Rolls Royce i dvije krajnosti
Svijet tuninga u današnje vrijeme više doista ne bira s kakvim će se automobilima poigrati, pa kao dokaz toj tvrdnji evo jednog stiliziranog automobila i jednog koji je iz dosadnjikavog i uštogljenog eksterijera prerastao u jedan od naj-cool automobila koje sam ikada imao prilike vidjeti.
Mislim da Rolls Royce i slavnu povijest te ultra-luksuzne britanske marke (danas pod ravnateljskom palicom BMW-a) nikome ne treba posebno opisivati. Dapače, poznavatelji svijeta automobila za Rolls Royce itekako dobro znaju, dok onima koji taj fascinantan svijet na četiri kotača ne prate ta je marka svejedno poznata. Uglavnom, Rolls Royce već puno stoljeće (i kusur) među ostalim proizvođačima često znači uzor, te je bez problema moguće reći da svijet automobila bez te slavne marke ne bi bio ono što je danas.
Modeli koje Rolls Royce danas nudi na tržište dobrim su dijelom zadržali poveznice s nekadašnjim vremenima, te na tržište i dalje donose apsolutan luksuz. No za razliku od tih prošlih i minulih vremena, danas se Rolls Royce može pohvaliti i apsolutnom kvalitetom i korištenjem naprednih tehnologija koje odolijevaju zubu vremena, što nekada i nije bio slučaj.
Modela u ponudi nema puno, te se uz pokoju varijaciju na temu karoserije danas proizvode tek tri, no sva tri predstavljaju ono najbolje što auto-industrija danas može ponuditi.
Doduše, sanjati neki od Rollsovih modela znači svoje snove i želje podrediti luksuzu i eleganciji, a ne performansama i sportskom izričaju, ali to ni u bunilu nije nešto loše. Dapače, to je super i za svaku pohvalu, jer ako ćemo realno, takvih striktno luksuznih u današnje vrijeme na tržištu itekako nedostaje, ma koliko se neki drugi proizvođači automobila trudili svijetu objasniti da nije tako.
E sad…da bi se Rolls Royce u obliku bilo kojeg modela povezao sa svijetom tuninga, ekipa iza takvog projekta doista treba biti malčice udarena u glavu. No ni to ne mora nužno značiti nešto loše – pogotovo ako se u kontekstu cijele priče (u prvom primjeru) spomene tvrtka Spofec kao ogranak globalno-renomiranog tunera pod nazivom Novitec.
Tradicionalisti će se itekako pobuniti, jer Spofecova vizija Rollsovog modela Wraith uvelike bježi iz domene konvencionalnosti i nekima će ispasti pomalo vulgarno. Takvi će za ovaj automobil naći milijun i jednu zamjerku i neće im se dopasti. No meni se baš sviđa.
Dopada mi se pristup koji ne podrazumijeva pretjerivanje u smislu eksterijera i zlatne detalje kakve bi na ovakav automobil stavila ekipa iz japanske tvrtke Office-K ili pak poslovično ludi Švicarci iz Mansoryja. Isto tako mi se dopada i predanost detaljima koje Spofec na ovom automobilu nije anulirao vrištećim globalom, već ovaj Wraith izgleda kao dobro osmišljena cjelina.
U tom dijelu priče vrijedi spomenuti čak 13 cm (sa svake strane) proširen stražnji kraj i ostatak seta optičkih dodataka nazvan „Overdose“, koji u usporedbi s tvorničkim izdanjem modela Wraith možda izgleda megalomanski, ali istovremeno ni u jednom momentu ne izgleda pretjerano. Čak ni ovjes nije spušten do momenta u kojem automobil više ne bi izgledao nisko, već jednostavno umorno, a to je pak polje u kojem današnji tuning-projekti često zastrane.
No najviše od svega mi se dopada činjenica koja podrazumijeva promjenu karaktera ovog elegantnog Grand Tourera, tj. prelazak iz domene šminkera u apsolutnog monstruma koji je u stanju prema performansama puno usmjerenije automobile pojesti za doručak.
Naime, kako se tvrtka Novitec itekako može ponositi trajnim povećanjima snage nekih od itekako posebnih automobila, tako se ideologija sufiksa snage uz garanciju nastavlja i u ovom primjeru.
Spofec Wraith pod poklopcem motora i dalje zadržava ogroman pogonski stroj s 12 cilindara i 6,6-litarskom zapreminom. Dotični motor već u tvorničkom izdanju putem na stražnje kotače baca 632 konjske snage i 800 Nm maksimalnog okretnog momenta.
No kako to za Novitec-Spofec ekipu očito nije bilo dovoljno, motoru je pridodana snaga od 85 konja i „nešto“ okretnog momenta viška, pa je brojka koja opisuje snagu stala na 717 konja i 986 Nm.
Zbog te injekcije ludila pod poklopac motora ovaj Wraith od nule do stotinu kilometara na sat ubrzava za 4,2 sekunde, te nastavlja sumanuto grabiti brzinu sve do (elektronički limitiranih) 250 km/h.
Samim time ovo možda nije jedan od najbržih automobila na svijetu (iako bi bez limitacija možda i bio), ali je svejedno vrijedan spomena, jer izgleda odlično, performansama ispada uvjerljivim predstavnikom „novokomponirane“ luxury-tuning scene i dolazi s potpisom jedne od najpoznatijih tvrtki na svijetu.
…a pazite sad ovo…
Kada bi netko spomenuo svijet Drifta i u sklopu iste rečenice ugradio Rolls Royce, smijali bi se čak i oni koji ni za svijet automobila mare čak i manje nego Kerum za ograničenje brzine. Razlozi su jednostavni, jer Drift-automobili prvenstveno podrazumijevaju svu silu japanskih automobila, a zatim se u sklopu cijele priče tu i tamo nađe pokoji primjerak s potpisom „made in USA“ ili „made in EU“.
Doduše, tijekom posljednjih mjeseci je svijet tog pomalo alternativnog auto-sporta imao prilike ugostiti Lexus LF-A i Lamborghini Murciélago, no to su tek iznimke koje potvrđuje pravilo.
Na ideju da se i Rolls Royce uvede u Drift-scenu došao je Shane Lynch – čovjek poznat prvenstveno po vokalno-tinejdžerskim eskapadama u sklopu poznatog boy-banda „Boyzone“.
Danas je Shane vrlo nalik slikovnici s bradom i čudnom frizurom koji se sve više bavi Driftom i u tome je sve bolji, pa stoga ne čudi da se odlučio cijeloj toj plesno-automobilističkoj priči pristupiti s puno stila. Uglavnom, kao svoje „oružje“ za stazu, Shane je odabrao Rolls Royce Silver Shadow.
Iako je sam projekt već globalno popularan i neko je vrijeme prisutan u medijima i na stazama, o njemu se svejedno i dalje piše. Razloga ima puno, no naglasak je uvijek na apsolutnoj nekonvencionalnosti primjene jednog ovakvog automobila, te s druge strane na vizualnim posebnostima koje ga definiraju.
Cijelu je priču potpisala ekipa iz britanske tvrtke Z-Cars, a sam je automobil od same ideje ispao zvijezdom, jer je svaki korak bilježila kamera National Geographica. Vremenski limit također je bio itekako stisnut, te mjesta za bilo kakve igrarije nije bilo. Stoga je jednim dijelom možda objašnjeno zadržavanje originalnog 6,75-litarskog motora i mjenjačkog sklopa s tri brzine, ali to nikako ne znači da ovaj automobil nije dobro zamišljen, te da se u njega nije utukla hrpetina vremena i živaca.
Tijekom razrade ovog projekta, jedan od ciljeva je bio zadržati osnovni izričaj automobila, te ga s druge strane ispravno pripremiti za ples po zavojima unutar pojedinih natjecanja. To je naravno prvenstveno podrazumijevalo čupanje pojedinih dijelova s ovog Rollsa, ali i neke zahvate koji su podrazumijevali već klasične rekvizite koje automobil za Drift jednostavno mora imati.
Diferencijal je zavaren, ugrađen je zaštitni kavez, te je umjesto klasične ručne kočnice unutar automobila svoje mjesto našla ona hidraulička. Snaga motora zajedno s okretnim momentom ispala je sasvim dovoljnom da bi se ovako olakšan i usmjeren automobil mogao bez problema nositi s vožnjom „po boku“, tako da oko toga nije bilo puno posla – baš kao ni s mjenjačkim sklopom koji je zadržao većinu dijelova s kojima je izašao iz tvornice.
Što se eksterijera tiče, izuzev čupanja branika i lakiranja u mat-crnu boju napravljena je nekolicina prilagodbi, kako bi se na automobil mogli montirati prošireni kotači (10 i 12 inča), a cijelu je priču zaokružio ovjes koji je moguće podešavati iz kabine. Uglavnom, kada se ovaj Rolls Royce pogleda na fotografijama, istog momenta postaje jasno da se puristima i zaljubljenicima u ovu marku diže kosa na glavi, no onaj najvažniji efekt je postignut – i to pred 13,000 ljudi koji su svjedočili premijernom spaljivanju guma na stazi Mondello Park, gdje se krajem prošle godine održavao Japfest.
Reakcije publike bile su i više nego pozitivne, a sam je automobil itekako opravdao svoje postojanje, te je već na prvi pogled moguće zaključiti da se radi o nečem doista posebnom i zanimljivom.
Uglavnom, kako svijet Drifta doista ne poznaje granice, reklo bi se da je ovaj Rolls samo nastavak uvrnute i zahtjevne priče o sportu koji iz godine u godinu privlači sve veći broj poklonika.
Stoga ovakvi projekti mogu poslužiti kao dokaz da u svijetu automobila ograničenja ne postoje kada se uključi malo mašte i puno znanja i volje.
Šteta je samo utoliko što današnja auto-industrija to često ne razumije.
