Automobili o kojima više nitko ne priča: Opel Astra OPC
Iako Volkswagen Golf GTI oduvijek služi kao „originalni brzi gradski kompakt“ to svejedno ne znači da se u Opelu nisu potrudili svako malo na tržište ponuditi ispravnog konkurenta. Pa s obzirom na 200 konja i cijenu koja u usporedbi s Golfom GTI nije bila paprena jednostavno čudi kako se i zašto o ovom nabrijanom Opelu tijekom posljednjih godina ne može čuti niti „A“…
Budimo realni… Nakon Astre F koja je naslijedila Kadetta krajem 1991. godine i nakon što se najjača verzija Astre F pojavila u svojoj sportskoj trenirci i tenisicama, mnogi su se zlobnici poveselili konačnom srazu Golfa GTI s trona najpoželjnijeg gradskog kompakta sportske orijentacije.
I taman kada je Astra F GSi oko sebe uspjela stvoriti klanove obožavatelja i time priprijetiti Golfu GTI, eto nam Opela koji je odlučio unazaditi cijelu tu priču.
A unazađivanje je provedeno u obliku Astre G…
Opel Astra G je u usporedbi sa svojom prethodnom generacijom djelovala poput nečije Bake. Neskladne proporcije i dizajn nalik nekom uratku nacrtanom od strane Turskog pripravnika u tvornici rahat lokuma na prosječnog su entuzijasta prema jurnjavi po gradu djelovale poput broma u čaju za mušku porno-zvijezdu netom prije snimanja neke vruće scene. Samim time su većinom tek opaki i okorjeli štovatelji lika i djela stričeka Adama iz Rüsselsheima mogli pronaći opravdanje za plaćanje automobila koji je na pragu novog milenija djelovao kao da je stigao iz 1967. godine.
U biti je prava sreća da je Astra G bila jeftina za kupnju, jer da tome nije tako, na tržištu bi se najvjerojatnije pojavilo trinaest i pol primjeraka i ovaj bi model ubrzo nakon toga bez puno tuge i očaja pao u zaborav.
No Opelovi su kalkulanti ipak sve to skupa preduhitrili, pa je ta (u tom trenutku) nova Astra svojom cijenom bila prihvatljiva u bazi.
E sad… Opel je desetljećima prije Astre G na tržište nudio svoje GTE i GSi varijacije na temu modela. Kadett GSi 16V je tijekom osamdesetih kao plod kolaboracije s genijalcima iz Coswortha na cesti ispao respektabilnom silom koja je od semafora do semafora vlasnika Golfa GTI 16V mogla natjerati na plakanje. Potom je prva Astra GSi 16V nastavila cijelu tu priču, samo uz puno ljepše linije i dizajn na kakav bi i mama Snježana bila ponosna, pa je nastanak „brze“ Astre G ispalo samo pitanjem vremena i tradicije.
Volkswagen u to vrijeme i dalje na tržište nudio Golf GTI.
Ta je četvrta generacija (tada) najjačeg Golfa za mnoge ispala bezličnom nakupinom lima i plastike. Stoga je Opel s Astrom G usprkos ružnjikavoj karoseriji i interijeru nalik tamnici u meksičkom zatvoru odlučio udariti Volkswagen tamo gdje najviše boli – u legendarnu izvedenicu isto toliko legendarnog kompaktnog automobila na koji su u Wolfsburgu toliko ponosni.
I tako je 1999. godine nastala Astra OPC.
Sufiks nazivu stigao je od strane Opel Performance Centre divizije koja je kao glavnu okosnicu postojanja imala „oplemenjivanje“ pojedinih modela.
Dotična je divizija djelovala pod upravom Opela, ali je dobrim dijelom djelovala i samostalno, odnosno u kolaboraciji s nekim renomiranim markama iz svijeta tuninga. Stoga se Astra OPC bez problema mogla pohvaliti s nekim detaljima kakvi unutar klase brzih gradskih kompaktnih modela nisu viđali baš pretjerano često.
Inicijalno se na tržištu pojavila verzija koja je pod haubom smještala X20-XER motor s nekih 160 konja. S tim je motorom Astra G OPC bila nekih desetak konjskih snaga jača od Golfa GTI te je do stotke ubrzavala za nekih 7,8 sekundi i jurila do 220 kilometara na sat. Ali onda su se u Rüsselsheimu odlučili još jače naoštriti svoje hrđave noževe pa je ubrzo nakon tog OPC-ovog prvijenca u obliku Astre G na red stigla još jača, brža i luđa verzija.
Tom je prigodom pod haubu utrpan Z20-LET motor koji je izuzev 2 litre zapremine i 4 cilindra imao i respiratorno pomagalo u obliku Turbo-punjača. I s tim je respiratornim pomagalom ova Astra na svoje prednje kotače bila u stanju isporučiti snagu od skoro 200 konja. Odnosno skoro 50 više od Golfa GTI četvrte generacije za koji se tih dana u Volkswagenu još uvijek nisu mogli odlučiti je li riječ o brzom ili udobnom automobilu.
Set performansi je (naravno) pratio cijelu tu priču, pa je Astra G odjednom do stotke ubrzavala za tek nešto više od sedam sekundi i nastavila je ubrzavati sve do brojke od 240 kilometara na sat.
Paralelno s time je Opel odlučio poraditi i na imidžu s kojim se ova varijacija na temu Astre G na sve moguće i nemoguće načine pokušavala približiti nekim novim generacijama kupaca, pa su reklamni primjerci ove verzije modela dolazili isključivo u „Arden Blue“ plavoj boji. I ta je boja ubrzo postala nekom vrstom potpisa marke, modela i njegove najluđe verzije kojoj su se kupci počeli priklanjati.
Karoseriju se moglo naručiti u dvije verzije, odnosno onu s tri i pet vrata. I naravno da je popularnija među kupcima ispala ona s tri, jer je takva Astra barem koliko-toliko sličila na nekakav krnji Coupé iako je u ponudi za Astru zapravo postojao pravi Coupé, tj. automobil koji mnogi danas znaju kao Astra Bertone.
Sama proizvodnja Astre G OPC trajala je od 1999. do 2004. godine, kada je Opel podvukao crtu i odlučio Astri podariti imidž jednog od najljepših kompaktnih automobila svih vremena. Ali i nastaviti s OPC-ideologijom brzine i podupravljanja. Time je zapravo Golf GTI dobio konkurenciju koja to i nije bila, jer usprkos trudu uloženom u Astru OPC taj automobil jednostavno nikada nije bio na nivou koji je u sklopu GTI-ideologije nacrtao i u djelo proveo Wolfsburg. Pa iako kupci Golfa zauvijek ostaju kupci Golfa, a vlasnici Astre mogu i ne moraju nastaviti s tim modelom kao jedinim izborom za prijevoz od točke „A“ do točke „B“, svejedno je lijepo znati da Astra OPC postoji tamo negdje u kuloarima povijesti svijeta automobila.
Da kojim slučajem nije bilo ove prve Astre s OPC-oznakama na sebi, tko zna što bi i kako Opel u sklopu novog milenija proizvodio. I koliko bi to bilo bezlično i svijetu nepotrebno.
Stoga je ovaj automobil zapravo itekako relevantan, pa zapravo čudi kako je Astra OPC potpala među automobile o kojima nitko ne priča.
