FIAT započinje stvarati super-zaposlenike
Pretpostavljam da naslov ove teme zvuči kao da je izvučen iz nekog stripa ili filma o super-herojima, u stvarnosti se ne radi o plodu fikcije nekog autora s idejom prikaza borbe dobra i zla. Dapače, ideja je vrlo jednostavna i podrazumijeva edukacijski program koji će u nekim daljnjim vremenima provoditi svi zastupnici koji prodaju automobile iz sretnog braka Fiata i Chryslera.
Iako je inicijalno priča zamišljena isključivo za prostor SAD-a, s obzirom na ogroman odaziv zastupnika i privatnih fakulteta, te škola višeg ili visokog obrazovanja na prostoru sjeverne Amerike, postoje određene ideje oko proširivanja ove ideje i na ostatak svijeta.
Uglavnom, kako bih barem otprilike opisao ideju s kojom je FCA u kolaboraciji s lokalnim zastupstvima i fakultetima krenula naprijed, eto nekoliko redaka vezanih uz temu edukacije.
Svi znamo koliko je školovanje skupo i koliko je potrebno volje, vremena i odricanja da bi se završilo s nekom titulom inženjera ili nečeg sličnog.
Doduše, u sklopu naše države fakulteti čak ni u ekstremnim uvjetima (odnosno u sklopu studija uz rad) nisu baš toliko skupi, no zato pate od „stare škole“ u smislu nastavničkog kadra, koja jednostavno ne priprema baš adekvatno studente za izlazak na burzu rada. To znam, jer sam i na svojoj koži osjetio taj dio priče o visokom školstvu, te sam sate i sate proveo učeći o stvarima i metodama koje se iz ovog ili onog razloga ne koriste već nekoliko desetljeća, a obavezne su teme svakog ispita.
Naravno, postoje i privatni fakulteti koje je moguće birati prema cjenovnom rangu, ali i prema interesnim sferama svakog potencijalnog studenta. Takvi fakulteti doduše još uvijek nisu na nivou na kojem bi mogli (i trebali) biti, no ako ćemo realno, u tom se segmentu školovanja ipak nazire svjetlo na kraju tunela – barem zasad.
No u kontekstu privatnih fakulteta je problem često onaj financijski dio, koji nečiji roditelji „po semestru“ trebaju uplaćivati na račun fakulteta, ne bi li se njihovoj djeci omogućio nastavak studija i u konačnici diploma.
Financijsku stranu priče jednim (malim) dijelom barem nazivno potpomaže država sa stipendijama, no obrazovanje u privatnom angažmanu svejedno predstavlja najskuplju moguću alternativu u svijetu znanja. Samim time se još uvijek rijetki mogu uputiti na jedan takav fakultet, pa stoga ne čude beskrajne liste imena i prezimena na klasifikacijskim ispitima fakulteta koji svojim postojanjem spadaju pod pojedina sveučilišta.
Uglavnom, ako bi netko pokušao sagledati sve poznate komponente visokog školovanja u Hrvatskoj, ubrzo bi shvatio kako je zapravo cijela priča jedan veliki začarani krug. Stoga je možda bolje ne ulaziti u detalje, jer bi se u protivnom ovaj tekst mogao pretvoriti u trakavicu bez kraja i time sličiti na suđenje našem bivšem premijeru, pa je možda bolje otići korak dalje…
Amerika – ta predivna zemlja izobilja. Zemlja u kojoj „američki san“ preživljava sve naftne i ostale krize, ratove, stradavanja i ideologije mržnje prema pojedinim nacijama. Zemlja u kojoj je hrana jeftina, no zdravstveno osiguranje ispada skupo na godišnjoj bazi i ona u kojoj je vlastita propast samo na dva koraka daleko u slučaju da se ne plati porez.
Dakle reklo bi se da reklamni pamfleti i ostala sredstva promocije SAD-a pomalo i lažu, zar ne?!
No šalu na stranu, jer Amerika usprkos svim negativnim konotacijama kojih se prosječan čovjek može sjetiti i dalje ispada „obećanom zemljom“ u mnogo toga. Naravno, da bi se ta „obećana zemlja“ takvom prikazala i u stvarnosti, ljudi se jednostavno moraju odreći opterećivanja sa stvarima na koje ionako nisu pretjerano bitne, te živjeti svoje živote beza zadiranja u tuđe, odnosno nešto što u našoj zemlji ljudi nikako ne mogu shvatiti ni kao koncept.
Uglavnom, takav način života rezultira i manje-više uređenim poslovanjem u sklopu kojeg je kupac uvijek u pravu, te u kojem uvijek ima mjesta za napredak…ili je barem bilo, jer se vremena velikom brzinom mijenjaju, pa su samim time i za poslodavce i radnike potrebne česte prilagodbe čak i na razvijenom i velikom tržištu kao što je američko.
E sad…kako se u Americi obrazovanje masno plaća, tako je tržište rada postalo pomalo jednolično, jer je recesija u pojedinim segmentima društva ostavila i dalje jasno vidljiv trag. To naravno nije ništa čudno, jer kako daljnju edukaciju i „golo“ preživljavanje nije baš moguće usporediti prema važnosti, tako ne čudi svojevrstan pad na „burzi znanja“ u Americi.
Statistike govore o tome da u pravilu takav trend nije ništa strašno – tim više što recesije službeno više nema, pa samim time inicijative poput ove FCA-a zvuče još bolje.
Naime, Fiatovi zastupnici na području SAD-a su u dogovoru s pojedinim fakultetima na prostoru SAD-a u pregovorima za besplatno obrazovanje u obliku stipendija za svoje djelatnike. Prvi fakultet koji se odazvao ovoj inicijativi naziva se „Strayer University“ i već je krenuo u provedbu ovog programa.
Sam program obrazovanja naziva se „Degrees@Work“ i prema navodima bi trebalo biti usmjeren prema edukaciji prvenstveno u polju marketinga i prodaje, no i prema nekim posebno osmišljenim programima usmjerenih prema industriji i tehnologijama koje samu industriju prate.
Time bi se po završetku programa zadržali zaposlenici, čija bi budućnost u smislu karijere bila orijentirana prema unaprjeđenju proizvodnje i prodaje kroz rad u zastupstvima u sklopu kojih su odabrano usavršavanje završili.
Prema podacima Johna Foxa koji ima ulogu glavne i odgovorne osobe za ovaj program, „Degrees@Work“ bi svim involviranim „učenicima“ donio „paket znanja“ vrijedan između 42 i 50,000 dolara, što je realno gledano poprilično velika investicija u one „najbolje i najpametnije“ koji se u sklopu ovog posla kreću.
U ovom momentu su svoje sudjelovanje u ovom programu potvrdila zastupstva s područja Floride, Georgie, Sjeverne i južne Karoline, Alabame i savezne države Tennessee, a ostatak američkih država/regija na kojima FCA prodaje svoje automobile trebao bi biti potvrđen negdje nakon ljeta.
Uglavnom, ovakva ideja dugoročno gledano iz nekoliko različitih aspekata ima apsolutnog smisla i samim time je za svaku pohvalu.
Svjestan sam kako ova vijest za nas u Hrvatskoj (još uvijek) nije pretjerano bitna, no prije nego se pojedini čitatelji našeg malog internetskog kutka posvećenom automobilima počnu buniti, rekao bih da ista zorno pokazuje kako dobre ideje ne ovise o podneblju, već prvenstveno o ljudima, te da se jako puno toga može napraviti bez ovisnosti o državi i poticajima.
Ovakve se inicijative mogu događati i nevezano uz auto-industriju, te svojom provedbom pružiti priliku mnogim mladim ljudima da se afirmiraju u sklopu vlastitog polja interesa. Time bi se u relativno kratkom vremenu dobila oveća količina stručnjaka koji znaju što rade, umjesto hrpetine izgubljenih ljudi koji svakodnevno „trbuhom za kruhom“ bježe preko granice.
Zato ovu temu jednostavno nisam želio izbjeći.
…a tko zna…možda se nakon čitanja i netko od naših „stručnjaka“ dosjeti napraviti neki sličan pomak iz sivila u kojem se svi zajedno na ovim prostorima iz dana u dan nalazimo.