Evo kako je Mercedes-Benz stvorio Audi
Iako znam da u ovom momentu štovatelji četiri kruga već oštre kolce, dotični ih mogu slobodno spremiti, jer je ova priča apsolutno istinita i razloga za svađu nema. Uostalom, povijest je povijest.
Po završetku drugog svjetskog rata (znate, ono doba u kojem neki ´rvati i dan-danas žive), Audi nije postojao, već je prstenova družina bila srezana na DKW kao jedinu živuću tvrtku koja je u to vrijeme funkcionirala kao dio Auto Uniona.
S obzirom na prodaju modela s potpisom DKW-a, te na zastarjelu tehnologiju i malene pogonske strojeve koji su se u sklopu tek nekolicine modela ove marke nalazili pod poklopcima motora, priča za Auto Union izgledala je sumorno i sivo.
U to je vrijeme Auto Union potpadao pod Mercedes-Benz, pa su glavni i odgovorni ljudi na čelu te legendarne marke odlučili neke svoje eksperimente razvijati unutar zidova Auto Uniona.
Projekti su za cilj imali neke Mercedesove modele ponuditi u nekim alternativnim segmentima tržišta, te iz luksuznih limuzina i sportskih automobila modele približiti „običnim“ ljudima.
Stoga je užurbano krenula razrada nekih ideja, a kao rezultatno stanje takvog načina razmišljanja ubrzo je pokrenuta inicijativa oko modela pod kodnim nazivom W118 (odnosno W119, kako je koncept kasnije preimenovan).
Mercedes-Benz W119 bio je poprilično atipičan i osim trokrake zvijezde na sebi u pravilu nije imao ništa zajedničkog s tada aktualnim modelima s početka šezdesetih godina.
Iako je dizajnom čak i imao neke poveznice sa slavnom Pagodom, W119 je u usporedbi s ostatkom ponude Mercedesovih modela iz tog vremena izgledao kao da su Francuzi iz 5. “La Resistance” bojne provalili u odjel dizajna i podmetnuli nacrte Peugeota 204.
To naravno nije značilo da je W119 bio ružan, već samo dovoljno atipičan za Mercedes, da nitko živ ne bi pomiješao tu karoseriju s logotipom na nosu automobila.
Glavešine iz Mercedesa su toga bile itekako svjesne, pa je malo-pomalo cijela priča izgurana u DKW, te je toj posadi ne baš pretjerano zaposlenih ljudi razvoj projekta praktički uguran u radne dane.
No uskoro je za Mercedes bilo potrebno proširenje pogona i otvaranje novih tvornica, pa je W119 zajedno s DKW-om i ostatkom Auto Uniona odjednom završio u Volkswagenovom krilu.
U tom je momentu DKW F102 već bio gotov automobil, koji je usprkos zastarjeloj tehnologiji i kupcima koji su više okretali glavu od njega, nego prema njemu, i dalje imao šanse za opstanak.
U Volkswagenu su tako razmišljali vodeći ljudi tvrtke, te je usprkos zastarjelosti nastavljen razvoj ovog modela.
Kako je uz W119 tijekom prodaje Auto Uniona prešutno ostala i dokumentacija vezana uz 1,7-litarski M118-motor (koji je paralelno s modelom razvijao Mercedes), tako su brzinom svjetlosti obje priče spojene u jednu, te se na tržištu ubrzo pojavio model F103, koji je 1965. godine na tržište stigao s Audijevim znakom.
Tako je Audi praktički rođen, te je tim modelom utaban put kojim će se marka iz Ingolstadta kretati prema nekim zelenijim pašnjacima i za Volkswagen (odnosno V.A.G. grupacija) stvoriti još bolje sutra.
Naravno da Mercedes u tom momentu nije vidio dalje od sebe te je od prodaje financirano proširenje proizvodnje komercijalnih vozila te marke. No da su glavešine tvrtke i vidjeli što se događa, tu se ne bi moglo više ništa.
Glavni i odgovorni ljudi iz Audija su usporedbom starih tehnologija s M118 motorom uvidjeli značajne prednosti i versatilnost motora kao takvog te je taj vodom hlađeni motor odjednom planiran za ugradnju i u veće modele ove marke.
Time je Audi malo-pomalo koračao putevima na kojima je Mercedes dugo vremena uživao poseban status, da bi u današnje vrijeme sa svojim modelima često Mercedesu oduzimao dio tržišnog kolača.
Uglavnom, u današnje vrijeme je teško zamisliti da bilo tko u Mercedesu ima vremena za oplakivanje prošlosti. No vjerujem da bi se neki od današnjih visoko-pozicioniranih ljudi te marke rado vratili u prošlost i natjerali tadašnje oce tvrtke da odustanu od prodaje.
Time bi Mercedes-Benz ostao suverenim vladarom njemačke auto-industrije i svijet automobila bio bi utoliko manje zbunjujuće mjesto.
No kako stara narodna kaže, „poslije j***nja nema kajanja“, pa je za Mercedes cijelu tu priču možda najbolje zaboraviti.
Sve drugo bilo bi sasvim nepotrebno, jer povijest nitko ne može mijenjati.
Šteta je samo utoliko što mnogi danas to ne razumiju i uporno se trude.
