom boravku dočaravate kako je biti pravi vozač utrka.
Unutar cijele priče ponovno se našao i “Photo mode” pa će fotografi među nama opako guštati u lokacijama na kojima je moguće prezentirati automobile iz garaže i dijeliti ih s prijateljima u obliku stiliziranih fotografija.
Dotičnih lokacija ima mali milijun i ponekad je jako teško odabrati što bi se i kako trebalo fotografirati, jer svaka od lokacija sa sobom donosi neku posebnost.
Uz same lokacije i automobile moguće je preslagivati i podešavati filtere u raznoraznim kombinacijama, pa bi i Instagram-ovisnici time trebali doći na svoje. Ali i taj dio priče je teško usmjeriti prema vlastitim željama, jer se svako malo dogodi da zbog nekog od filtera ideja evoluira u nešto drugo.
Samim time proces odabira filtera, lokacije, automobila i tehničkih specifikacija fotografiranja predstavlja kompliciranu priču u kojoj su se i profesionalci u stanju pogubiti putem.
Sve u svemu, Gran Turismo 7 je nakon skoro 5 godina opet aktualan.
Donosi sasvim dovoljno komplikacija, pa će i najzahtjevnijim „gejmerima“ biti problem proći sve zadatke i misije – pogotovo ako perfekcionistički krenu u priču oko osvajanja zlatnog savršenstva u svim kategorijama koje GT7 nudi.
A s obzirom na mogućnosti online igranja i svu silu opcija u smislu dorađivanja i dograđivanja automobila unutar garaže, za pretpostaviti je kako će se na ovu igru rado gubiti sati i dani.
Pa ako već ni zbog čega drugog, onda vjerujem da će upravo iz tog razloga Gran Turismo 7 postati jednim od legendarnih nastavaka ovog serijala i stati rame uz rame s „jedinicom“ i „četvorkom“.
Pozdrav i do čitanja. Ili do gledanja na stazi.
Npr. na “High Speed Ringu”.
