Volkswagen kao razlog za plakanje!?
Je li ovaj video-uradak samo zabavan ili ide u prilog zezanciji na račun “sektaša” kakvih uz Volkswagen nikada nije nedostajalo? Prosudite sami…
Za početak ovog kratkog teksta vrijedi postaviti jedno pitanje: koliko ste puta prodali automobil?
Ako je odgovor „nikada“, onda je možda najbolje da ovaj tekst ne čitate dalje, jer nemate pojma kako izgleda prodati dio svoje vozačke povijesti. No ukoliko odgovor podrazumijeva makar jednu prodaju vašeg metalnog prijatelja nekom drugom, za pretpostaviti je da ste osjetili svojevrsnu prazninu.
Istini za volju, moram reći kako meni pri prodaji nekoliko svojih dosadašnjih automobila nikada nije stajala knedla u grlu. Nisam bio tužan ni sjetan zbog toga, jer sam razloge za prodaju i odvajanje sebe od svog prometala profiltrirao u glavi preko nekoliko puta, pa je samim time razlog prodaje bio jasan, a budućnost svijetla.
No isto tako ne mogu reći da mi se sati i sati uživanja za volanom svakog od mojih bivših nije vratio kada bih neki od njih vidio na cesti.
Naravno, u takvim su se situacijama sporadično i pojavljivale knedle u grlu, ali sve je to bilo daleko od tuge i nagona za puštanje suze.
Možda je razlog u tome što ne vidim smisla u trošenju emocija na komad lima u kombinaciji s nešto stakla, gume i plastike. Možda je pak razlog u tome što se trudim biti razložno biće, a možda je jednostavno u tome što nisam curica od svega par godina života.
Tko će ga znati.
No u središtu ovog video-uratka stoji upravo curica i njen tata koji stoji iza kamere i snima vrlo emotivne reakcije svoje kćerke na prodaju njihovog obiteljskog Volkswagena.
Inače ovakve video-uratke u pravilu zaobilazim u širokom luku, jer ono što je mnogima slatko kod mene izaziva dijabetes, no ovaj sam se puta odlučio našaliti na račun “sektaša” kojih nam na službenim Facebook stranicama u obliku komentara (najčešće zlih i bezobraznih) nimalo ne nedostaje. Stoga mi se tijekom gledanja ovog kratkog video-uratka u glavi pojavila misao: “jesu li i “sektaši” u našim krajevima možda proživjeli ovakav stres, kada je njihov tata prodao Golfa “dvojku”, pa su zato takvi kakvi jesu?”, a onda se sve skupa (naravno) pretvorilo u dobar stari sarkazam i eto ideje za tekst…
Uglavnom, da ne duljim… Video-uradak je tu. Curica je slatka, tata je sa svojim pitanjima na momente zabavan, a njihov je obiteljski Volkswagen Jetta VR6 dobio drugi dom. Sve ostalo nema smisla opisivati.
No pitanje iz gornjih redaka ostaje: plaču li VW-sektaši kada im iz obitelji ode Golf, Jetta, Passat ili neki od drugih modela koje Volkswagen već mali milijun godina nudi na tržište?
Jesu li zbog toga beskrajno tužni, izgubljeni u vremenu i prostoru, ili je pak riječ o nečem sasvim sedamnaestom? Iskreno ne znam, ali se čini kao pitanje koje vrijedi postaviti, jer je mozak bilo kakvog “sektaša” poprilično zanimljiv psihološki fenomen, pa je tako i u svijetu automobila.
I znam…neki će se na sam sadržaj ovog teksta instantno naljutiti, ali njima ovaj tekst nije ni namijenjen. Dapače, namjena je direktno usmjerena prema onima koji svijet automobila ne gledaju kroz zemlju proizvodnje, marku ili neku drugu striktno definiranu ideju, već su u stanju uključiti „sarkastični mod“ i nasmijati se poput nekih od nas ovdje.
U svakom slučaju i jedni i drugi imaju puno pravo komentirati, pa neka to i čine. Samo neka u sklopu komentara poštuju makar osnovna načela pristojnosti, jer prostote i bezobrazluk nikoga ne čine posebnim, već samo potvrđuju neka razmišljanja i stavove o pojedincima i grupacijama kakvih unutar svijeta automobila (a i općenito) nimalo ne nedostaje.
Zahvaljujem(o) na pažnji, i ako imate još par sekundi svog dragocjenog vremena odgovorite na pitanje, i saznajte rezultate ove ankete:
