Zaboravite Bugatti Chiron, jer ovaj Nissan je zakon
Da… Ovaj Nissan je zakon.
A ako ne vjerujete, samo pogledajte gdje su neki od “tjunera” bili deves´prve…
Prije nekoliko smo se godina kroz najavu oko nastupa na aukciji u Japanu prisjetili jedne od ponajboljih “tjunerskih” Supri svih vremena. Riječ je bila o pomalo izobličenom uratku zlatne boje sa srcem monstruma ispod poklopca motora.
Sjećate se, zar ne?!
E pa kad smo se već dotakli megalomanije pod poklopcem motora tog automobila, tvrtke Top Secret i njenog stvoritelja u obliku legendarnog “Smokeya” Nagate, red bi bio predstaviti još jedan opaki “tjunerski” uradak koji se također prije nekog vremena pronašao na aukciji.
Ukratko je riječ o jednom crvenom primjerku Nissanove Z32 generacije legendarnog Z-modela, koji je još početkom devedesetih bio sposoban iglu brzinomjera zakucati na 420 kilometara na sat. Odnosno otprilike jednako brzini koju je u stanju postići današnji Bugattijev megaloman pod nazivom Chiron.
OK… Zlobnici će reći kako je Chironovih 420 kilometara na sat maksimalne brzine elektronički ograničeno i da je prema navodima od strane proizvođača ovaj automobil u mogućnosti premašiti 460 km/h. Isto tako će mnogi reći kako je Chiron oličenje upotrebljivog luksuza koji uz megalomanske brojke mazi i pazi svoje vlasnike za vrijeme vožnje.
Ali ne treba zaboraviti da je Bugatti Chiron automobil koji na tržištu postoji tek nekoliko godina, dok je ovaj Nissan 300ZX u pravilu “tjunerska” relikvija s početka devedesetih godina prošlog stoljeća.
Amen.
U početku dakle ovo bijaše Nissan 300ZX. Odnosno četiri kotača, volan, dva sjedala, još dva pomoćna te jedan motor s dva Turbo-punjača.
Dotični je motor u svom originalnom izdanju putem mjenjačkog sklopa s pet brzina na stražnje kotače bio u stanju isporučiti nekih 300 konjskih snaga. I time je Nissan 300ZX s razlogom slovio kao sportski automobil.
Performanse su za ono vrijeme bile poprilično uvjerljive i interesantne. Proces ubrzavanja od nule do stotinu kilometara na sat trajao je tek nešto više od pet sekundi, dok je maksimalna brzina prelazila 260 km/h. I to je početkom devedesetih bilo sasvim dovoljno da Nissan 300ZX bez puno problema našamara velikane iz domene sportskih automobila poput Porschea 911, Chevrolet Corvette i Ferrarija 348 tb.
No sve to u smislu posebnosti nije ni blizu u usporedbi s finalnim produktom bolesne mašte i još bolesnije stvarnosti unutar kojih već desetljećima djeluje japanska tuning-tvrtka JUN.
Za početak je ovom već tvornički brzom automobilu kroz raznorazne dijelove i komponente ubrizgana oveća injekcija snage. Izmjene su podrazumijevale manje-više sve što se u sklopu jednog motora može pronaći, a rezultatno stanje je ukupno 985 konja s kojima ovaj poprilično bolestan stroj raspolaže bez ikakvih problema.
Iako službeni podaci oko ubrzanja zapravo ne postoje, za pretpostaviti je kako JUN Bonneville 300ZX Z32 do stotke ubrzava za nekih tri sekunde. A njegova je maksimalna brzina od nekih 420 km/h nenormalna čak i u današnje vrijeme, odnosno skoro tri desetljeća kasnije.
Time je (između ostalog) tvrtka JUN stekla vječno polje poštovanja u”tjunerskim” krugovima. A ovaj je crveni Nissan 300ZX postao ne samo jedan od najpoznatijih uradaka u domeni japanskog svijeta tuninga, već i općenito.
Pa iako je ova crvena boleština na četiri kotača svoj naziv dobila prema nastupu na Bonneville Speed Weeku (tj. natjecanju u obaranju brzinskih rekorda koje se redovito održava na suhom i slanom jezeru u američkoj saveznoj državi Utah), riječ je o automobilu čiji naziv zajedno sa sufiksima na neki način nije pravedan.
U pravilu je riječ o automobilu koji s cestovnom upotrebom nije trebao ići u sklopu iste rečenice. Isto tako se radi o uratku iz podzemlja tuning-subkulture koji je u radu uspio spojiti tvrtke JUN i Blitz te ispasti pravim čudom tadašnje tehnologije i tehnike.
No netko je tijekom godina i godina postojanja usprkos striktnim japanskim zakonima ovaj automobil uspio pretvoriti u prijevozno sredstvo za cestovnu upotrebu, pa je samim time ovaj crveni nasilnik iz Japana doista moguće voziti na dnevnoj bazi.
Naravno da to nije savjet, već samo jedna od mogućnosti. Ali je za pretpostaviti kako u rukama vlasnika ova zvijer neće baš prelaziti pretjerano puno kilometara, jer automobil iz sfere tuninga s 985 konja doista nije nešto čime bi se čovjek odlučio ići u dućan po kruh i papir za brisanje dupeta.
S obzirom na 1991. godinu i tadašnji svijet automobila, ovaj je Nissan pravo nasilno remek-djelo. Stoga zapravo čudi cijena od tek 110,000 dolara, koliko je na aukciji u Japanu kao početnu cijenu tražila aktualna svita vlasnika.
Pa kako ovdje nije riječ o Golfu ili nekom BMW-ovom modelu, za pretpostaviti je da se ne bi baš pretjerano velika količina Hrvata odlučila na kupnju ove kosooke zvijeri.
Ali to svejedno ne znači da ovaj automobil u ovakvom izdanju nije vrijedan spomena.
Dapače, mi na ovaj 300ZX slinimo već godinama…
