Automobili u filmovima i detalji koji iritiraju
Iako smo svjesni da „wow-faktora“ mora biti, i dalje je nevjerojatno da čak i u današnje vrijeme ekipa iz Hollywooda (a i šire) nema pojma kako izgleda čak i bazična vožnja u stvarnom svijetu…
Volite li filmove? Naravno da volite.
Volite li filmove koji su u suštini „vozački“, tj. barem se jednim dijelom naslanjaju na svijet automobila? Naravno da je odgovor pozitivan. Jer da nije, najvjerojatnije biste čitali materijale na nekom portalu posvećenom svijetu tabletića ili goblena s vjerskim motivima, pa je ovo zapravo retoričko pitanje. I samim time besmisleno – poput npr. prosječne izjave za medije od strane nekog nogometnog trenera ili izbornika koji uvijek tupe s rečenicama tipa „Da…idemo probati zabiti gol. Idemo po pobjedu…“.
Mislim, stvarno…
No ajmo lagano nazad na temu, prije nego se ista pretvori u kukanje i dramaturgiju oko nebitnih stvari.
Naime, ako stvarno uživate u vozačkim filmovima ili općenito volite tu i tamo pogledati neku sporadičnu filmsku jurnjavu, a pri tome imate završenu osnovnu školu i posjedujete vozačku dozvolu, za pretpostaviti je kako vas neke stvari u filmovima s automobilima iritiraju. I ne…pri tome ne mislim na skokove i doskoke udaljene 100 i više metara poput onog ultra-digitalnog u reinterpretaciji „Gone in 60 seconds“. Pod iritacijama podrazumijevam korištenje zdrave logike koje na filmu u domeni svijeta automobila (pre)često nedostaje. Uostalom, prisjetimo se samo gafova iz „The Fast and the Furious“ serijala, onih iz ultra-popularnog „Taxija“ ili pak one marketinški-nastrojene jurnjave s „Minićima“ iz novokomponirane verzije filma „The Italian Job“.
Svi ti filmovi kao zajedničku poveznicu u nekom većem ili manjem obimu imaju svijet automobila, ali i apsolutan manjak realnosti vezan uz njihovo pojavljivanje na srebrnom platnu. Uostalom, koja budaletina može „popušiti“ Mitsubishi Eclipse s dvadesetosam brzina ili pak Mini Cooper koji zajedno s dvanaest i četvrt tona zlata u prtljažniku juri kao da ima 2,5 kilograma ukupne mase (s vozačem).
Uglavnom, primjera ima ekstremno puno, pa kako ne bismo trošili riječi na milijardu individualnih navoda vezanih uz svaki pojedinačni film. A i možda je bolje ne spominjati pojedine naslove, jer će „Redline“ kad-tad iskočiti poput referenduma Željke Markić. A to nipošto ne želimo.
Dakle…evo nekih od detalja koji nas u filmovima o automobilima izuzetno iritiraju:
Ručni mjenjači imaju 812 stupnjeva prijenosa.
– Već viđeno milijardu puta, a posebice u sklopu „Fast and Furious“ franšize.
Vozač razgovara s putnikom i nikad ne gleda na cestu.
– Klasika, zar ne?!
Akcijske scene uključuju prekomjerno korištenje volana. I to zbog ničega.
– Ono…zar je doista potrebno voziti slalom po ulici kada je ulica prazna i nema rupa na njoj?
Zračni se jastuci skoro nikada ne pale.
– Ne, ozbiljno…kada ste zadnji puta vidjeli filmsku prometnu u kojoj je sudjelovao zračni jastuk?
Puknuta guma (skoro) uvijek kumuje okretanju automobila na krov.
– Mislim, stvarno…
Obrnuti okreti od 180 stupnjeva su najlakša stvar na svijetu.
– Tako ispada. Dok ne probate u stvarnom svijetu i tati objašnjavate zašto je njegov Mercedes razbijen.
U potjerama od sat-dva nitko nikad ne ostane bez goriva.
– INA bi propala da je tako.
Paljenje guma (ili nam ga „Burnout“) nema utjecaja na grip.
– Znači, reciprocitet na najjače u usporedbi sa stvarnim svijetom u kojem na gume ipak pazimo koliko je to maksimalno moguće.
Nogostupi su odlična opcija za izbjegavanje prometnih gužvi.
– Savjet: nemojte ni pokušavati.
Vjetrobransko staklo se samo popravlja od kadra do kadra.
– Čemu uopće služi opcija osiguranja stakla?
„Ratkape“ bježe s automobila čak i kada su na automobilima aluminijske felge bez njih.
– Događa li se to i vama?
Automobili nikad ne moraju biti oprani. Prljavština se za njih ne lovi.
– E kad bi barem to tako išlo…
Sigurnosni pojasevi. Što je to?
– Sigurnosni se pojasevi u filmovima koriste samo po potrebi, tj. kada ubojicu treba izbaciti iz automobila sudaranjem u zid. Jer ubojice su retardirani ljudi koji se ne znaju vezati.
Nitko nikad ne mora prilagoditi sjedala ili ogledala u automobilu.
– Sve uvijek odgovara samo tako…
Svaki automobil ima zvuk motora s četrdesetosam i pol cilindara – čak i ako ih ima samo četiri.
– Ne vjerujete? Pogledajte „The Spy Who Dumped Me“ ili npr. „Pretty Woman“.
Udubljenja se sama popravljaju.
– I to iz scene u scenu.
Zabijanje u parkirani automobil znači lančani sudar.
– Uvijek…
Zabijanje u parkirani automobil znači eksploziju.
– Skoro uvijek.
Ako automobil odleti s litice, najčešće eksplodira prije udara u tlo.
– Ne baš uvijek, ali jako često.
Bez obzira na težinu sudara, vozač uvijek krvari iz glave.
– A onda automobil eksplodira.
Bez obzira na težinu sudara, vozač je uvijek u jednom komadu.
– A onda automobil eksplodira.
Bez obzira na težinu sudara, negativac je uvijek živ.
– A onda automobil eksplodira.
Nevezano uz vožnju po ravnom, bitno je skretati lijevo-desno.
– I to konstantno.
Gubitak trakcije (skoro) uvijek je namjeran.
– Čak i na automobilima s prednjim pogonom.
Drift može izvesti svatko.
– Čak i s automobilima koji imaju prednje pogonske kotače.
Prednji farovi uvijek rade.
– Čak i kad su razbijeni.
Automobili se nikada ne zaključavaju.
– Jer lopovi ne postoje. Čak ni u filmovima o lopovima.
Ovjes je neuništiv.
– Jer skokovi s automobilima zajedno s doskocima nemaju efekta čak ni na „špur“.
Prednji branik je jako teško razbiti.
– Ili se popravi od scene do scene.
Dezeni kotača su promjenjivi.
– Neovisno o godini proizvodnje automobila i kotača.
Itd…itb…
Naravno da ovime nismo pokrili sve ono što je u filmskom svijetu automobila apsolutno besmisleno. Ali zato nam služi Facebook i vaši cijenjeni komentari. Stoga se slobodno uključite i navedite pokoji vama iritantni detalj vezan uz svijet automobila na filmu. Bit će nam drago pročitati što vas iritira.
… a do tada vam želim ugodan ostatak dana i zahvaljujem na čitanju.
