1,800 konja iz Singapura uskoro stiže u jednom paketu – Dendrobium D-1
Paket nazivom neodoljivo podsjeća na sindrom od kojeg boluje ekipa koju napaljuju stabla, a cijela je priča toliko internacionalna da bi čak i bezglavog jahača iz filma Sleepy Hollow bez problema zaboljela glava.
Znate li što je dendrofilija? Ako znate, zapitajte se zašto, a ako pak ne znate evo kratkog objašnjenja:
Radi se o sindromu koji iz jednog savršeno normalnog čovjeka radi mušku osobu kojoj se diže (i to ne kosa na glavi) na drveće i obližnje raslinje. Isto vrijedi i za ženski spol, samo je umjesto dizanja riječ o vlaženju. I ako je za vjerovati zdravom razumu, za pretpostaviti je kako niti jednoj biljci na svijetu ta vrsta vlage ne bi baš odgovarala.
No zašto sam ovako počeo tekst?
Jednostavno zato što u centru ove teme stoji automobil čiji naziv neodoljivo podsjeća na dendrofiliju. A naziv je Dendrobium.
Tvrtka Dendrobium Automotive dolazi iz dalekog nam Singapura. Ideja oko ovog hiper-automobila nastala je unutar zidova tvrtke Vanda Electrics, ali se Dendrobium nekako ugurao i povukao ideju, te nastavio s radom na njoj. U cijelu je priču s vremenom ušlo još nekoliko tvrtki iz azijskih zemalja, a na kraju je za trešnjicu na vrhu torte poslužila tvrtka Williams Advanced Engineering koja se uhvatila u koštac s organiziranjem proizvodnje. Dakle, Dendrobium D-1 (kako se automobil naziva u cijelosti) produkt je internacionalne suradnje, što je s jedne strane super, dok s druge pomalo zbunjuje. No pustimo sad to…
Ako ste ikada vidjeli Ferrari Enzo i pomislili „bokte kako je ružan“, onda se na fotografije ovog singapurskog čudovišta najvjerojatnije križate i molite „zdravomarije“. Jer Enzo je u svoj svojoj ružnoći ispao poput najljepše princeze iz neke mitske zemlje. Uostalom, pogledajte na što sliči ova nakarada. Ako se nas ovdje pita, Dendrobium D-1 nije samo automobil koji zvuči poput ploda mašte nekog seksualnog devijanta s drvećem u centru svog seksualnog opusa, već i izgledom djeluje čudno, smiješno i pretjerano u svakom pogledu. Mene osobno izgled ovog automobila podsjeća na neuspješan diplomski rad nekog njemačkog genetičara iz doba 2. svjetskog rata ili pak na nusprodukt seksa između Capara T1 i Dodgea M4S – onog konceptnog automobila iz osamdesetih za čijim je volanom Charlie Sheen kao nabrijani vanzemaljac rokao ekipu po zabačenim dijelovima SAD-a. Uglavnom, vizualni dojam nije nimalo pozitivan, ali ako ćemo ipak tražiti razloge postojanja ovog automobila u ovakvom obliku, recimo da je cijela priča „vrlo aerodinamički orijentirana“.
No postavlja se pitanje zašto je tome tako. A odgovor je jednostavan da jednostavniji ne može biti…
Naime, Dendrobium D-1 je u svoj svojoj ružnoći zapravo fascinantan – pogotovo ako ste štovatelj strujnih krugova. Jer u centru ovog automobila ne stoji neki odvratan i arhaičan motor koji medvjedićima i vjevericama ne da disati, već je riječ o ekološki čistom (hm, hm) električnom motoru koji prema navodima iz reklamnih materijala razvija (pazite sad) 1,800 konjskih snaga.
Da…dobro ste pročitali – soma i osamsto konja. Stvarno i nedavno službeno potvrđeno na gala-okupljanju bogate ekipe auto-entuzijasta pod nazivom Salon Privé. Dakle, s Dendrobiumom zapravo nema šale, ako je za vjerovati navodima iz brošure.
Uz nenormalnih 1,800 konjskih snaga, D-1 se može pohvaliti i s isto toliko nenormalnom količinom maksimalnog okretnog momenta (buraz). U brojkama bi ta cifra iznosila ukupno 2,000 „njutna“, odnosno u prijevodu puno više od omiljenog vam Diesela. No usprkos svim tim divljim brojkama koje na momente djeluju poput ploda mašte, dendrobium D-1 nije automobil s kojim će bilo tko raditi rekorde. To očito nije bila nit vodilja marljivih Singapuraca. Jer za razliku od nekih domaćih i stranih uradaka u domeni strujnih krugova, Dendrobium D-1 do „stotke“ ubrzava za oko 2,7 sekundi i nastavlja ubrzavati do nekih 320 kilometara na sat. Dakle, nedovoljno da bi se u bilo koje doba dana ili noći natjecao s nekim razvikanijim pripadnicima automobilske strujnokrugaške elite. Stoga se vrijedi zapitati čemu onda ovakav automobil zapravo služi.
Iskreno govoreći, automobile koji su nastajali u šupama doista vrijedi cijeniti. Jer bez njih veliki igrači i tvrtke iza kojih oduvijek stoji tek masovna produkcija i sivilo vlastite egzistencije najvjerojatnije nikada ne bi proizveli sportski automobil. Dakle, bez automobila iz šupe ne bi bilo ni brzih Fordova, BMW-a, Mercedesa, Cadillaca i Chevroleta. Ne bi bilo ni sportski-orijentiranih Hondi, Nissana i Volkswagena, a bome ni Renaulta, Peugeota, Audija i tko zna kojih još automobila tog tipa. Uostalom, kako u današnje vrijeme s idejom sporta na struju kreću ovi Singapurci, tako su nekada počeli i Ferrari, Lamborghini, Lotus, pa čak i Porsche. A bez njih svijet fascinacije na četiri kotača praktički da i ne postoji. Stoga bismo i Dendrobium D-1 barem nazivno trebali cijeniti na isti način. No Dendrobium D-1 nije nastao u šupi, već u laboratoriju. Nisu ga stvarali prljavi mehaničari nakon šeste čaše vina, već su ovaj automobil u sterilnim komorama stvarali visoko-obrazovani ljudi u kutama. I zato Dendrobium nikada neće izazivati emocije kakve bez problema rasipavamo po Ferrarijima i Lamborghinijima. No iz nekog razloga ova tvrtka postoji zajedno s ovim projektom koji samo što nije stigao na tržište. Stoga vrijedi pretpostaviti da se iza cijele priče krije nekakva smislena računica. A o kakvoj se računici konkretno radi i kako će tržište reagirati kada se ovo električno čudovište konačno na njemu pojavi, ostavit ćemo nekim drugim vremenima. Jer u ovom momentu suočeni s ovom hiper-gadnom karoserijom neki od nas ovdje stvarno ne znaju što bi uopće mislili.
A vi cijenjeni čitatelji?
