Monoposto Spider – Društveno distanciranje kako ga vidi Alfa Romeo
Godina je 1998. Modeli GTV i Spider svojom ljepotom pale zjenice i šarenice svih koji ih vide na ulici ili na fotografijama. Ali Alfa Romeo tu ne prestaje s idejama, već stvara jedan od najčudnijih konceptnih automobila modernog doba – Monoposto Spider Concept.
Za početak ajmo reći ovo: Alfisti, priznajte da za ovaj automobil niste čuli. Odnosno priznajte da niste imali pojma da Monoposto Concept postoji, dok se niste odvažili posjetiti muzej vaše omiljene marke automobila.
Slobodno priznajte. Nitko vam se neće smijati zbog toga.
Iako Alfa Romeo u globalu ne djeluje kao najpoželjnija marka automobila na svijetu, u nekim sitnijim grupacijama i mikro-svjetovima ova marka itekako ima svoje poklonike. I to iz puno razloga.
Alfa Romeo je jedna od „onih“ marki koje ili volite ili baš i ne. Marka kojoj se smijete ili joj se divite. Proizvođač automobila čije modele obožavate ili se od njih ograđujete kao što se npr. neki naši političari ograđuju od vlastitih poreznih kartica.
I upravo u tome jest čar ove marke, jer Alfa svojim postojanjem i modelima oduvijek polarizira javnost.
S jedne strane definira povijest utrkivanja i briljira na utrkama, dok s one druge zagorčava živote vlasnicima pojedinih modela.
Stoga je cijela priča oko ove slavne talijanske marke zapravo svojevrsna varijacija sado-mazohizma na četiri kotača. Ali u slučaju Alfe to nije ništa loše.
Tijekom godina i godina postojanja, Alfa Romeo je kao tvrtka proizvela popriličan broj prelijepih automobila.
Neki su čak bili toliko lijepi da se nikada nisu micali s mjesta. A neki kojima je micanje s mjesta predstavljalo dnevno zaduženje, bili su apsolutno sposobni s mjesta pomaknuti i neke organe svojim vlasnicima.
Jer Alfa Romeo zna kako proizvesti pravi vozački automobil.
Čak i kada se radi o nekom gradskom potrkalu s četverim vratima i krivim (tj. prednjim) pogonskim kotačima. A jedan od iskonskih modela koji su istovremeno očaravali na cesti i kraj nje, na sebi su nosili oznaku GTV.
Imati Alfu GTV bio je odraz apsolutnog ludila i beskrajne količine stila. Jer za cijenu ovog Alfinog modela moglo se kupiti sve i svašta.
I svaki je odabir potencijalno bio kvalitetniji i dugovječniji od Alfe GTV.
Ali problem je u tome što niti jedan od konkurenata nije bio Alfa GTV. I sve to zapravo djeluje pomalo zbunjujuće, ali istovremeno i ništa manje točno. Jer Alfa Romeo GTV u današnje vrijeme slovi modernim klasikom i jednim od „onih“ automobila za kojima će se ljudi uvijek okretati na cesti.
I to s punim pravom. Jer je GTV i dan-danas bezvremenski lijep automobil.
Usprkos svom stažu na cesti, GTV i dalje djeluje moderno. Kao da zub vremena nad njime nema nikakav utjecaj.
A s time se ne može pohvaliti baš puno automobila iz devedesetih godina prošlog stoljeća.
Sve to u Alfi početkom devedesetih nisu mogli niti sanjati. Jer izuzev velikih problema na polju kvalitete izrade te još većih problema sa strujom, Alfa Romeo je imao i ogromne probleme sa svojim većinskim vlasnikom. Odnosno s Fiatom.
Glavešine te naizgled vječne talijanske marke uvjetovale su sve i svašta – od konceptnih automobila, pa do strategije i pozicije pojedinih Alfinih modela na tržištu.
Stoga sve one zamjerke i dosjetke na račun Alfe možda baš i nisu uvijek bile zaslužene.
Ali su svejedno fora, pa ih zato koristimo kad god se za to ukaže prilika.
Tijekom čak 11 godina proizvodnje, Alfa je s modelom GTV u dvije karoserijske izvedbe stvorila svojevrsnu legendu. Jer izuzev vječnog dizajna eksterijera s potpisom velikana pod imenom Enrico Fumia i onog interijera koji potpisuje genijalni Walter de Sliva, ovaj je automobil ispao i savršeno posloženim sportskim automobilom za mase.
Mnogi su se trkači zaljubili u ovu Alfu, a neki od novinara iz polja auto-novinarstva otišli su toliko daleko da su ovu Alfu proglasili jednim od najboljih sportskih automobila svih vremena. I to s punim pravom, jer ovjesom i ponašanjem na cesti, ova je Alfa redefinirala sve ono što su se godinama prije trudili definirati velikani poput Volkswagena, Honde, Renaulta i njima sličnih proizvođača svega i svačega.
Dakle, uspjeh i poprilično dugačak život na tržištu od 916-ice (što je kodni naziv za GTV iz devedesetih) od ovog su modela napravili genijalan automobil, a bezvremenski lijep dizajn stvorili su automobil nalik Cindy Crawford pod staklenim zvonom. Odnosno Alfu koja djeluje vječno mlada i uvijek prelijepa.
No tu priča nije stala, jer se na ovoj Alfi konstantno nešto radilo. Od većih ili manjih redizajna pojedinih komponenata, preko tehnoloških unaprjeđenja na raznoraznim poljima, pa sve do konceptnih automobila koji su iz GTV-ove baze stvarali nešto drugačije, radikalnije i posebnije od drugih.
Najpoznatiji konceptni automobil koji bazu vuče iz modela GTV naziva se Alfa Romeo Vola. I produkt je pomalo kontroverznog čovjeka pod imenom Leonardo Fioravanti.
No taj je prelijepi konceptni automobil kasnio neke tri godine za jednim u mnogočemu zanimljivijim i impozantnijim konceptom pod nazivom Alfa Romeo Monoposto Spider Concept.
Dotični je konceptni automobil dakle po prvi puta svjetlo dana vidio 1998. godine. Baziran je na modelu GTV (916), ali i na topless-verziji GTV-a, odnosno modelu Spider.
Kao kombinacija te dvije varijacije na temu jednog modela, ovaj je konceptni automobil poslužio za daljnji razvoj šasije i komponenata ovjesa s kojima su kasnije verzije modela GTV i Spider oplemenjivane do savršenstva.
S vremenom je Alfa Romeo pokrenuo natjecanje pod nazivom GTV-Cup u sklopu kojeg su se na stazi natjecali istovjetni modeli s tek sporadičnim razlikama u odnosu na cestovne automobile. A za razvijene i dorađene komponente na tim trkaćim modelima zaslužan je upravo Monoposto Spider Concept.
U bazi je Monoposto zapravo dvosjed. Ali su se u Alfinom „Centro Stile“ odjelu posvetili izolaciji vozača od suvozača, pa je suvozačko sjedalo natkriveno jednodijelnim aerodinamički-orijentiranim poklopcem od ovog konceptnog automobila učinilo jednosjed.
I to jedan koji u sebi ima sakriveni kavez, te koji ni u planu nema detalje poput npr. vjetrobranskog stakla.
Dakle, ova je konceptna Alfa zapravo praktična definicija poremećenog talijanskog forsiranja ukusa i stila koji često prkosi čak i zdravoj logici.
Iako to zapravo nazivno baš i nema nekog pretjeranog smisla, Alfa Romeo je ovaj konceptni automobil iskoristio za daljnji razvoj aerodinamičkih svojstava za cestovne verzije modela GTV i Spider.
A GTV-Cup je u svemu tome savršeno poslužio za medij koji pretvara teoriju u praksu.
Samim time je ovo jedan od rijetkih automobila s kojima se na takav način dolazilo do oplemenjivanja i redizajna koji imaju smisla u svakom pogledu i smjeru. Ali toga se nažalost mnogi nikada ne sjete kada odluče „baciti“ još pokoju foru na račun Alfista.
Uglavnom, ako već ništa drugo, onda je ova Alfa očit dokaz da čak ni zagriženi Alfisti ponekad ne znaju baš sve. Ali s obzirom na svu silu stvarno prelijepih, brzih, glasnih i vrlo sposobnih Alfi tijekom desetljeća i desetljeća postojanja ove slavne marke, to zapravo nikoga ne bi trebalo pretjerano čuditi.
Iskreno govoreći, u ovoj priči nema mjesta niti zamjerkama, jer u krajnjoj liniji zato i postoje mediji poput ovog našeg malog internetskog kutka posvećenog svijetu automobila. A i u maniri apsolutne socijalne odgovornosti, ovaj je automobil kao jednosjed vrijedilo predstaviti, jer će time u krajnjoj liniji Stožer naš svagdašnji i tijekom nekog budućeg “lockdowna” biti sretan i zadovoljan.
Jedino nisam baš siguran koliko bi crvena boja mogla stvarati probleme i polarizirati pojedine članove Stožera. Ali to je već jedna sasvim druga priča o kojoj nam se ne da. Jer usprkos pokojem tekstu koji nekima izgleda kao da je pisan na rubu pameti i zdravog razuma, još uvijek nismo toliko zastranili da se bavimo ratnim vremenima iz četrdesetih godina prošlog stoljeća.
Uglavnom, nevezano uz boju i datum proizvodnje, ova Alfa definitivno stoji kao jedan od bitnih podsjetnika na stvarne veličine iz svijeta automobila.
Jer ova Alfa usprkos svojem striktno konceptnom izdanju to definitivno jest.
