Ferrari i najbrži kabriolet na svijetu
Iako se i dalje naziva poput filmske parodije na „Fast and the Furious“ ili pak serije autića s kakvima je tvrtka Matchbox preplavila tržište tamo negdje u osamdesetim godinama prošlog stoljeća, za ovaj je Ferrari jednostavno nemoguće reći da je neozbiljan i djetinjast.
„Superfast“ – film na koji smo se cerekali do suza (pogotovo na scenu sa Smartom i idejom drifta). Film koji je na savršen način uspio parodirati sve ono u čemu su Vin Diesel i njegova ekipa povlaštenih kradljivaca DVD-playera i veš-mašina pokušavali ispadati ozbiljni, te jedan od onih naslova koji sami po sebi zvuče sarkastično. Stoga ne čudi da smo dio tog sarkazma prenijeli i na Ferrari, kada se ta uvijek i zauvijek fascinantna crvena ekipa na svijet odlučila izbaciti model 812 Superfast.
Doduše, ovo nije prvi Superfast za Ferrari, jer je tamo negdje 1964. godine svijet automobila obogatio modelom 500 Superfast i proizveo ukupno tridesetak primjeraka ovog 2+2 GT modela. Stoga ovo nije priča koju su osmislili neki novi klinci, već dio tradicije koja se čuva već više od pola stoljeća.
Novi je Superfast po mnogočemu poseban automobil – čak i ako izuzmemo kako je riječ o modelu koji na sebi nosi znakić propetog konjića. Riječ je o punokrvnom GT-modelu koji tek nazivno u domeni sličnih automobila na tržištu zapravo ima ikakvu konkurenciju. Jer Ferrari se iz petnih žila potrudio da 812 Superfast postane ne samo „pravi Ferrari“, već i najbrži GT-automobil na svijetu.
Motor dezignacije F140 GA ne sadrži nikakvo umjetno disanje i respiratorna pomagala, već je riječ „samo“ o 12 cilindara posloženih u slovo „V“, točno 6,5 litara zapremine i 800 konjskih snaga, te 718 Nm maksimalnog okretnog momenta (buraz) do kojih ovaj GT-divljak smiješnog naziva na 7,000 okretaj u minuti. Dakle, riječ je o paklenom stroju iz kojeg god kuta gledamo već i na osnovnu ideju koja stoji iza ovog automobila.
Samim time i performanse djeluju poprilično bolesno već u teoriji. A kako i ne bi kada je riječ o 2,8 sekundi do „stotke“ i čak 8,3 sekunde do 200 kilometara na sat, te o maksimalnoj brzini koja prelazi brojku od 340 km/h. Odnosno u prijevodu, puno čak i za današnje pomaknute standarde.
Dizajnom ovaj Ferrari poput mnogih drugih GT-modela ove marke prije njega raspolaže milijun i jednim detaljem koji zajednički tvore apsolutnu vizualnu fascinaciju. Doduše, 812 Superfast nije lijep automobil u onom konvencionalnom smislu, niti je uspio u domeni dizajna nadmašiti 599 GTB kao najljepši GT-automobil svih vremena), ali na kraju krajeva, to je ipak Ferrari. A to već samo po sebi govori dovoljno.
Interijerom je ovaj GT-luđak s prebivalištem u Maranellu također istovremeno prelijep, luksuzan i prepun modernih igračaka, tako da kao automobil doista nudi svašta za svakoga, ali i onaj tipičan i pomalo spartanski pristup s kakvim Ferrari fascinira već desetljećima. No nemojte se zavaravati mišlju kako sve vezano uz ovaj automobil nije podređeno brzini i divljanju, jer to itekako jest slučaj. I to je super, jer time Ferrari samo još jednom u praksi zorno pokazuje kako do tradicije drži i dan-danas, pa se „Il Commendatore“ ne mora vrtjeti u grobu kao što se npr. g. Ferruccio Lamborghini vrti u svom nakon što se VW malčice poigrao s tom markom i Lamborghini pretvorio u proizvođača glorificiranih furgona.
Uglavnom, ako ste do sada pomislili nešto poput „Hm…pa zapravo je taj Superfast jedan poprilično zanimljiv automobil“, eto novog razloga za fascinaciju. Jer od prije nekoliko dana 812 Superfast ne samo da fascinira u svom dosadašnjem obliku, već je dobio i još jedan sufiks: GTS. A time Ferrari službeno postaje tvorcem najbržeg kabrioleta na svijetu.
Iako topless-GT za Ferrari nije ništa novo, svejedno je prošlo preko pola stoljeća otkad je posljednji Ferrarijev punokrvni V12-motor u kombinaciji s otvorenim krovom bio aktualan. Doduše, tada je priča bila uobličena u 365 GTS4, odnosno Daytonu Spider, koja je doista bila pravi kabriolet, dok je 812 GTS Superfast prije moguće opisati kao automobil s Targa-krovom. Ali to su samo detalji.
Poanta je u tome da Ferrari u 2019. godini kombinira dvanaest cilindara s otvorenim krovom, što definitivno nije čest slučaj za ovog renomiranog proizvođača iz Maranella.
Doduše, sada će zlobnici i manijakalni štovatelji ove marke reći nešto poput „Aha – frajer nema pojma, jer je Ferrari od 1969. godine do danas izbacio nekoliko GT-modela s pokretnim krovom“, ali dotični će biti u krivu. Jer 550 Barchetta iz 2000. godine, Superamerica iz 2005. godine, SA Aperta iz 2010. godine i F60 America iz 2014. godine bili su samo limitirane serije modela od kojih se svaki primjerak striktno izrađivao po narudžbi. A s ovim modelom to nije slučaj, jer 812 GTS Superfast već sada stoji kao dio ponude modela za Ferrari. Samim time 812-ica bez krova ne predstavlja automobil za koji je potencijalni vlasnik u obavezi biti dijelom obiteljskog stabla nekog faraona ili plemenitog marsovca, pa time ovaj automobil ima svoje posebno mjesto u sklopu Ferrarijevog portfelja.
Što se tiče performansi, one su identične onima s kojima raspolaže istoimeni model s fiksnim krovom. Oprema je također identična – baš kao i karakter ovog automobila na cesti ili stazi. No kako to obično biva kod kabrioleta i njima sličnih topless-izvedenica automobila, tu je nekolicina dodataka koji potpomažu aerodinamici i udobnosti vozača neovisno o tome je li krov na mjestu ili nije. Dakle, u prijevodu, sam dizajn automobila dobio je nekolicinu preinaka. Neke su više funkcionalne, a neke nešto manje, ali tako to jednostavno mora biti, pa se Ferrari potrudio napraviti posao kako treba.
Sam krov otvara se (i zatvara) za 14 sekundi i moguće se njime igrati do nekih 30 kilometara na sat. Sastoji se od nekoliko dijelova, a stražnje je staklo ujedno i „wind deflector“ koji s jedne strane anulira propuh unutar interijera, dok s druge strane potpomaže da vozač uvijek može uživati u urlanju V12-motora koji gravitira oko prednjeg dijela ovjesa.
Što se pak gore spomenutih promjena u smislu dizajna tiče, recimo da ih nema puno. Ali su vizualnom komparacijom Coupé i GTS-izvedenice itekako vidljive.
Riječ je prvenstveno o redizajniranom stražnjem difuzoru koji na sebi ima dodatni dio. Njime 812 GTS Superfast zapravo kompenzira nedostatak zračnih prolaza iznad stražnjih blatobrana koje u svom apsolutno funkcionalnom izdanju Coupé-verzija ima na sebi. Tu su naravno prisutni i još neki detalji poput „Tonneau“ presvlake prtljažnog prostora i još nekih sitnijih detalja s kojima ova varijacija na temu modela 812 Superfast raspolaže, ali u cijeloj je toj „dodatnoj“ priči vrijedno istaknuti i tzv. „L“ oblikovana zakrilca na gornjim dijelovima vjetrobranskog stakla. Dotična za cilj imaju „smanjenje buke od vjetra i potpomažu kontroliranju turbulencije“, odnosno prvenstveno služe za to „da bi putnici u automobilu mogli nesmetano razgovarati čak i pri velikim brzinama“. Tako barem kažu službeni izvori, odnosno prezentacijski materijali za medije.
No bilo kako bilo, 812 GTS Superfast je i usprkos tituli najbržeg kabrioleta na svijetu još uvijek „samo“ Ferrari. A to pak u prijevodu znači da je riječ o još jednom dragulju u kruni tehnologije, dizajna, brzine, performansi i svega onog čime Ferrari fascinira svijet automobila već desetljećima i desetljećima. Samim time je i ovaj Ferrari apsolutno vrijedan spomena i štovanja. A time se ne može pohvaliti baš svaki proizvođač automobila. I to je zapravo najvažniji detalj oko ovog topless-čudovišta iz Maranella.
Stoga za kraj tek po milijunti puta vrijedi reći jedno veliko „Forza Ferrari“.
Amen(o).
