Do kada će na ulicama manjina gnjaviti većinu?
Jučer, dana 08. listopada organiziran je Zagrebački maraton. I sve bi to bilo divno i krasno da po tko zna koji puta grad nije bio blokiran i zatvoren sa svih strana.
Pa ajmo malo o tome…
Ah, taj zdrav život… Ta svetinja modernog vremena i božanstvo u usponu koje nam se nameće sa svih strana…
Svuda oko nas čujemo parole poput „zdravog života“, „uravnotežene ishrane“ i „redovnog vježbanja“. I tako je već godinama tijekom kojih nam raznorazni „stručnjaci“ nameću kroz svoje „ekspertize“ i „iskustva“.
Dotični nutricionistički eksperti i fitness gurui svakodnevno nas bombardiraju fotografijama zdravih obroka i vježbi bez kojih bismo se (prema njihovom svjetonazoru) najvjerojatnije utopili u beznačajnosti i sretno živjeli s čipsom u ruci.
Gluten je odjednom ubojica. Bjelančevine su fuj. Šećer je smrtni neprijatelj, a o kofeinu da i ne pričamo. Izmišljaju se sve moguće i nemoguće dijete koje u današnje vrijeme više nitko normalan ne stigne pratiti.
Odjednom su pitaja, kvinoja, rambutan i karambola postali jestivi dio svakodnevice, dok su čajevi i sokovi za detoksikaciju puni antioksidansa glavni hit čak i u lokalnim bircevima.
Uglavnom, uz sve te namirnice i trendove bitno je i puniti društvene mreže. Jer u protivnom mi „obični smrtnici“ ne bismo znali što trebamo jesti i kako izgledati.
Naravno da u svemu tome ne treba zaboraviti ni vježbanje. Jer da bismo bili zdravi i „optimalno funkcionirali“ potrebno je provoditi sate i dane u teretanama. Za oblikovanje tijela potrebno je raditi sklekove, čučnjeve i zgibove dok ne padnete u nesvijest, a onda i bilježiti sve te vježbe i objavljivati ih na društvenim mrežama s ciljem da izgledate kao da ste ispali iz reklame za donje rublje. To donosi „lajkove“. A svi jako dobro znamo da su „lajkovi“ sve.
Uglavnom, osim „lajkova“ ispada kako ništa drugo nije toliko bitno kao zdravo i detoksicirano tijelo koje možete pokazivati svima koji prate društvene mreže na kojima se nalazite. Niti obitelj, niti prijatelji, niti posao, niti bilo koji drugi segment jednog sasvim normalnog života. Vježbanje je apsolutan prioritet i totalno je nebitno tko ili što zbog tog vježbanja pati.
I upravo tu dolazimo do problema s kojim smo se i jučer kao žitelji metropole morali suočiti…
Naime, ta u današnje vrijeme ultra-moderna potraga za zdravljem i savršenstvom izgleda sve češće donosi raznorazne javne manifestacije koje u fokusu imaju zdrav život. I to je zapravo sasvim u redu. Tj. bilo bi da se zbog ekipe koja svoje dane provodi trčeći okolo bez nekog posebnog razloga svako malo ne zatvaraju gradovi i time se većini koja nema fetiš na trčanje ometaju rute i planovi. A to definitivno nije u redu. Pogotovo kada uz blokiranje grada za automobile trase po kojima se trči ne dozvoljavaju niti javni prijevoz koji aktualni vlastodršci toliko propagiraju i forsiraju.
Iz Policije su prije održavanja 31. po redu Zagrebačkog maratona najavili kako će na trasama za polumaraton i maraton biti obustavljen sav promet motornih vozila i tramvaja, a rute s kojima se Zagrebački atletski savez potrudio otežati nedjeljni odmor prolazile su čitavim gradom.
Trasa atletske utrke na 10 kilometara išla je ovako:
Trg bana Josipa Jelačića – Jurišićeva – Draškovićeva – Vlaška – Maksimirska – desno u Sermageovu – Rakovčeva – Martićeva – Smićiklasova – Đorđićeva -desno u Palmotićevu – lijevo u Amruševu – Zrinjevac – Teslina – Masarykova – Prilaz Gjure Deželića – Republike Austrije – Talovčeva – Trg Francuske Republike – Grada Mainza – Prilaz baruna Filipovića – polukružni okret – lijevo Vukovićeva – Ilica. Cilj je bio (ponovno) na Trgu bana Josipa Jelačića.
Druga trasa (na 21 i 24 kilometra) išla je ovako:
Trg bana Josipa Jelačića – Draškovićeva – Vlaška – Maksimirska cesta -Svetošimunska cesta – Avenija Gojka Šuška (zapadni kolnik) – Maksimirska cesta – Ravnice (uz starački dom) – Ravnice XI – Ravnice V – Ravnice VII – Bulvanova – Kuraltova –Hondlova – Maksimirska -lijevo u Sermageovu – desno u Rakovčevu –Martićeva –Smičiklasova – Đorđićeva -desno u Plamotićevu – lijevo u Amruševu – Zrinjevac – Teslina –Masarykova – Prilaz Gjure Deželića – Republike Austrije – Talovčeva – Trg Francuske Republike – Grada Mainza – Prilaz baruna Filipovića – polukružni okret – lijevo Vukovićeva – Ilica. Cilj je i opet bio na Trgu bana Josipa Jelačića.
Dakle, kompletan grad bio je zatvoren, pregrađen i preusmjeren, što možda i ne bi bio toliki problem da to zatvaranje grada za promet nije uključivalo i javni prijevoz koji je prema navodima gradskih otaca i majki bio preusmjeren ili u potpunosti obustavljen. I to ovisno o trasama i trajanju maratona, odnosno od nekih 6.45 do 15.00 sati, što je realno gledano poprilično puno vremena u jednom danu.
Iz Grada su cijelu priču najavili ovako:
„Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka i Zagrebački električni tramvaj osigurali su alternativne pravce za kretanje te alternativne autobusne i tramvajske linije. Promet će se povremeno puštati uz oprez za sigurnost trkača“. Ali kako to obično biva daleko od crno-bijelih napisa na internetskim stranicama u praksi je to izgledalo kudikamo drugačije…
Nevezano uz to jeste li možda invalid, penzioner, trudnica ili bilo tko drugi, za vas u tom razdoblju nije bilo alternativne opcije, nego hodati. Bili vi to u stanju i mogućnosti ili ne.
Ako vam je možda pozlilo ili ste pod hitno morali u bolnicu iz ovog ili onog razloga, mogli ste se osloniti jedino na ažurnost i revnost vozila Hitne pomoći. Ako ste se npr. vraćali s posla iz neke od trgovina koje usprkos novim regulativama rade nedjeljom, također ste morali hodati nevezano uz udaljenost radi. A ukoliko ste npr. htjeli sjesti u automobil i posjetiti obitelj, prijatelje ili neki relativno udaljeni birc, u velikom broju slučajeva niste mogli niti izaći iz kvarta ili ući u onaj u koji ste krenuli.
Uglavnom, kuda god da ste eventualno poželjeli krenuti, morali ste dvaput razmisliti isplati li se ili ne, jer je kompletan grad bio zatvoren cijelo jutro i dobar dio dana.
Reklo bi se prava idila za živce, zar ne?!
A zašto?
Zato da bi Zagrebački atletski savez ispao relevantnim? Ili možda da bi se iz Grada po tko zna koji puta poručilo vozačima da sa svojim automobilima samo smetaju?
Možda je to bila još jedna u nizu suptilnih poruka koje nam upućuju združene snage dušobrižnika raznih sorti koje se bore za zdrav život, „ispravnu“ prehranu, zelenu planetu i plave vrećice?
Hm.. Iskreno ne znam. Ali znam da se grad zbog takvih manifestacija ne bi smio zatvarati, jer u njemu ne žive samo oni koji nemaju pametnijeg posla nego trčati nedjeljom. I to je činjenično stanje koliko god se neki oko njega bunili. A siguran sam da će takvih biti u reakcijama i komentarima na ovaj tekst.
Stoga bez ikakve zadrške i bez uvijanja u celofan ovim putem apeliram na sve one kojima je ovakva manifestacija bitna da je organiziraju negdje drugdje. Možda na Jarunu, trčeći 20 krugova oko jezera ili pak u Maksimiru gdje zasigurno nikome neće smetati to što je netko odlučio ubrzati svoju nedjelju trčećim korakom.
Neka ljudi trče. Ali neka pri tome organizatori ovakvih manifestacija imaju na umu da u milijunskom gradu zatvarati sve prometne tijekove i time nametati nešto irelevantno poput maratona jednostavno nije fer i korektno prema ljudima koji imaju pametnijeg posla i obaveza.
Zahvaljujem na pažnji i do čitanja.
