Automobili za hrabre (i pomalo lude): Lotus Esprit
Giorgetto Giugiaro ga je nacrtao. Sir Colin Chapman ga je blagoslovio. Stručnjaci u Hethelu su ga proizveli, a Roger Moore ga je kao James Bond vozio u nekoliko nastavaka najpoznatije filmske franšize svih vremena.
No sve to i dalje nije pomoglo da bi ovaj predivan klinasti automobil ispao kvalitetnim proizvodom za čijim je volanom moguće uživati bez straha…
Lotus Esprit Turbo (X-180)
Legendarna receptura Sir Colina Chapmana koja kaže „Simplify and then add lightness“ (odnosno „pojednostavi, pa dodaj lakoću“, kako bi ispao prijevod na materinji nam jezik) 1976. godine uobličena je u Lotus Esprit S1.
Tada je stvorena legenda o Lotusovom modelu koji je svoju epohu rastegnuo preko puna tri desetljeća i ispao jednim od najpoželjnijih sportskih automobila svih vremena.
Klinasti dizajn bez pretjerano puno detalja na sebi izašao je iz pera legendarnog Giorgetta Giugiara, odnosno tvrtke ItalDesign, a ekipa u Hethelu iskoristila je maksimalnu količinu znanja i s derivatima pristiglim direktno iz svijeta Formule 1 sastavila jedan od najvozljivijih automobila svih vremena. A sam je automobil usprkos tek nekih 160 konjskih snaga iz dvolitrenog motora zbog svoje ukupne mase od tek 900 kilograma bez problema parirao puno jačim, razvikanijim i nazivno bržim sportskim automobilima iz tog vremena.
S vremenom je Lotus Esprit zamijenio Aston Martin DB5 u filmovima o „prokletom tajnom agentu“, odnosno Jamesu Bundu, a onda je Lotus počeo prodavati svoju najnoviju sportsku uzdanicu i preko bare. Odnosno u SAD-u.
I tako se malo pomalo gradila legenda o jednom od „onih“ automobila koji su stigli iz šupe i pokorili ceste i staze diljem svijeta.
Ali koliko god da je Esprit prve generacije bio zanimljiv i poželjan automobil svejedno se nikada nije riješio problema s kvalitetom i otpornosti prema zubu vremena. I zato u današnje vrijeme na svijetu ima još jako malo preživjelih primjeraka iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća.
Evolucija modela dovela je do generacije S2. Zatim je generacija S2 dobila Turbo-punjač. A onda je najjača verzija generacije S2 dobila i svoju najjaču i najpoželjniju verziju nazvanu Essex Turbo. Tom je prigodom stvoren jedan od onih automobila koji samim svojim postojanjem i bez ijedne riječi jasno pokazuju iz koje su ere ispali. Ali trajnost i kvaliteta izrade su i dalje ispali Ahilovom petom za ovaj automobil.
Čak je i generacija S3 usprkos svojim odličnim stranama nerijetko ispadala nepouzdanom i mnogi su se primjerci Esprita često pojavljivali u servisima na raznoraznim popravcima. No problemi nisu bili toliko vezani uz sam motor, već prvenstveno uz kvarljivi Citroënov mjenjački sklop otprije poznat iz Maseratija Merak i Citroëna SM. A kupci su se izuzev na mjenjački sklop često žalili i na kvalitetu izrade interijera u kojem su često otpadali dijelovi.
Uglavnom, kada je proizvodna era za ItalDesignov Esprit konačno završila tamo negdje 1986. godine, Lotus je odlučio razviti svoj dizajn i Esprit prikazati u do tada neviđenom svjetlu.
Lotus Esprit kodne oznake X-180 svijetu je prikazan 1987. godine. I već je na prvi pogled plijenio pozornost svih koji su za taj automobil znali ili čuli.
Dizajn je odrađen u Lotusu i potpisao ga je Peter Stevens – čovjek koji će samo nekoliko godina kasnije svoje ime upisati među velikane dizajna, dizajnirajući legendarni McLaren F1. Šasija je u tom trenutku ispala pomalo arhaičnom, jer je zapravo „donirana“ s prijašnjeg modela. No tijekom razradbenog perioda je dodatno očvrsnuta, a ovjes je prerađen do najsitnijih detalja, pa je na kraju ispala i više nego dobrom u praksi.
Motor je usprkos jednakoj recepturi i brojkama iz prošle generacije također ispao dovoljno sposobnim da po tko zna koji puta parira nazivno jačim, bržim i ekskluzivnijim modelima s kraja osamdesetih godina prošlog stoljeća. A razradom modela je Esprit malo pomalo razvlačio sve veći osmjeh na lica onih koji su za volanom tog automobila imali prilike uživati.
Od 1988. godine do kraja proizvodnog ciklusa za X-180 evolucijski se niz nastavio bez puno problema te je Lotus Esprit iz godine u guodinu ispadao sve bržim, jačim i sposobnijim automobilom. S vremenom se ovaj predivan automobil počeo pojavljivati i na utrkama, a onda su homologacijska pravila uvjetovala stvaranje ultimativnog Esprita svih vremena – onog s oznakom Sport 300.
Riječ je o automobilu koji je iz svojih 2,2 litre zapremine četverocilindričnog S910 Turbo-motora izvlačio više od 300 konja i paralelno s time na vagi pokazivao maksimalnu težinu od 1,270 kilograma. Samim time je omjer snage i težine bilo moguće izraziti u obliku od 243 konja na jednu tonu, čime se ni tadašnji ultimativni Porsche 911 Turbo nije mogao pohvaliti. Ubrzanje od 4,7 sekundi do stotke i maksimalna brzina od preko 270 kilometara na sat ispale su vrlo interesantnim brojkama, a faktor ekskluzivnosti probio je krov.
Naime, tijekom proizvodnog ciklusa proizvedeno je samo 50 primjeraka ove specijalne i za utrku homologirane serije Esprita. Stoga su mnogi zaljubljenici u lik i djelo (tada već odavno) pokojnog Sir Colina Chapmana ostali prikraćeni za svoj primjerak, pa je upravo Sport 300 ispao najpoželjnijom verzijom Esprita.
Čitajući sve ovo čovjek bi pomislio kako je Lotus zapravo stvorio savršenstvo u pokretu i jedan od onih automobila koji nikada neće prestati fascinirati svojim izgledom i performansama. Ali Esprit je već od prvih dana u sklopu svoje (tada) najnovije evolucije i dalje pokazivao nedostatke s kakvima ostatak svite proizvođača sportskih automobila tog vremena nije imao probleme.
Usprkos predivnom i bezvremenskom dizajnerskom derivatu „klinaste ere“ iz sedamdesetih, Esprit je svako malo pokazivao svoje nedostatke. A vlasnici su nerijetko ostajali bez kose na glavi zbog svih problema koje su tijekom vlasništva nad svojim primjerkom Esprita bili prisiljeni prolaziti i plaćati popravke.
I što je najbolje (ili najgore) od svega, većina se vlasnika žalila na mjenjački sklop koji realno gledano nikada nije bio na nivou zadatka te je od Esprita napravio automobil koji nekada možete voziti, a nekada baš i ne. Stoga je Lotus Esprit u sklopu ove generacije modela samo potvrdio da je automobil za hrabre.
Ili one malo poremećene i mazohistički nastrojene.
Zato se često pitam jesam li uopće normalan, jer upravo Esprit ove generacije oduvijek stavljam na prvo mjesto najpoželjnijih sportskih automobila svih vremena.
Hmmm…
