Automobili o kojima više nitko ne priča: Mercedes-Benz 300CE-24
„Obični“ Mercedes-Benz W124 bio je genijalan automobil. I to u svakom slučaju vrijedi reći, jer je istina. Ali tu je istinitu tvrdnju i dalje vrijedno potkrijepiti s još nekolicinom informacija…
Dakle, kako sam uvod u ovaj tekst kaže… Mercedes-Benz W124 bio je udoban, robustan, lijep, elegantan i što je najbolje od svega, trajan. Stoga je od strane proizvođača bilo samo pitanje zdrave logike na tržište ponuditi bržu i jaču izvedenicu koja na sebi nema četiri vrata, već samo dva.
To bi u onim najkraćim crticama bilo najvažnije za reći o Coupé-izvedenici serije W124, odnosno o konkretnom modelu koji je na sebi nosio oznaku 300CE-24.
I prava je šteta da je ovaj automobil svrstan među one o kojima se u današnje vrijeme ne priča, jer bi aktualni proizvođači automobila zajedno s kupcima mogli kroz ovaj primjer vidjeti koliko njihovi novi i nerijetko pretjerano skupi automobili zapravo (ne)valjaju.
Kada se 1984. godine na tržištu pojavio prvi Mercedes-Benz serije W124, svima je bilo jasno kako se radi o detaljno osmišljenom automobilu koji kao osnovni zadatak ima nastaviti tradiciju kvalitete, udobnosti i otpornosti na zub vremena. Stoga nimalo ne treba čuditi kako je ubrzo nakon predstavljanja ovog automobila na tržište W124 postao omiljenim prijevoznim sredstvom za taksiste i sve one koji na dnevnoj bazi rade oveće količine kilometara.
Naravno, kako to obično biva vezano uz neki Mercedesov model, to je bio samo početak, jer je nakon limuzine predstavljene 1984. godine ubrzo predstavljena i karavanska verzija modela. Nekoliko godina kasnije, odnosno 1987. godine predstavljena je i Coupé verzija modela, a onda je kao trešnjica na vrhu torte sa šlagom predstavljena i topless-verzija ovog elegantnog modela koja je samo potvrdila širok dijapazon planova koje su u Mercedesu za W124 imali.
Mercedes-Benz 300CE-24 nastao je tamo negdje na sredini tog puta koji podrazumijeva razvoj, tehnologiju i visok stupanj kakvoće. Od inicijalnog predstavljanja javnosti pa sve do danas, ovaj automobil ne slovi kao automobil koji negira zakone fizike i svojim performansama razmješta organe. Ali u tome nikada niti nije bila poanta, jer je Mercedes-Benz s ovim prelijepom Coupé varijacijom na temu W124-ke stvorio udoban, lijep i siguran automobil koji je bilo moguće voziti dinamično.
To su kupci prepoznali bez puno drame i u Mercedes-Benz su počele pristizati narudžbe za ovaj automobil bezvremenskog dizajna i neprikosnovene kvalitete izrade.
Motor s kojim je 300CE-24 dolazio na tržište nije patio od komplicirane nomenklature s kakvom Mercedes-Benz danas dolazi na tržište. Brojka 300 značila je zapreminu, a onih 24 u nastavku označavalo je broj ventila, odnosno cilindara kada se tih 24 podijeli s 4. I to je onaj jednostavan i iskren pristup s kojim je Mercedes-Benz kao proizvođač automobila nekada davno pristupao svojim kupcima.
Dezignacija samog motora u obliku M104.980 uz sebe je dakle vezala rednih 6 cilindara i 24 ventila te 3 litre zapremine. U smislu snage je dotični motor na stražnje kotače donosio nekih 220 konja i 265 Nm maksimalnog okretnog momenta (buraz) i sve to pretvarao u performanse koje su u smislu ubrzanja do stotke iznosile 8,1 sekundi te maksimalne brzine od 237 kilometara na sat. Dakle kako se iz brojki jako lijepo može vidjeti, ovaj automobil nije bio namijenjen bezglavom jurcanju od semafora do semafora, već udobnoj i dinamičnoj vožnji bez umaranja i bilo kakvih drugih negativnih posljedica za vozača.
Trajnost i kvaliteta izrade za ovaj su automobil praktički postali sinonimi, a elegancija i udobnost u sklopu te su se jednadžbe pronašle namjerno. Mercedes-Benz je s ovim automobilom stvorio čudo koje odolijeva zubu vremena, ne kvari se i ne hrđa čim u zrak dođe mala količina vlage. Svojim je pomalo suzdržanim nastupom na tržištu uvijek djelovao ozbiljno i nije se razbacivao s brojkama kao što je to u današnje vrijeme slučaj s Coupé modelima s Mercedesovim potpisom.
Samim time Mercedes-Benz 300CE-24 nisu vozili divljaci i ćelavci s dva razreda osnovne škole i dopisnim iz sklapanja prosto proširenih rečenica, već poslovnjaci kojima je uniformirana priča s četverim vratima bila aktualna preko tjedna, dok su za vikend željeli djelovati malo više „casual“. Ali se istovremeno ne odricati udobnosti, opreme i svih onih sitnih detalja od kojih su Mercedesovim modeli tih godina bili sazdani.
Cijena ovog automobila nikada nije bila pretjerano visoka. Ali svejedno ste morali imati dublji džep da biste si mogli priuštiti svoj vlastiti primjerak. Jer je Mercedes-Benz tih godina jednim dijelom ipak pazio na svoj imidž, dok u današnje vrijeme bilo koji Mercedesov model može imati bilo tko i sve ovisi samo i isključivo o platežnoj moći ili ratama leasinga (za one koji to znaju izreći ili napisati).
Riječ je o jednom od onih automobila koji su samom pojavom govorili puno više od brošura u kojima su se reklamirali. Isto tako je riječ o Mercedesu koji ne pati od pretencioznosti i nije mu potrebna komplicirana nomenklatura da bi ispao posebnim. Dapače, gledano u retrovizoru na cesti, ovaj je Mercedesov model izgledao kao i svaki drugi W124. I tek je na drugi pogled laiku bilo jasno kako se iza njega ne vozi neki taksist, već osoba kojoj ne smeta djelovati „obično“ do trenutka u kojem druga osoba ne shvati da to baš i nije slučaj.
Riječ je o ozbiljnom automobilu za ozbiljne ljude kojima nije bio problem svu tu ozbiljnost i platiti. Ali je s druge strane ipak riječ o automobilu koji je zabavan upravo onoliko koliko je potrebno da ni u koje doba dana i noći ne bude dosadan. I uz to je još i kvalitetan od nemila do bestraga i čak u današnje vrijeme izgleda jako dobro.
I zbog svega je toga itekako žalosno ustvrditi da je Mercedes-Benz 300CE-24 došao to trenutka u kojem o njemu nitko ne priča.
Slažete li se?