Traži se vlasnik za ovaj Firebird Trans Am
Naravno da želite.
Iako odmah u početku ovog teksta otvoreno priznajem da sam pomalo subjektivan, vjerujem da neću biti jedini kojem se ova monstruozna tvorevina itekako dopala.
Kažem „monstruozna tvorevina“, jer jednostavno ne znam kako bih drugačije opisao Pontiac Firebird Trans Am ovijen u crninu, koji se s 1,500 konjskih snaga i preko 1,300 Nm maksimalnog okretnog momenta upliće u gravitacijske poslove Majke Zemlje.
S obzirom na činjenicu da je prije nekih tri godine renomirani američki auto-magazin Car and Driver proglasio Pontiac Firebird Trans Am jednim od najboljih Muscle-car automobila koji se mogu nabaviti za relativno male novce, nimalo ne čudi da se posljednjih godina često traži primjerak viška.
Stoga ne čudi da se velik broj zaljubljenika u ogromne zapremine motora i konstantno prepucavanje svih osam cilindara u sklopu istog odlučilo se upravo za Trans Am u smislu predmeta obožavanja ili pak baze projekta.
U toj maniri naravno treba spomenuti i neke tvrtke koje se bave preslagivanjem, dorađivanjem ili pak restauracijom i(li) modernizacijom američkih automobila starijeg datuma proizvodnje, a koje su upravo ovaj legendarni američki automobil uzele kao atraktivnu bazu za svoje projekte.
Naravno, pod poimanjem dobre ili atraktivne baze podrazumijevam dizajn samog automobila koji itekako dobro prkosi vremenu, a tu je i sva sila opcija u smislu motorizacije kojima je Firebird Trans Am tijekom svojih preko trideset godina postojanja plijenio pozornost.
S obzirom na činjenicu da je čak i najmanji motor pod poklopcem ove verzije Firebirda premašivao pet litara zapremine, sufiks „Trans Am“ zapravo je ispao promašenim, jer se dotični automobil nikada nije natjecao u sklopu istoimene serije natjecanja. No to nipošto nije značilo da bi Pontiac razmišljao o gašenju jednog od u to vrijeme najatraktivnijih i najjačih automobila koje je Amerika ikad imala.
Stoga se od druge generacije modela počelo čak pomalo i pretjerivati, pa kao rezultatno stanje u sklopu takvog trenda već 1970. godine na tržište stiže „Ram Air IV“ verzija motora s 375 konjskih snaga, koja upakirana u (tada) kompletno novi dizajn itekako predstavlja alternativu u usporedbi s ostatkom „Muscle Car“ svite tog vremena.
No to je bio samo početak.
Tijekom više od trideset godina, Pontiac Firebird Trans Am bio je jedan od onih automobila koji su se iz petnih žila trudili pratiti trendove koje je svijet nemilo zadavao.
Kao model je prošao „dane ponosa i slave“ koji su kulminirali pojavljivanjem u filmu „Smokey and the Bandit“, koji je u smislu gledanosti zasjeo na drugo mjesto svih vremena – tik do „Star Wars“ serijala koji je uvjerljivo prvi. To je naravno podiglo prodaju i stvorilo bazu obožavatelja marke i modela daleko „preko bare“, te je svojevremeno upravo Firebird u Americi bio jedan od najprodavanijih sportskih automobila svih vremena.
No tada je stigla naftna kriza i jednostavno sve upropastila, te se Trans Am iz godine u godinu pojavljivao u sve slabijim i slabijim izdanjima.
Samim time za Ameriku i ostatak svijeta kreću neka nova vremena, u sklopu kojih su gutači goriva s milijun konjskih snaga stavljeni na rub istrebljenja, te u sklopu nekih novih filozofija i pristupa poimanju proizvodnje automobila u Americi legendarni F-Body Firebird više nije imao svoje mjesto, te je zamijenjen novijom i uglatijom generacijom koja je uvelike patila od pomanjkanja karaktera.
U današnje vrijeme je Firebird jedan od onih automobila za kojima se žali, jer model je ugašen još 2002. godine, a zatim je prije nekoliko godina zbog pada tvrtke Cadillac vrata zatvorila i tvrtka Pontiac. No srećom na svijetu ipak postoje oni koji nisu zaboravili što je Firebird u svojoj najjačoj (i najkičastijoj) verziji donosio na tržište, pa se svako toliko negdje pojavi neki hvale vrijedan uradak koji podrazumijeva istovremeno oživljavanje, restauraciju, modernizaciju i tuning.
Pa u toj maniri predstavljam vam jedan od ponajboljih projekata koji se uz ovaj legendarni američki automobil veže.
Radi se o malenoj tvrtki pod nazivom „All Speed Performance“ koja se mjestom prebivališta veže uz mjesto Muskegon, odnosno uz državu Michigan.
Tvrtku sačinjava tek šačica ljudi koji su svojim radom apsolutno posvećeni performansama automobila koje dorađuju, no kako bi svijet tuninga za njih imao prilike čuti, za ovaj se projekt u smislu atraktivnosti poradilo i na svim ostalim aspektima.
Nakon inicijalnih renderinga, autori projekta su uspjeli jedan dio financija zaokružiti kroz dogovoreno partnerstvo s tvrtkom Forgiato Wheels, pa je uz svu silu inicijalno planiranih prerada i dorada na adresu tvrtke uskoro stigao paket s ručno izrađenim kotačima crne boje, te pisamce u kojem je pisalo da će gotov automobil biti izložen na SEMA Showu u Las Vegasu krajem 2011. godine.
To je u prijevodu značilo da su dečki trebali itekako požuriti s poslom.
Izvana je priča oko ovog Trans Ama pocrnjena do kraja, te moram priznati da mi na momente pomalo fali malo boje. No to svejedno ne znači da ovaj Trans Am ne izgleda fenomenalno.
Doduše dobrim dijelom sva ta fenomenalnost u smislu izgleda prati i funkcionalnost ovog automobila, jer kada bi se gledalo u postocima, ovaj Trans Am s onim baznim iz 1970. godine i nema nešto pretjerano puno veze.
Izmijenjeno je manje više sve što se izmijeniti dalo – od ovjesa, koji je moderniziran prema svim standardima i stavkama modernih automobila, preko ogromnih i dubokih, te ručno rađenih i lakiranih Forgiato Ritorno kotača, pa sve do interijera koji s onim tvorničkim nema ama baš nikakve veze.
Sjedala s trkaćim pojasevima u pet točaka, zaštitni kavez (odnosno Roll-bar), te sva sila modernih pomagala jednostavno privlači pozornost i od interijera u ovom automobilu mijenja opis iz onog arhaičnog u moderan i funkcionalan, no istovremeno apsolutno podređen divljanju za koje je ovaj automobil itekako sposoban.
Sam spomen V8-motora sa 7,5 litara zapremine, dva Turbo-punjača i sve sile mehaničkih dijelova koji tu osnovu prate, već je dovoljno samo po sebi. No ako se vratim na gore navedene brojke od 1,500 konjskih snaga i preko 1,300 Nm maksimalnog okretnog momenta, priča zaokreće iz domene posebnog u nešto neponovljivo.
Dapače, prema riječima autora projekta, koji kažu da „za volanom ovog automobila moguće je iz bilo kojeg vlasnika nekoliko puta skupljeg super-automobila napraviti kompleksaša na cesti i poslati ga da ode kući plakati mami“, a s obzirom na brojke koje su potvrđene sa SEMA Showu 2011. godine u to nema razloga sumnjati.
Doduše, s obzirom na svu tu sirovu snagu bez upotrebe moderne elektronike, vjerujem da je itekako težak posao ovaj automobil zbog sindroma „teške noge na gasu“ držati na cesti, no to već više odlazi u domenu priče o vozaču, umjesto one o automobilu, jer ovakav Firebird Trans Am ne samo da je poseban i poželjan, već jednostavno unikatan.
Naravno, kako to obično biva u svijetu tuninga, ovako posloženi projekti često ispadaju ultra-skupima, pa stoga ne čudi da se prije nekoliko dana uz početnu cijenu od okruglih 100,000 dolara i ovaj Trans Am našao na listi automobila namijenjenih prodaji na aukciji „Mecum“, no kada se automobil pogleda iz svih kuteva, te kada mu se pribroje sati i sati rada, te rezultatno stanje koje je u stanju orati ulice, čovjek jednostavno poželi imati takvu igračku.
Za sebe sam siguran da bih znao iskoristiti barem dio onoga što je ovaj konkretni uradak u stanju ponuditi i naravno da ga samim time želim. A vi?