Ford Falcon XB Mad Max i njegovi zamjenici
Proizvođači automobila u SADu već imaju izgrađenu tradiciju u proizvodni mišićavih automobila koji vole zaviriti nešto dublje u rezervoar. Međutim, nije samo SAD taj koji zna i može proizvesti nešto takvo. Australija ima svog konja za trku koji pomalo podsjeća na Ford Falcon XB coupe iz Mad Maxa, a kad dodate k tome i nepregledne ravnice, surovu prirodu i jedan od modela koji slijede, osjećaj je stvarno kao u filmu.
Za sam početak, nekoliko riječi o samom Ford Falcon XB coupeu. Falcon se pojavljuje u nastavcima Mad Maxa i to u izvedbi sa 5.8 litrenim V8 motorom. Falcon je po svojoj definiciji presretač koji je vrhunac svoje slave doživio u nastavcima legendarnog filma Mad Max, a koji kroz isti serijal doživljava brojne modifikacije i varijacije na temu. V8 motor razvija solidnih 304 konjske snage koje Falconu omogućuju ubrzanje od 8,2 sekunde do stotke. Današnja procijenjena vrijednost ovog modela Forda iznosi oko 40.000$.
Prvi na popisu je Holden Torana GTR iz 1972. godine. Ako do sada nikad niste čuli o Torani ni riječi, evo ih nekoliko. Torana model kojeg je od 1967. do 1980. godine proizvodio Australski Holden koji je budi rečeno podružnica GMa. GTR je u svoje vrijeme stajao rame uz rame Maserati Khamsinu, Ferrari 308 GT4, Lotusu Espirit te Mazdi RX-7. Jedna od karakteristika zbog koje je ušao u povijesne anale jest da je to jedan od prvih automobila koji je imao na sebi sve četiri disk kočnice. Prototip GTR je nedavno restauriran i što je najbolje u njemu se nalaze svi originalni dijelovi. Ako slučajno svratite u Australiju možete ga posjetiti izloženog u Melbournu. Međutim, najvažnije od svega jest to da je bio pokretan 3.0, odnosno 4.2 litrenim V8 motorom koji je postizao ubrzanje do stotke od 8.2 sekunde. Danas ništa spektakularno, a u njegovo vrijeme brojka kojoj su mnogi zavidjeli.
Međutim, Holden nije poznat samo po gore spomenutom modelu već i po, doduše nešto starijem, Monaro modelu. Monaro je dobio ime po regiji u južnom Welsu. Predstavljen je 1968. godine u inačici s trojim vratima, odnosno u verzijama GTS, GTS 327 i kao osnovni model. Kupci su mogli birati između šestcilindarskih, odnosno osamcilindarskihmotora zapremnine od 2.6 do 5.7 litara. 1968. Godine po izbodu automagazina Wheels proglašen je autom godine.
Sljedeći na popisu je legendarni Ford Falcon iz 1971. godine. Proizveden od Australskog Forda, ova nabildana legenda ima V8 motor zapremnine 5.7 litara koji je uparen s ručnim mjenjačem. Međutim, unatoč tolikoj zapremnini i 304 konjske snage, do stotke mu treba velikih 11.4 sekunde. Brzina mu je ograničena na 230 km/h. Međutim, drugom inačicom performanse su mu uvelike poboljšane. Ograničenje brzine je i dalje ostalo na 230 km/h ali ubrzanje je uvelike poboljšano pa mu je tako do stotke trebalo 8.4 sekunde. Koliko ovaj auto vrijedi govore njegove pobjede na brojnim utrkama u kojima je sudjelovao. U vremenu od 1971. do 1973. godine ukupno je osvojio 12 naslova prvaka od čega 6 u ATCCu.
Još jedan od mišićavijih modela je Dodge Charger točnije njegova treća generacija koja je bila aktualna između 1971., odnosno 1974. godine. Treću generaciju Chargera obilježavaju promjene u eksterijeru, odnosno neke sitne promjene interijera. Najveća promjena se dogodila ispod poklopca motora i principu rada istog. Sama zapremnina V8, odnosno V6 motora se povećava što omogućuje postizanje maksimalne brzine od 215 km/h i ubrzanje do stotke od 6,1 sekunde.
Posljednji na popisu jest i onaj najmlađi, HDT VK SS. Proizvodnja je počela 1985. godine u Australiji. HDT je sedan s petorim vratima, stražnjim pogonom i četverobrzinskim mjenjačem. Na prvu, dizajn i nije baš spektakularan i ne daje dojam neke opake zvijeri. Međutim, motor snage 268 konja lansira HDT do stotke za 6,25 sekundi s ograničenjem na samo 220 km/h. Sve u svemu, dopunjuje ovaj popis i stavlja točku na i.
