Genijator – hvale vrijedna ideja ili (opet) lopovluk na djelu?
S obzirom na svakojake reakcije kojima smo svjedočili tijekom proteklih dana, reklo bi se da je Genijator nešto barem nazivno interesantno i korisno. Ali kako ipak živimo u Hrvatskoj, naravno da iza ove ideje postoji itekako opravdana sumnja u još jednu „legalnu“ krađu naših teško zarađenih novaca. Stoga ne mogu odoljeti, a da ne reagiram kao samo još jedan vlasnik automobila koji se s cijelom pričom mora suočiti… I da…vrijedi napomenuti da ovaj tekst nije napisan u ime redakcije, već samo njenog urednika.
Hrvatska je već odavno izgubila kompas u mnogočemu i toga smo svi svjedoci. Raznorazne političke skupine i njeni predvodnici svako nas toliko bacaju u neka druga vremena, te svojim čestim neradom, lopovlukom i apsolutnim manjkom ideja i rješenja ni približno ne opravdavaju svoje fotelje, kao niti glasove „običnih smrtnika“ koji su svu tu ekipu na njih posjeli. I to nažalost nije ništa novo. Ništa novo ne predstavlja niti mali milijun raznoraznih afera koje krase životopise nekih od najistaknutijih ljudi iz hrvatskih političkih, estradnih i inih drugih sfera, pa se često pitamo do kuda sve to skupa ide i kada će konačno stati. No odgovore na ta pitanja već odavno znamo. I nažalost nisu pozitivnog tipa.
Uglavnom, ovih je dana Milan Bandić kao gradonačelnik grada Zagreba i jedan od najoptuživanijih političara u Hrvata zajedno s još nekolicinom ljudi postao akterom jedne poprilično kontroverzne priče. No za razliku od dosadašnjih koje su podrazumijevale manipulacije s građevinskim i inim drugim radovima, ovaj puta nije riječ o fontanama, betoniziranju pojedinih dijelova gradske jezgre ili nekoj tome sličnoj nebulozi, već se radi o ideji koja bi trebala zahvatiti sve nas koji imamo automobile u svom vlasništvu.
Stoga redom pitanja i odgovora želim barem pokušati baciti trunku svjetlosti na sve skupa, jer mi se čini da je sve skupa tek jedna senzacionalistički upakirana farsa, čiji će idejni nositelji po tko zna koji puta na leđima svih nas potrpati oveće količine novaca na (skrivene) račune.
Pa krenimo redom…
Što je pobogu Genijator?
Ukratko, radi se o uređaju koji za osnovnu misiju u životu ima „dekarbonizirati“ motore neovisno o tipu goriva s kojim se isti pogone. U pravilu je riječ o čišćenju motora smjesom vodika i kisika dobivenih elektrolizom. Ali uz sve skupa autori ove (njima) genijalne inicijative spominju i poboljšanje performansi, produljenje vijeka trajanja motora, te masu drugih poprilično sumnjivih navoda.
Sama tehnologija zbog elektrolize vuče pojedine paralele s već milijardu puta prožvakanim HHO-generatorima koji sami po sebi već godinama stvaraju kontroverze. No za razliku od HHO-generatora (za koje znamo da funkcioniraju tek teoretski ili bolje rečeno sporadično), velik dio struke kaže kako „Genijator“ kao uređaj nije baš uvjerljiv.
Pa eto…s obzirom na atmosferu koja u redovima političkih „djelatnika“ u našim krajevima praktički od osnutka države funkcionira na bazi laži, krađe i manipulacija, možda bi bilo najbolje kroz neka pitanja i odgovore secirati sve zajedno…
Što znamo o tvorcu „Genijatora“?
Dečko se zove Petar Jončić. Ima 33 godine i koliko je poznato, glavna je i odgovorna faca ispred tvrtke Genijator j.d.o.o. koja svoju bazu ima u Zagrebu na adresi Ulica Albe Vidakovića 4.
Znamo da kao direktor do sada praktički nepoznate tvrtke (i još k tome tvrtke koja je j.d.o.o., što u prijevodu znači da je najvjerojatnije otvorena s deset lipa temeljnog kapitala), te da tehničkog obrazovanja nema ni pod razno. Dapače, koliko je poznato, dečko se bavio prodajom preparata za mršavljenje, bio je DJ, raznosio pizze i po završetku Klasične gimnazije studirao na nekoliko fakulteta – od češkog i povijesti na Hrvatskim studijima, preko klasične fitologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, pa sve do par godina studija hotelsko-turističkog menedžmenta u Zaboku.
Dakle, usprkos (eventualnim) afinitetima prema ekologiji i tehnologiji, Petar Jončić nije dio struke u koju „Genijator“ zadire, pa je za pretpostaviti da u tim krugovima njegova riječ baš i nema neku težinu.
Tko su uz Jončića „oci“ projekta?
Ukratko, Milan Bandić i Zvonimir Šostar, odnosno gradonačelnik grada Zagreba i ravnatelj Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Dr. Andrija Štampar. Dakle dva itekako istaknuta i cijenjena građana ove naše lijepe nakupine zemlje na karti Europe. No ako ste kojim slučajem pomislili kako su istaknuti na pozitivan način, onda bi bilo dobro razmisliti ponovno.
Naime, g. Milan Bandić kao najistaknutiji „Zagrepčanec“ umočen je u desetak afera zbog kojih je dotični na sudu svako malo, te ga svako toliko stavljaju u pritvor i puštaju iz njega. Stoga već u tom dijelu priče imamo veliki problem, jer s obzirom na raznolikost sudskih procesa koji se protiv njega vode, svi jako dobro znamo kako g. Bandić posluje kada se treba „delati“ u interesu grada.
S druge strane tu je g. Zvonimir Šostar – ravnatelj Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Dr. Andrija Štampar i još jedan od „sivkastih“ likova koji su svako toliko pod prijetnjom zatvora pokušavali mirno spavati. Prema navodima iz medija, g. Šostar je navodno upleten u nekolicinu afera koje podrazumijevaju prostituciju i umjetnine, te oveće sume novaca koje su tijekom njegove bogate karijere nekako dospjele na njegov osobni račun. Naravno da su g. Bandić i g. Šostar veliki prijatelji, pa stoga cijela ova priča još više smrdi. Jer kako drugačije objasniti dva frenda koji zajedno imaju itekako veliku hrpu kaznenih i inih drugih prijava za krađu, korupciju i slične u redovima politike popularne hrvatske sportove i vještine, te koji su se odjednom sjetili postati najveći dušobrižnici za pluća žitelji grada Zagreba. Hmmm…
Kako izgleda ideja iza primjene „Genijatora“?
Odgovor na ovo pitanje je toliko jednostavan, da boli.
Ukratko, ideja je u sklopu najnovije izmišljotine pod nazivom „Zagreb – Zeleni grad“ smanjiti količinu zagađenja zbog ispušnih plinova koje iz ispušnih sustava izbacuju automobili. Stoga gradski oci zajedno s popratnom ekipom imaju u planu otvoriti nekolicinu „eko-centara“ i u njih postaviti oko 250 primjeraka „Genijatora“. Svaki od njih bio bi u pogonu dugi niz godina, te bi svaki vlasnik automobila u Zagrebu bio dužan jednom godišnje svoj automobil spojiti na ovaj uređaj i „dekarbonizirati“ motor. Time bi se aktivno poradilo na smanjenju zagađenja koje prema mišljenju mnogih zbog količine ispušnih plinova iz prosječnog automobila danas predstavlja itekako velik ekološki problem.
Hm…dakle, „eko-mentalisti“ dijelom snose krivicu za ovakve ideje. No bojim se da ovaj puta oni nisu na platnoj listi…
Koliko košta „Genijator“ i njegova primjena u stvarnom svijetu?
Redovna cijena svakog pojedinog „tretmana“ iznosi nekih 500 kuna. No kako se g. Bandić „dela“ na dobrobit svih nas običnih građana drugog, trećeg i sedamnaestog reda, ta bi cijena dobrim dijelom trebala biti subvencionirana od strane grada. Tj. i opet je svi mi plaćamo, samo ne direktno, već kroz raznorazne štibre s kojima nas grad kao takav opterećuje iz mjeseca u mjesec.
Uglavnom, kad se sve te subvencije zbroje i oduzmu, prosječni će „tošo“ na dekarbonizaciju potrošiti 150 kuna godišnje. To naravno nije puno novaca, ali iza sebe ostavlja više pitanja, nego što daje odgovora.
Drugi dio priče svodi se na kupnju svih tih „Genijatora“ koji bi prema navodima iz nekih medija trebali koštati oko 1,2 milijuna eura. A to pak nije malo novaca s koje god se strane gledalo. No treći se dio ove etape priče o dekarbonizaciji i „Genijatoru“ dotiče sa zdravom logikom, tj. ignoriranjem iste, jer Zagreb kao grad već godinama posluje „na rubu“ i stvarno je nejasno tko će svu tu dekarbonizaciju na kraju platiti. G. Bandić i g. Šostar sigurno neće, a g. Jončić još manje, pa u svemu skupa imamo (još jedan) problem. Stoga je trn u oku ne samo prisutan, već i razgranat na nekoliko strana. No od svih tih strana ipak najviše smeta ona vezana uz j.d.o.o. tvrtku i njenog vlasnika koji nema nikakve strukovne kompetencije.
Koji je cilj cijele ove ideje?
Jednostavno – smanjiti zagađenje koje uzrokuju ispušni plinovi automobila na našim prometnicama. No čak ni detaljnim pregledom svih izjava moram priznati da nigdje nisam vidio spomen materije pod nazivom NOx, pa je za pretpostaviti da se za stvarnog zagađivača okoliša nije našlo vremena, pameti i znanja. Tj. (kada bi g. Bandić poznavao engleski jezik) reklo bi se „d Kroejšn vej“.
Jesu li pretjerane brojke vezane uz „Genijator“?
Jednom riječju – jako.
Inicijalno je bilo riječi o nekih 30-95% smanjenja ispušnih plinova nakon samo jednog dekarbonizacijskog tretmana. Potom se na drugoj lokaciji samo nekoliko dana kasnije govorilo o 50%, da bi neslužbena testiranja daleko od očiju struke na kraju pokazala su četrdesetak posto smanjeno ispuštanje zločestih čestica iz ispušnog sustava automobila. Isto tako je u javnosti nekoliko puta osvanulo da se ovim postupkom čuva motor, te da mu se za određeni postotak (ovisno o hrpetini faktora) produljuje vijek trajanja, ali s obzirom na to da se na kraju krajeva radi o vodi u motoru, nekako sam skeptičan oko cijele priče. U svakom slučaju, s obzirom na ekipu sastavljenu od dvojice čestih posjetitelja suda i optuženičke klupe, te jednog vječnog studenta s j.d.o.o. tvrtkom, moram priznati da nisam baš uvjeren u bilo koju navedenu brojku.
Je li bilo službenih testiranja Genijatora?
Navodno da, ali iza vrata koja su bila zatvorena za sve eminentne institute u državi. No naravno da se sve kupa odigravalo uz obaveznu medijsku pompu, jer na kraju krajeva, ipak je to „naš“ gradonačelnik…
„No spik ingliš. Onli Kroejša“. (morao sam)
Što o svemu skupa kaže struka?
Ukratko, ništa pozitivno.
Iako mnogi imaju riječ-dvije „za“ dekarbonizaciju, velika većina smatra da ovaj uređaj ne predstavlja ništa više od običnog stroja za proizvodnju i prodavanje magle. Jer dok su strojevi poput ovog inače spojeni na gradsku mrežu iz koje troše ogromne količine struje, „Genijator“ je spojen na akumulator. Stoga čak i meni koji struju vidim kao nešto što u biti ne postoji, sve to skupa smrdi do krajnjih granica. No čak i ako se anulira taj dio, dovodimo se do osnovnih zakonitosti fizike i kemije…
Naime, voda u gorivnoj smjesi nema što tražiti. I to je činjenica. Stoga se kao logično u samoj osnovi postavlja tek jedno–jedino pitanje: ako voda dođe oprati nakupine svega i svačega tamo gdje joj nije mjesto, gdje će se otpadni dio te vode raspršiti (tj. bolje rečeno, hoće li) i što će se naposljetku dogoditi s motorom.
A odgovor? Ukratko, ništa dobro.
Mislim, dekarbonizacija kao ideja (možda) funkcionira, ali polaritet elemenata uvijek određuje utjecaj nečega na nešto drugo. I to nije pretpostavka, već činjenično stanje. Stoga, ako s jedne strane imamo masnu i nepolarnu čađu, a s druge strane nabildanu i itekako polarnu vodu, te u cijelu priču uvrstimo zakonitost koja ukratko kaže „polarno otapa polarno, a nepolarno otapa nepolarno“, postaje jasno da međusobnog utjecaja nema i ne može biti. A to je struka već nekoliko puta potvrdila, a znanost to definira od svojih začetaka.
Koliko g. Bandić i g. Šostar kao glavne maskote projekta znaju o procesu „dekarbonizacije“?
Pa za g. Šostara je teško reći, jer je dotični barem teoretski upućen u zakonitosti fizike i kemije, ali za g. Bandića čisto sumnjam da zna išta više od samog izgovaranja tematike – i to samo na hrvatskom. Hm…možda bi citat „No spik ingliš. Onli Kroejša“ bolje pasao ovdje…
Ako nam je „Genijator“ toliko potreban i ako je stopa zagađenja zraka baš toliko visoka, zašto država dodatno naplaćuje korištenje plina u automobilima? Iako nisam pobornik plina u automobilu, jer poput dinosaura stojim u prapovijesti i mislim da se na plin grije ili kuha, svejedno mi je žao ljudi koji zbog plinske instalacije u automobilima plaćaju dodatne takse prilikom registracije svojih automobila – i to svake godine. Naravno da korištenje plina u smislu pogonskog goriva predstavlja uštedu za vlasnika automobila, ali između redova se događa i onaj ekološki dio s kojim se plin itekako može pohvaliti. Mislim, maštovitost mi nikada nije predstavljala problem, ali za takav potez od strane države doista ne mogu ni približno izmisliti razlog – pogotovo kada se uz takvu idiotariju od takse na ekološki čišće gorivo kreće s ovakvim „genijalnim“ inicijativama.
Bih li svoj osobni automobil podvrgnuo tretmanu s „Genijatorom“?
Na ovo pitanje vrijedi odgovoriti čak nekoliko puta:
No, niet, nein, nuk, 不, ekki, yox, değil, não, inte, nem, pas, chan eil…ili pak na materinjem jeziku jedno veliko NE.
Naravno da pitanja ima još hrpetina, ali toliko vremena vi kao cijenjeni čitatelji jednostavno nemate. A ako ćemo iskreno, niti ja. No baš da je vremena napretek, cijela je ova priča toliko prepuna rupa, da stvarno nema smisla ulaziti u dubioze, kad se na kraju sve i opet svodi na najizvjesniji mogući scenarij koji svi mi itekako dobro poznajemo. Stoga na kraju svega ovoga slijedi zaključak…
Jednadžba glasi ovako:
Optuženi gradonačelnik + optuženi ravnatelj + nepoznati lik + plava kutija većinski ispunjena prazninom + tvrtka osnovana za dvadeset lipa x grad Zagreb + poglavarstvo + zavod za javno zdravstvo + medijska pompa + senzacionalističke izjave = struka + instituti + znanost + logika + poznavanje načina poslovanja u Hrvatskoj + mito + korupcija
Je li doista moguće da ove dvije strane jednakosti tvore ispravnu matematičku sintaksu?
Naravno da je ovo pitanje retoričkog tipa i da je odgovor jasan kao dan, te glasi jedno veliko „NE“.
Jer koliko god g. Bandić i g. Šostar pokušavali svima nama umrljati oči svojim senzacionalističkim rečenicama, te koliko god se g. Jončić trudio svima nama objasniti kako je njegov „Genijator“ stvarno revolucionaran proizvod, stručnjaci tvrde drugačije. Struka se sa svim tim navodima ne slaže, a na kraju krajeva s obzirom na veličinu Zagreba i ovdje prisutne količine zagađenja zraka ispadamo poput predgrađa Londona i Pariza. Stoga ovakve ideje u biti i nisu prijeko potrebne. No baš da i jesu, moram priznati da ostaje gorak okus u ustima kada se pogledaju dvojica glavnih aktera cijele ove priče, te g. Jončić kao medij za izvlačenje novaca. Naših, naravno. Jer koliko god pokušavali ignorirati, istina najvjerojatnije glasi ovako: fontane su presušile, WC-a više ne treba, a trgovi su već odavno presvučeni betonom. Stoga se negdje mora naći načina za izvlačenje novaca od „običnih smrtnika“, jer vječno gladne oči, usta i džepove naših političara ipak netko mora nastaviti hraniti.
I upravo zato imamo tvrtku koja uz j.d.o.o. uza sebe veže izum koji je poznavateljima tematike smiješan, te koja uz ovaj „revolucionarni uređaj“ prodaje (pazite sad:) „Genijator prsten“ koji neodoljivo podsjeća na neki apsolutno neželjeni artikl s TV-prodaje. S obzirom na citat koji na službenim stranicama između ostalog kaže „Genijator prsten gubi na svojoj efikasnosti 2% svakih 100 godina, stoga korisnik dobiva doživotnu garanciju“, iskreno me čudi da na prezentaciju uređaja nije došao (sada već pokojni) Jack LaLanne i za sobom dovukao brod popunjen s čuvarima iz zatvora. No s druge strane bi to zapravo bio loš potez, jer bi dvojica iz ovog „tria fantastikus“ opet završila u pritvoru, pa bi g. Jončić u svojoj ultra-elegantnoj „hoodie“ majičici s kapuljačom ostao sam na bini.
A to nikako ne bi bilo dobro.
Šteta je samo što će se ovo najnovije izmišljanje i prodavanje magle u financijskom smislu (po tko zna koji puta) slomiti na našim leđima. Ali na to smo valjda već svi zajedno navikli…
