Automobili o kojima više nitko ne priča: Opel Calibra
Kada je Manta završila svoj proizvodni vijek i otišla sa scene, Opel je odlučio stvoriti Calibru. Odnosno predivan automobil “skliske” karoserije koji je po izlasku na tržište mnogima rastapao srce.
Stoga zapravo čudi kako se u današnje vrijeme ovaj Opelov model praktički i ne spominje…
Opel Calibra
Kada je ovaj predivan Opelov model svijetu predstavljen 10. lipnja 1989. godine, u Rüsselsheimu su se prvenstveno hvalisali rekordnim koeficijentom otpora zraka od 0,26. Jer Calibra je od samog početka bila rekorder u tom polju i održala je status najaerodinamičnijeg automobila na svijetu punih 10 godina. Odnosno do trenutka kada se na svijetu pojavila Honda Insight.
Uglavnom, ta je brojka vezana uz koeficijent otpora zraka značila da taj model izuzev ekonomičnosti nudi i puno bolje performanse nego je to bilo za očekivati.
No za razliku od inih drugih ultra-aerodinamičnih konceptnih i manje konceptnih automobila, Opel je s Calibrom stvorio i svojevrsnu bezvremensku ljepotu eksterijera. Jer “skliska” karoserija u kombinaciji s kotačima koji su na Calibri ispali “taman”, ovaj je model ispao na neki način atipičnim za Opel.
Calibra je zamišljena kao svojevrstan nasljednik modelu Manta, a izgrađena je na platformi s kakvom se i tadašnja Vectra našla na tržištu. I vjerovali ili ne, to nije bio loš potez. Jer se tadašnja Vectra za razliku od njenih nasljednika na cesti ponašala sasvim pristojno.
Stoga niti Calibra već u baznoj inačici nije imala probleme s podupravljanjem. A to je za jedan ljepuškasti Coupé automobil s prednjim pogonskim kotačima uvijek veliki plus.
Nekoliko godina nakon izlaska Calibre na tržište, Opel je odlučio poraditi na vlastitom imidžu. Ali i napraviti imidž trkača za Calibru, pa se s njome upustio i u trkaće avanture. I to u konkurenciji DTM-natjecanja početkom devedesetih godina prošlog stoljeća.
Time je Calibra zapravo nastavila put s kojim je Manta započela godinama prije i za Opel ugrabila mjesto pod suncem trkaćeg svijeta.
No usprkos tome Calibru nisu cijenili zbog njenih uspjeha u DTM-u, već zbog bezvremenski lijepe karoserije i performansi koje su tih dana bile dostupne prosječnom čovjeku koji na računu nije imao milijune.
Što se motorizacije tiče, na raspolaganju su bili motori donirani iz modela Kadett. U bazi je Calibra imala 8-ventilski C20NE motor koji je na prednje kotače donosio nejakih 117 konja. Zatim su uslijedile čak tri dvolitrene varijacije na temu 16-ventilskih motora od kojih je najjača brojala 207 konja i bila potpomognuta Turbo-punjačem.
A onda se netko 1993. godine dosjetio ideje u sklopu koje je Calibra dobila i svoj prvi V6 motor zapremine 2,5 litara.
Uz to je izuzev prednjih pogonskih kotača Calibra dobila i svoju 4×4 izvedenicu, pa je bilo moguće za volanom ovog automobila kontrolirano juriti i po zimi. A onda je praktički iznenada Opel odlučio ukinuti naziv Calibra i cijelu priču oko Coupé automobila za relativno male novce uobličiti u Astru Coupé.
Ili Astru “by Bertone” ako vam je tako draže.
Tijekom proizvodnog vijeka u trajanju od punih 8 godina, Calibra je označena kao uspješan model. Zato nikoga ne bi trebale čuditi i kasnije verzije 4×4 i V6. No najpoželjnija varijacija na temu Calibre oduvijek je bila ona u koju je Opel ugrađivao legendarni CX20LET Turbo-motor. Jer ta verzija Calibre nije samo izgledala poput manekenke, već je i išla kao atletičarka-sprinterica.
Stoga zapravo nije jasno kako je ovaj genijalan i bezvremenski lijep automobil uspio postati “Zagorskim Ferrarijem” u našim krajevima, dok je u ostatku svijeta ispao poprilično zaboravljenim.
Ali tako to valjda treba biti.
Jer život nekada jednostavno nije fer.
